Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba najavio je donošenje Strategije kulturnog razvoja Grada Zagreba od 2010. do 2020. Duško Ljuština iz Gradskog poglavarstva smatra da će upravo Strategijom zacrtani smjer zagrebačke kulture u narednom desetljeću poboljšati kvalitetu života u gradu, odnosno da će 7,5 posto od ukupnog proračuna Grada koliko se izdvaja za kulturu (575 milijuna kuna) na dostojan način biti vraćeno onima koji proračun i pune. Stoga su iz Grada pozvali stanovnike Zagreba da uz grupe stručnjaka sastavljene prema područjima kulture (kazalište, knjiga…) i oni pridonesu izradi Strategije te da se priključe javnim raspravama koje će uslijediti. Zvuči gotovo idilično, posebno u gradu u kojem je, prema Ljuštininim podacima, u jednoj anketi najviše ispitanika baš sektor kulture izdvojilo kao najuspješniji od svih.

Kakav će biti odaziv građana na javnu raspravu, možemo tek pogađati. Možda najbolju ilustraciju dao je Vladimir Stojsavljević, koordinator u radnoj skupini za izradu Strategije, koji je ironično kazao da se u Zagrebu na prezentacije urbanističkog plana odazovu ljudi samo kako bi vidjeli planira li se što graditi na njihovoj zemlji. Građanima Zagreba, poučenim urbanističkim planiranjem u prethodnom desetljeću, zaista ne treba zamjeriti takvu logiku i ovaj, kako navode, slab kulturno koristan angažman, jer ih je rijetko tko iz Grada u prošlosti i poslušao. Pomalo nestvarno djeluje jedan od prioriteta naveden u Nacrtu Strategije – Nitko nije isključen! – koji samo sugerira koliko su građani dosad bili uključeni u odlučivanje.

VIZIJA I MISIJA

U sažetku nacrta Strategije navedeni su, među ostalim, vizija i misija gradske kulture. Gradski vizionari odredili su kao okvir 'Nesputano kulturno stvaralaštvo kao nositelja novog ciklusa održivog razvoja i unapređivanja kvalitete života', dok su kao misiju zacrtali 'Stvaranje poticajnog okruženja i institucionalnih pretpostavki za sve oblike kulturnog stvaralaštva u kojem sudjeluje najširi krug građana'.

Građani bi, dakle, uz radnu skupinu u sastavu Sanjin Dragojević, Andrea Zlatar-Violić, Janka Vukmir, Tihomir Žiljak, Jasna Kovačević, Duško Ljuština, Jelena Pavičić-Vukičević, Željka Udovičić-Pleština i Vladimir Stojsavljević, trebali postati kreatori kulture u narednih deset godina, a na pozornicama grada, u muzejima i galerijama, trebali bismo, kako se čini, gledati ono što poželimo, bez obzira stvarala to institucionalna scena ili nezavisni kulturnjaci.

ZAGREBAČKI PARADOKS

Na predstavljanju spomenut je austrijski paradoks, prema kojem je uspjeh, rečeno je, u sustavnom ulaganju u planiranje. Zagreb svoj sustav planiranja u kulturi dobiva tek 2010. pa se svatko može zapitati što se i kako radilo dosad. Nadajmo se da nećemo upoznati i zagrebački kulturni paradoks, jer smo na paradoksima o ulaganju, strategijama, prodaji i nabavi u gradu već doktorirali.