Kad u živote tri žena – izrazito ksenofobne i intimno razočarane Snježane, njezine poduzetne i altruistične kćeri Hrvojke, te dokone susjede zavodnice Milke uleti Hassan, sirijski prognanik, bivši student medicine, koji je tri godine živio u Beogradu i tamo pokupio jak naglasak, sve se mijenja i ništa više nije kao prije. One mu nakon prvotnog šoka i neprihvaćanja ipak žele pomoći, dakako, motivirane osobnim razlozima i opravdanjima, a on želi što prije nestati iz njihovih života, započeti novi život negdje u Njemačkoj, završiti studij medicine i ponovno se susresti s druge tri najvažnije žene u njegovom životu – majkom i sestrama.  

Autor teksta Renato Baretić daje nam kroz tu aktualnu i zapravo moguću priču o mukama i problemima bliskoistočnog imigranta Hassana, koji je zapeo u Hrvatskoj na svom putu prema boljem životu, i niz komentara o međunacionalnim odnosima, odnosima žena i muškaraca, ženskom pitanju i politici tako da predstavu gledamo i kao komentar sadašnjeg aktualnog trenutka.

A taj je trenutak prikazan vrlo duhovito, kroz komične situacije, s pregršt ubojitih i crnohumornih replika, kojim se ismijavaju naše predrasude prema Drugome i drukčijem, malograđanština, ksenofobija, zatvorenost, te posebno nacionalizam. Takođaer se pod povećalo stavljaju i aktivističko djelovanje, dugotrajna prijateljstva, odnos majke i kćeri, dobrosusjedski odnosi i seksualna žudnja. Dakle, tekst na kritičan i satiričan način progovara i o Hassanu i o nama ovdje, što je itekako prepoznala publika, koja je britko loptanje riječima, vrckave dijaloge i dinamične i ponekad zločeste replike nagrađivala salvama smijeha i pljeskom. Mana mu je što su u njemu ipak ostali neki sterotipi, koji nisu dovoljno ismijani i koji zvuče previše politički nekorektno, te djelomično površno zahvaćanje teme bliskoistočnih izbjeglica.  

Najveća vrijednost predstave su glumci. U ulozi ksenofobične Snježane briljirala je Ksenija Marinković, koja je majku punu predrasuda prema Srbima, Sirijcima, prognanicima i svima drukčijima, a zapravo ženu zastalu u vremenu i prostoru, koja brine svoje interese, igrala s nevjerojatnom lakoćom, uvjerljivošću i prirodnošću, dopustivši svom liku da bude u isto vrijeme zabavan i komičan, ali i tragičan. Ecija Ojdanić je svom odlično definiranom liku susjede Milke, gladne seksa, koja neuspješno pokušava zavesti Hassana, dala dozu dalmatinske uzbudljivosti i temperamenta, pokazavši svoj veliki talent. Slavko Sobin je Hassana igrao kao zbunjenog i netipičnog izbjeglicu, koji kao ne razumije da je u živote triju žena unio emotivni potres i velike promjene, a mlada Erna Rudnički kćer Hrvojku kao energičnu i poduzetnu studenticu kojoj je pomaganje ljudima važnije od polaganja ispita.  

Predstavu 'OtpisaNE' režirao je Nikola Zavišić, dramaturg, pisac i oblikovatelj rasvjete podrijetlom iz Vojvodine. On svoju režiju bazira na odnosima između tri žena, koje se okupljaju oko stola u stanu Snježane, ispijaju rakije, dangube po cijele dane, vole se i svađaju, čekajući da prođe život. Maksimalno se oslanja na glumačku igru i zahvaljujući vrsnim interpretacijama glumaca sat i pol predstave proleti u trenu. Režija je korektna, ali joj definitivno nedostaje inovativnosti, uzbudljivosti i istraživačkog žara koji bi još više podcrtao glavne teze u Baretićevom tekstu.   

Inače, Zavišić je diplomirao je režiju na Katedri alternativnog i lutkarskog teatra na znamenitoj praškoj kazališnoj akademiji DAMU, živi u Beogradu, a radi u Srbiji, Hrvatskoj, Sloveniji, Crnoj Gori, Češkoj, Nizozemskoj i Njemačkoj. Istaknuo se režijom Shakespearovog 'Hamleta' u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu, privlači ga kazalište sjena i voli eksperimentirati sa svjetlom, a za svoj rad je dobio nekoliko nagrada. Ove sezone je režirao u Virovitici predstavu ‘Nevidljiva’ srpske dramatičarke Maje Prelević, a prošle je u osječkom HNK radio Čehovljeve 'Tri sestre' u kojem je glumila i njegova supruga glumica Lidija Kraljić Zavišić.

Scenografkinja i kostimografkinja predstave je Irena Kraljić, ton i glazbu potpisuje Willem Miličević, a oblikovanje svjetla je također Nikola Zavišić.