Kanadski projekt 'Jesam ti ja', prikazan na Eurokazu u utorak i srijedu, vrhunski je spoj plesne i vizualne umjetnosti koje se, vođene glazbenom kulisom, prepliću i u toj ritmičkoj igri bježe izvan granica vlastitih umjetničkih izraza
Koreograf Benoît Lachambre i plesačka zvijezda Louise Lecavalier, koja je godinama nastupala sa svjetski poznatom skupinom La La La Human Steps, udružili su kreativne snage s videoumjetnikom Laurentom Goldringom i glazbenikom Hahnom Roweom te su u projektu Jesam ti ja vrhunski isprepleli plesnu i likovnu umjetnost koje su, vođene, odnosno praćene glazbenom kulisom, rušile vlastite konvencije da bi u tom sukobu brisale međusobne razlike.
Tako su tijela plesača odbacivanjem vizualne osobnosti kostimima nalik geometrijskim likovima, skrivanjem lica i okretanjem leđa publici, postala dvodimenzionalna, čime je plesna umjetnost zakoračila prema likovnosti. S druge strane, likovnost je, stavivši naglasak na ritmičkom i melodijskom povlačenju kursora, zaplesala, usput odbacivši od sebe element trajnosti kao jednu od bitnih razlika u odnosu na umjetnost plesnog trenutka. U takvom poimanju, slika je postala tek sekundarni element kratkoga daha koji autor briše jednakom lakoćom kojom ga stvara.
U tom preispitivanju i približavanju dviju izvedbenih umjetnosti razvio se scenski sukob u kojemu je vizualni sloj stvarao stalne prostorne brane i okvire plesnom pokretu, ali mu je i iznenadnim bjelinama na tamnim pozadinama otvarao nove prostore plesnog djelovanja. Unutar tog sukoba plesač se uspio osloboditi okova plošnosti da bi ga u istom trenutku potez kursora prebrisao mračnim crnilom.
Scenski sukob pratila je odlična glazba Hahna Rowea koja je oblikovala predstavu kroz izmjenični ritam, od ludo brzih i bučnih sintetičkih tonova koji su plesače i kursor tjerali na dinamične i rastrzane pokrete, do dugih, pomalo mračnih tonova nastalih na električnoj violini koji su scenu omotavali turobnošću, dajući smjernice vizualnoj pozadini.
Benoît Lachambre i Louise Lecavalier oblikovali su plošne likove razlomljenim i istrzanim plesnim pokretom kojim su dodatno utišali treću dimenziju, vrlo uspjelo vizualno opisujući ritam glazbe. Tu razlomljenost Benoît je bogatio pokretima hip hopa, dok je virtuozna Louise bila osjetno mekša, poetičnija i fluidnija. Na samoj sceni rijetko su se susretali u plesnom dijalogu (tek su se u jednoj sceni isprepleli u duhovitoj plesnoj igri tjelesne razlomljenosti) koji su isključivo vodili s dinamičnom pozadinom.
Vizualni sloj projicirao se na prostor ukošene scene i pozadine, a Laurent Goldring oblikovao ga je pomoću programa nalik Paintu. Njegovi pokreti kursorom kojim je vukao linije, stvarao elipsaste likove te plohe nalik grotesknim ljudskim pozama, premazivao pozadinu, brisao, dubio, kružio kroz nju i oko nje, pratili su, ali i vodili glazbenu kulisu, poigravajući se tijelima plesača poput sastavnih dijelova vlastite crtaće plohe.
Tako je Benoîta u jednoj sceni smjestio unutar videoprizora u automobilsko staklo po kojemu udara kiša, pretvorivši ga u list papira što ga šamaraju vodene kapi i automobilski brisači.
Projekt 'Jesam ti ja' vrhunsko je scensko poigravanje dvodimenzionalne i bestjelesne vizualne pozadine s konkretnim, a ujedno virtuoznim plesačima.
U petak 18. lipnja na Eurokazu je na rasporedu predstava Šest stupnjeva talijanske grupe Santasangre, eksperiment rezonancije u kojem holografske slike stvaraju zvuk izravno na pozornici, a prirodni elementi donose magičnu svjetlost velikih dimenzija.
