Premda joj ova knjiga nije i literarni prvijenac (objavila je zajedno sa književnicom Julijanom Matanović 2010.godine roman za mlade 'One misle da smo male'), a sada već nedvosmislenim nazivom zbirke - Mijene ljubavi - pokazuje koja je važna životna preokupacija njezinog pjevanja.

Bilješka o autorici (biografija)

Anka Dorić, po zanimanju je liječnica. Rođena je u Virovitici, a studij Medicine završila je na Sveučilištu u Zagrebu, gdje živi od 1982. godine. Nakon završenog staža u KB Sestre Milosrdnice i DZ Centar u Zagrebu, profesionalnu je karijeru nastavila ranih 90-tih u Medicinskom centru i Općoj bolnici Virovitica. U Zagreb se vraća 1996. na specijalizaciju iz transfuzijske medicine, te kratko vrijeme radi na Odjelu za transfuziologiju OB Virovitica.

Godine 2004. nakon rođenja sina Marka, odlazi ponovno u Zagreb gdje radi kao voditeljica laboratorijske dijagnostike i savjetovališta u Poliklinici VirogenaPlus do 2018. godine. Od 2007. do 2019. zaposlena je i u zagrebačkom Imunološkom zavodu, a od srpnja 2019. godine radi u Općoj bolnici Varaždin.

Dugi se niz godina bavi pisanjem poezije ali i stručnih članaka iz oblasti medicine. Objavila je brojne popularno stručne tekstove i radove u raznim zdravstvenim i stručnim časopisima, u tjednoj, mjesečnoj i dnevnoj štampi. U doba školovanja pisala je za Polet, Studentski list, Virovitički list, Večernji list i Vjesnik, a kasnije i za Medix, Vitu, Doktor u kući, Vaše zdravlje, Zdrave vijesti, Jutarnji list te druge 'ženske' tjednike i mjesečnike (Lisa, Tena, Novi Svijet, Gioiu i druge) Njezini su tekstovi o zdravlju objavljivani i dijeljeni po raznim Internet portalima u Hrvatskoj i regiji.

Više od 20 godina bavila se i radijskim poslom. Bila je 20-ak godina spikerica i voditeljica, te urednica jutarnjeg i noćnog programa te emisija o zdravlju i ekologiji na Radio Velikoj Gorici i Radio Virovitici. Također je bila jedna od prvih žena DJ-a u gradu Zagrebu i Velikoj Gorici, u periodu 80 –ih i ranih 90 - tih.

Sa književnicom Julijanom Matanović koautorica je zabavno-edukativnog romana za tinejdžersku populaciju 'One misle da smo male', koji je doživio 6 hrvatskih i jedno nizozemsko izdanje i osvojio četiri prestižne nagrade: 'Anto Gardaš' za najbolje književno djelo za djecu i mlade u 2010-oj godini, koju dodijeljuje Društvo hrvatskih književnika, nagradu 'Mali princ' za najbolju knjigu za mlade u regiji, nagradu 'Kiklop' u kategoriji Knjiga godine za djecu i mladež u 2011.g. i nagradu 'Biser mudrosti' Europske udruge za borbu protiv raka vrata maternice, koja se dodjeljuje pojedincima i institucijama u Europi za provedene zapažene aktivnosti u prevenciji ove bolesti.

Ranih je 90-tih kraće vrijeme obnašala i funkciju v.d. direktorice Informativnog centra Virovitica, gdje je već i za vrijeme srednjoškolskog obrazovanja (ranih 80-ih) vodila i uređivala emisiju Omladinski blok – Vrijeme mladih. Na Radio Velikoj Gorici, uz manje prekide radila je od 1984. do 2004. godine, kada je vodila i uređivala emisiju o zdravlju 'Ljudi u bijelom'.

Jedna od njezinih najslušanijih emisija u hrvatskom eteru na toj radio postaji bila je trosatna glazbeno poetsko psihološka emisija nedjeljom, 'Najljepše je doma'. Uredila je i vodila i prvu ekološku emisiju u hrvatskom eteru ( koju je oformila nakon povratka iz privatne posjete Green Peace sjedištu u Zapadnom Berlinu) naziva 'Eko party' za koju je glazbeni urednik bio Zlatko Turkalj Turky. Sa dr Veljkom Đorđevićem vodila je emisiju 'Poziv u ponoć'. Također je početkom 2000-ih na zagrebačkoj Otvorenoj televiziji uređivala i vodila jutarnje TV emisije o zdravlju i zdravom životu.

Sudjelovala je i kao savjetnica u izradi scenarija na snimanju prvog hrvatskog dokumentarno igranog edukativnog filma za mlade sa zdravstvenom tematikom, iz 2006. 'Jutro poslije“, autora Damira Kantocija i Sandre Tomljenović, snimljenog u produkciji FAde In-a, uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti i Nizozemske ambasade, s tematikom edukacije adolescenata o prevenciji spolnih bolesti i očuvanju spolnog zdravlja, u kojem je glumila i jednu od uloga.

Film je i danas dostupan na internetu. Bila je jedna od prvih ženskih članica umjetničke virovitičke družine 'Keprure'. Za svoj rad na edukaciji, popularizaciji i promidžbi dobrovoljnog davalaštva krvi dobila je 2003.g. priznanje Hrvatskog Crvenog Križa. Uz ljubavnu, reflektivnu i pejzažnu poeziju koju piše, krajem 2021.g. objavila je svoju prvu zbirku ljubavne poezije 'Mijene ljubavi' u izdanju nakladničke kuće Stajergraf. Piše i pripovijetke za djecu i odrasle te priprema i drugu zbirku poezije, radnog naslova 'Biseri i perle'.

Iz zbirke poezije 'Mijene ljubavi' dio uredničke bilješke Marijane Rukavina Jerkić:

'Ljubav, ta vječna, reklo bi se podosta potrošena kategorija iz nomenklature pjesničkih preokupacija, zvijezda je poetskog prvijenca Anke Dorić, doktorice medicine, koja se zbirkom pjesama 'Mijene ljubavi', pridružuje listi mnogih liječnika-književnika u svjetskoj i hrvatskoj književnosti.

U poetskom je iskazu pjesnikinja direktna u svojim lirskim 'povijestima bolesti' i 'dijagnozama' najrazličitijih mijena i lica ljubavi. Naslovi su njezinih pjesama jednostavni, 'in medias res', bez ikakvih namjera da se istim (naslovom) pjesmi daje drugačija poruka.

Za njih je upravo specifično to da im se 'vraćate', pokušavajući 'dešifrirati' tu jednostavnost. I doista, nakon ponovnog čitanja shvatite kako su pjesme samo naizgled jednostavne i direktne te kriju subliminalne poruke s jasnim odmakom od bilo kakve sentimentalnosti i površnosti pri čemu su 'zaključane' baš u te naizgled 'potrošene' jednostavne naslove.

I iz ostalih poetskih temata, iz još neobjavljenih rukopisa, pisanih u razdoblju od 2005-2021. godine, koji nisu obuhvaćeni ovom zbirkom, jasno je kako Anka Dorić ima poetskog potencijala i za drugačije teme i motive pa sa zanimanjem možemo iščekivati i njezinu drugu zbirku poezije'.