"Kerempuh je kazalište s dugom tradicijom, profiliranim repertoarom i jakim ansamblom. Naravno, u ovim izazovnim vremenima svi se trenutno nalazimo u nezavidnoj financijskoj situaciji, koja je posljedica pandemije ali i teške situacije u gradu Zagrebu", kazala je Kovačić u razgovoru za Hinu.

Njoj je misao vodilja kroz suradnje s inspirativnim redateljima i umjetnicima, pojačan naglasak na gostovanja i povezivanje s važnim kazališnim kućama i festivalima, te projekte s fokusom na osvajanje nove publike, umjetnicima i gledateljima omogućiti puno kreativnog rada i predstave koje će publika voljeti.

Sonja Kovačić: Cilj je doći do nove, prvenstveno mlađe publike

"Kerempuhova je publika raznolika, a nama je cilj doći do nove, prvenstveno mlađe, naročito studentske publike, koja je vrlo malo prisutna u svim kazalištima, pa tako i kod nas", govori Kovačić, koja je ravnateljsku 'fotelju' Kerempuha preuzela 1. ožujka od Romana Šuškovića-Stipanovića, nakon što je 26 profesionalnih godina provela u Gavelli.

"Kazalište je neodvojiv dio mojeg identiteta. To je moj poziv koji volim i kroz koji se izražavam i gledam na svijet. Veliki dio života provela sam u kazalištu i zato nikad neću moći na to gledati kao na obični posao", govori nova ravnateljica kazališta u Prolazu Fadila Hadžića. "Gavellu ću uvijek doživljavati kao svoj drugi dom. No, odlučila sam napraviti iskorak. To se na mojem putu nametnulo kao sljedeći prirodan i logičan korak", dodaje.

Krizu u kulturi treba shvatiti ozbiljno

Prvih mjesec dana na novome poslu, dodaje, prošlo je u odličnoj atmosferi te je uz podršku svih djelatnika već u potpunosti ovladala svim procesima i "ušla" u financijsko, operativno i umjetničko funkcioniranje toga teatra.

Napominje da je otprije upoznata sa situacijom u gradskim kazalištima pa je i ovamo došla potpuno spremna na sve izazove koji se, po njezinim riječima, prvenstveno tiču realizacije programa dok se čeka da nova gradska uprava na čelu s gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem riješi druga goruća pitanja kako bi i kultura "došla na red". Naime, još nije imenovan novi pročelnik Ureda za kulturu.

"Tek će se tim izborom moći aktivno započeti dijalog i konkretno planiranje. Činjenica je da je u javnim gradskim kazalištima zaposleno oko 700 djelatnika koji žele raditi i stvarati, a tu su i samostalni umjetnici – redatelji, pisci, prevoditelji, dramaturzi, scenografi, kostimografi, autori glazbe, oblikovatelji svjetla i videa, koreografi (...), koje se angažira isključivo po projektima, te im je sa svakim otkazivanjem egzistencija direktno ugrožena", pojašnjava Kovačić. Zbog svega toga, krizu u kulturi trebamo shvatiti doista ozbiljno i početi ju rješavati što prije, smatra.

Kako se ne bi otkazivale suradnje, te zbog publike koja stalno traži nove naslove, Kerempuh će u program i realizaciju novih predstava ulagati vlastite prihode. "Maksimalno ću se truditi da se program realizira, bez obzira na sve prepreke", ističe Kovačić.

Kazalište mora naučiti odgovoriti na očekivanja nove publike

Ona smatra da je izuzetno važan prvi korak prema izlasku iz krize uvjeriti publiku da se nakon pandemije u potpunosti vrati u kazalište. Jedan od prvih programskih iskoraka namijenjenih upravo približavanju kazališta široj publici svih generacija bilo je nedavno izvođenje dijelova predstave "Hrvatski put ka sreći" Bobe Jelčića na platou ispred Muzičke akademije. Ideja je potekla od samoga Jelčića i trebala se održati prije njezina dolaska, ali je zbog hladnoće i usklađivanja glumačkih termina realizirana na početku njezina mandata.

"Reakcije su bile vrlo pozitivne pa smo se već dogovorili da sličnu akciju napravimo i za druge naslove. Važno je približiti ljudima kazalište, osvajati stalno novu publiku i aktivirati sva moguća nova marketinška, kreativna sredstva", ističe nova ravnateljica.

Svjesna je da se očekivanja publike mijenjaju. "Koncentracija nam je drukčija, život se ubrzao. Kazalište se definitivno mora prilagoditi". Kerempuh je jedino hrvatsko kazalište satiričkoga predznaka, a satira se, po njezinim riječima, "uvijek iznova definira u odnosu na vrijeme u kojem nastaje – ona trajno mora pronalaziti nove načine i forme".

"Komedija i satira organski se izmjenjuju, uvijek su se – kroz povijest ovog kazališta – ispreplitale. Kad god je bila riječ o izvrsnoj satiri, nju je itekako pratila popularnost kod publike. No, hoće li neko vrijeme biti plodno za satiru ili ne, nije u našoj kontroli", ističe. "Rat i 90-te bile su jaki društveni okvir, ali to nije nešto što bismo si poželjeli. Da malo parafraziram kinesku kletvu: 'Dabogda živio u vremenima pogodnima za satiru' (…) Danas je satira svuda oko nas i teško joj je dostojno parirati. Obračun s vladajućima, da, ali tko su oni? Naši ili svjetski političari ili pak mediji, autori istina i laži, priča koje su nam svakodnevno servirane. Treba se satira probiti u tome svemu, ali uopće ne sumnjam da hoće". U Kerempuhu su isključivo satiri trajno posvećeni Dani satire Fadila Hadžića, festival kojim taj teatar svake godine u lipnju zaključuje tekuću sezonu.

Naglasak na domaćim autorima i novim imenima

Kovačić kao prioritete mandata izdvaja intenzivna gostovanja diljem regije, a želja joj je i što više dinamizirati domaća gostovanja.

"Sve moje želje, naravno, ovise o financijama. Repertoarno, naglasak će mi biti na domaćem tekstu te na suradnicima koji do sada nisu imali prilike raditi u Kerempuhu. Vjerujem u novu energiju, nove autorske timove i drukčiju poetiku koju oni donose", govori.

Takav je autorski projekt "Happy End" Nikole Zavišića i Dore Golub, posljednja Kerempuhova ovosezonska premijera zakazana za 22. travnja. Novu sezonu Kerempuh će na jesen otvoriti "Psećim srcem" Mihaila Bulgakova u dramatizaciji Vedrane Klepica i Ivana Penovića. Nakon toga, svoje projekte tu će raditi Tamara Damjanović i Borna Vujčić, koji upravo piše tekst po narudžbi za Kerempuh.

Dok ostatak repertoara ovisi isključivo o programskim sredstvima, Kovačić ističe kako hrvatsko kazalište, s obzirom na budžete, doista ima iznadprosječne predstave i umjetnike. "Predstave nam gostuju i sa zanimanjem ih dočekuju u regiji i na inozemnim festivalima. Mlade generacije hrvatskog kazališta toliko su dobre, da ih se ne bi postidio Berlin ili Prag. Imamo se čemu veseliti i biti ponosni", govori Kovačić.

Uostalom, kad je čovjek zadovoljan, u pasivnoj je poziciji i njeguje status quo. "Dakle, sa svakim zadovoljstvom, dolaze i novi izazovi, što je odlično jer nas tjera naprijed", smatra, te dodaje: "Ako je išta provincijalno u nama, onda je to potreba da umanjujemo svoje uspjehe i ostvarenja".

Taj stav moramo hitno mijenjati, smatra, kao i način na koji mi kao društvo doživljavamo kulturu. "Kazalište je dokazalo da opstaje i u ovim najsurovijim vremenima. Dakle, ako će nešto nadživjeti ne samo nas, već i mnoge buduće generacije, trebali bismo više u to vjerovati i odnositi se s većim poštovanjem i ljubavlju. Taj odnos treba mijenjati, a umjetnici će se pobrinuti za sve drugo", poručuje.