Književnica Anita Martinac iz Mostara naglasila je kako je hrvatski jezik nakon raspada Jugoslavije i komunističkoga sustava u Bosni i Hercegovini zakonski priznat i osnova je ljudskih prava jednog od triju konstitutivna naroda.

Međutim, istaknula je, različit je odnos institucija i javnih službi prema upotrebi standardnog hrvatskog jezika, što je posebno vidljivo provedbom politike nakon 2002. godine kada se može reći da hrvatski jezik postaje ugrožen zbog neodgovornosti javnih službi na svim razinama vlasti.

Podsjetila je kako se u prijevodima na hrvatski jezik minimalno slijedi hrvatska leksička norma zamjenom srpskih odnosno bošnjačkih leksema hrvatskim ekvivalentom te na taj način površno zadovoljava minimalna forma.

Ocijenila je kako je jezična politika u BiH vrlo kompleksno pitanje, koje nije riješeno poslijedejtonskim Ustavom BiH. Pitanje upotrebe službenih jezika prepušta se entitetskim ustavima, rekla je dodavši kako se ni Odlukom o izmjenama i dopunama Ustava Federacije BiH te anomalije nisu popravile.

Godine 2003. donesen je Okvirni zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju u Bosni i Hercegovini, koji se jamči da će jezici konstitutivnih naroda BiH upotrebljavati u svim školama, u skladu s ustavom BiH.

Poznato je, tvrdi, to da u tom istom Ustavu ne piše ništa o službenoj upotrebi jezika u BiH.

Nakon toga su županije, odnosno kantoni, jer je Ustavni sud Federacije BiH zabranio upotrebu županija kao naziva za kanton, kao i Republika Srpska donijeli svoje zakone usklađene s Okvirnim zakonom, rekla je Marinac. Dodala je kako je visoki predstavnik, kao krajnji autoritet u Zapadno-hercegovačkoj, Herceg-bosanskoj, županiji Središnja bosna i djelom Hercegovačko-neretvanskoj županiji, svojim odlukama nametnuo improvizirano o tomu kako će se „nastava u školi izvoditi na jezicima konstitutivnih naroda BiH, uz upotrebu oba pisma sukladno Ustavu BiH".

Podsjetila je i kako prava manjina prema zakonskim odredbama u svih deset županija definirana izučavanjem nastave materinskoga jezika koje se treba i mora osigurati sukladno Konvenciji o pravima nacionalnih manjina.

Martinac: Gdje se izgubila jednakopravnost

Zaključak je jasan, naglasila je Martinac, i toliko bolan za hrvatski narod u BiH da se pitam gdje se izgubila jednakopravnost.

Naime, istaknula je, od deset županija u BiH, u pet županija u kojima Hrvati participiraju na vlasti koristi se hrvatski jezik u sustavu obrazovanja, dok u pet preostalih županija hrvatski jezik u službenoj upotrebi ne postoji.

Jedini koji ga njeguju i čuvaju u tim županijama su institucije u sustavu katoličkih školskih središta, dodala je.

Međunarodna zajednica zabranila je naziv Herceg-Bosna kao i korištenje pridjeva hrvatski iz svih naziva radio i TV postaja, škola i drugih institucija, rekla je dodavši kako se u javnim glasilima rabi neispravan hrvatski jezik, u javnim audio-vizualnim medijima gotovo se ne čuje hrvatski jezik, izuzev na lokalnoj razini.

Ocijenila je kako pokušaji pojedinaca da skrenu pozornost na upotrebu jezika u službenim aktima institucija nije urodila nikakvim plodom jer drugi propisuju kako će se Hrvatima prevoditi.

Nametanje bošnjačkog jezik krše osnovna ljudska prava, pravo na jezik, poručila je Martinac.

U Gradišću asimilacija uzima sve više maha

Gradišćanska Hrvatica Ana Šaretić iz Austrije ocijenila je kako i u Gradišću asimilacija uzima sve više maha, ustvrdivši kako bi sadašnji naraštaj Hrvata u Gradišću moga biti posljednji Mehikanac.

O problemima Hrvata u Bačkoj i Vojvodini u Srbiji Tomislav Žigmanov je pozvao vlasti hrvatske države  da im pomognu u borbi protiv državne politike, koja od hrvatskog korpusa u Vojvodini pokušava otkinuti jedan dio zajednice i od nje stvoriti bunjevačku naciju.

Trodnevni „Svjetski festival hrvatske književnosti“ završio je u nedjelju otvaranjem izložbe pjesničko-grafičkih mapa iz Zbirke Biškupić – bibliofilska izdanja.