Zemaljski muzej bio je ključno mjesto u djetinjstvu mnogih Sarajlija, ali i djece širom Bosne i Hercegovine koja su dolazila u školski organizirane posjete. Za većinu njih Zemaljski muzej bio je prvi muzej u koji su kročili nogom, a samo su rijetki izlazili iz njega neispunjeni oduševljenjem. Za razliku od muzeja koji se čine kao uglancane grobnice, s jednako takvom atmosferom, u Zemaljskom muzeju se činilo da kipti životom, od prepariranim životinjama punih prikaza različitih prirodnih staništa u Bosni i Hercegovini do mogućnosti šetnje tradicionalnom bosanskom sobom kakva je bila u 19. stoljeću.

Arheološki, Etnološki i Prirodno-znanstveni odjel – svaki smješten u svojoj zgradi, između kojih se nalazi mali botanički vrt – nudili su ponešto za svakog posjetitelja. Najvažnije je to što su ljudi mogli naučiti da su muzeji vrlo važna stvar za jedno društvo, jer se u njima čuvaju znanja cijelih civilizacija, kao i njihove povijesti, ali i prirodni svijet kakav je (bio) oko nas.

Danas se iz primjera Zemaljskog muzeja najviše može naučiti o nefunkcionalnosti daytonskog uređenja Bosne i Hercegovine, na čemu, nažalost, zdušno radi i velik broj tamošnjih političara. Iako je Zemaljski muzej proglašen jednom od rijetkih kulturnih institucija od državnog značenja, to mu je donijelo mnogo više štete nego koristi. Naime, pitanja kulture su u daytonskoj BiH spuštena na nivo kantona u Federaciji, dok su u Republici Srpskoj na nivou entiteta.

Kultura na državnom nivou zapravo i ne postoji, a s nekoliko institucija od nacionalnog značenja, poput Zemaljskog muzeja i Umjetničke galerije BiH, bavi se prije nekoliko godina osnovano Ministarstvo civilnih poslova. I to na takav način da je Zemaljski muzej prisiljen javljati se na javne natječaje spomenutog ministarstva, gdje za financiranje svojih osnovnih potreba, poput onih za plaćanje računa za struju, biva stavljen u isti koš s nekakvih provincijskim KUD-om ili folklorašima iz, recimo, Čajniča.

Zato i ne čudi da zamjenica direktora Zemaljskog muzeja Marica Filipović

smatra trenutno stanje muzeja najgorim u njegovoj povijesti dugoj više od 120 godina.

'Svake godine iznova se moramo, uz svu silu istih dokumenata, javljati na taj natječaj. Od Ministarstva civilnih poslova dobivamo oko 50 posto sredstava potrebnih za rad, što pokriva režije i dio plaća, ali što je, primjerice, sa zaštitom muzejske građe? Za to od federalnog Ministarstva kulture dobijemo dio sredstava. Javljamo se i na natječaje raznih drugih institucija i nevladinih organizacija sa svojim projektima, no vrlo često ne dobijemo ništa jer svi misle da nas financira država.'

Zemaljskom muzeju godišnje treba samo milijun i 200 tisuća konvertibilnih maraka za financiranje hladnog pogona i plaća, što je sitniš za jednu tako veliku i značajnu kulturnu instituciju, no Ministarstvo civilnih poslova redovito isplaćuje tek 850 tisuća. Zbog toga vodstvo tog muzeja dobar dio svojeg vremena provodi tražeći novac za najosnovnije preživljavanje. Primjerice, tek prije tri godine opet je uvedeno grijanje tijekom cijele zime, a dotad su se i zaposlenici muzeja i posjetitelji većinom smrzavali od studenog do ožujka, tijekom hladne sarajevske zime. Treba napomenuti i da očuvanje mnogih eksponata ovisi o zadržavanju određene temperature, ali nikoga od nadležnih to desetak godina nakon kraja rata uopće nije zanimalo.

Stvari su nekoć bile potpuno drukčije. Zemaljski muzej osnovan je 1. veljače 1888. te predstavlja jednu od najstarijih kulturnih i znanstvenih ustanova modernog tipa u BiH. Monumentalni kompleks zgrada u kojima je smješten izgrađen je pak 1913. po projektu arhitekta Karla Paržika. Građen u stilu talijanske renesanse, Zemaljski muzej ujedno je prvi objekt na Balkanu izgrađen namjenski za potrebe muzejskih zbirki, s velikim dvoranama i visokim stropovima. U njemu se i danas čuva preko četiri milijuna eksponata koji svjedoče o povijesti Bosne i Hercegovine, još od predrimskih vremena, ali i velike zbirke minerala, jedan od najpoznatijih herbarija na svijetu, kao i jedinstveni eksponati, poput legendarne sarajevske Hagade. Sve to se za vrijeme Austro-Ugarske, pa onda Kraljevine Jugoslavije i SFRJ, odgovarajuće financiralo i društveno podržavalo, dok je danas izloženo institucionalnoj sljepoći najgore vrste, osuđeno na polagano i ponižavajuće umiranje.

Situacija Zemaljskog muzeja toliko je dramatična da se i na lokalnim radijskim stanicama znaju pokretati akcije sakupljanja sredstava za njegovo preživljavanje, ali tu ipak nije riječ o novcu koji bi omogućio popunjavanje ispražnjenih radnih mjesta ili istraživački rad, što se nekad podrazumijevalo kao jedna od djelatnosti tog muzeja. Novopečeni tajkuni pak nemaju interesa donirati nešto, dok s financiranjem političkih stranaka, naravno, nemaju problema. Tu je i obimna znanstvena biblioteka, u kojoj se nalazi 250 tisuća naslova koji su se razmjenjivali s čak 600 raznih kulturnih institucija u svijetu, a danas nema novca ni za plaćanje troškova slanja knjige.

Unatoč doista teškim uvjetima rada, Zemaljski muzej je i sada zanimljivo posjetiti, pogledati zbirke koje su ipak uspjele biti sanirane i otvorene za javnost, ali i primijetiti prazne dvorane i police koje još čekaju da zablistaju punim sjajem. Za vrijeme rata Zemaljski muzej se našao na prvoj crti sukoba te je teško oštećen, a obnovu je financirala švedska vlada. Tada je postojala nada da će se moći uspostaviti normalno i sustavno financiranje njegovog rada, no s godinama je postalo jasno da od toga nema ništa.

No ljudi su i dalje zainteresirani za obilazak onoga što se može trenutno vidjeti, a redoviti posjetitelji su i mališani koje dovode škole. 'Poslije rata dolazila su djeca iz Sarajeva, a onda iz bošnjačkog dijela Federacije. Onda su počeli dolaziti i učenici iz dijela Federacije s hrvatskom većinom, a nakon njih i djeca iz Republike Srpske. Dolaze djeca i iz država bivše Jugoslavije, a preko ljeta je prepun stranih turista. U zimskom periodu, za vrijeme sezone skijanja, dolazi dosta Slovenaca', objašnjava Marica Filipović, navodeći da interes javnosti za Zemaljski muzej itekako postoji. Naravno, nemoguće je financirati jednu tako veliku ustanovu pomoću prodaje ulaznica, osim ako one ne bi bile nevjerojatno skupe, što bi bilo protiv same ideje muzeja kao svima pristupačne kulturne institucije.

Na Arheološkom odjelu danas se može vidjeti postav koji pokriva antičko doba na području BiH, ali i život srednjovjekovne bosanske države. Tu je i Hagada, koja se čuva u tzv. sef-sobi, a čiji se original iznosi četiri puta godišnje. Vrijedi napomenuti da je ta nemjerljivo vrijedna knjiga provela rat u sefu Narodne banke BiH, iako su se o njoj i njenom navodnom nestanku isplele mnoge legende, čak je i napisan roman 'Narod knjige', djelo dobitnice Pulitzera Geraldine Brooks.

Marica Filipović naglašava da taj muzej ima još kulturološki iznimno vrijednih eksponata za povijest i kulturu BiH: 'Tu su ostaci plašta kralja Tvrtka, tu je povelja Stjepana Tomaševića, koja svjedoči o srednjovjekovnoj bosanskoj državnosti, pa stari katolički Hrvojev misal, pa veliki Služavnik, zbornik koji se odnosi na kulturno naslijeđe pravoslavnog stanovništva, te prijepis Kurana Mehmed-paše Sokolovića.'

Etnološki odjel nudi originalne i rekonstruirane sobe iz 19. stoljeća koje zadivljuju kompleksnošću interijera, dok se na Prirodno-znanstvenom odjelu može vidjeti i jedna od većih zbirki leptira u ovom dijelu svijeta. Nažalost, još uvijek nije obnovljen dio kojeg se mnogi posjetitelji sjećaju, a to je onaj u kojem je izložen ogromni morski pas, koji i prepariran, sa svojim razjapljenim raljama, izgleda vrlo zastrašujuće. Zamjenica direktora Marica Filipović naglašava da je Zemaljski muzej godinama odvajao sredstva za saniranje tog dijela biološke zbirke koji bi konačno trebao biti otvoren za javnost do kraja ove godine.

Redovito se organiziraju i tematske izložbe, a sada je aktualna izložba seoskih dječjih igračaka, kroz koju se može pratiti i razvoj društva u BiH. Naime, djeca sa sela su većinu svojih igračaka izrađivala od drveta, no zanimljivo je primijetiti da su u vremenu prije Drugog svjetskog rata te igračke predstavljale volove i ostale domaće životinje, dok su se od 1945. počeli praviti i autići i rakete od drveta. Naime, Titovi komunisti su uveli obavezno osnovno obrazovanje, pa su se mnoga seoska djeca  prvi put suočila sa svijetom izvan svojih malih, često nepristupačnih planinskih zajednica.

Između četiri zgrade koje čine kompleks Zemaljskog muzeja nalazi se botanički vrt koji od proljeća do jeseni izgleda prelijepo, ne samo zbog raskošnog zelenila, nego i zbog stećaka koji se čuvaju u njemu. Sve spomenuto ipak nije dovoljno za ostvarivanje političke volje koja će prepoznati nemjerljivu važnost Zemaljskog muzeja i omogućiti mu normalan rad.

Baš je prije nekoliko tjedana upućen još jedan apel javnosti o neizdržljivim uvjetima u kojima se taj muzej nalazi, uz konstataciju da mu prijeti zatvaranje.

'Teška politička situacija odražava se na našu svakodnevnicu, jer čekamo natječaj Ministarstva civilnih poslova za potrebna sredstva. Nitko ne zna kakvi će budžeti biti ove godine. Grijanje imamo protekle tri godine, ali smo priključeni na kotlovnicu Parlamenta BiH, što nas košta mjesečno više od 4000 maraka, koliko košta struja za pumpu', objašnjava Marica Filipović, napominjući da Zemaljski muzej nije jedina kulturna institucija s tim problemima. Posebno ističe slučaj Historijskog muzeja, koji je doveden na rub propasti, a ništa bolje nije ni Kinoteci ili Umjetničkoj galeriji BiH. 'Čovjek s vremenom osjeti strašan umor, nakon tolikih godina očekivanja da će biti bolje, da mi uopće nije jasno kako kolege nađu motiva za postavljanje neke nove izložbe', zaključuje Filipović. O terenskim istraživanjima, koja su nekad bila dio standardnih aktivnosti zaposlenih u Zemaljskom muzeju, danas jedva ima riječi, bez obzira na želju i trud muzejskih etnologa, biologa, geologa i ostalih.

Svaki posjetitelj Zemaljskog muzeja zna da on nudi toliko toga da se tijekom jednog posjeta ne može sve doživjeti na pravi način. Fascinacija zbirkom minerala sudara se s oduševljenjem koje izazivaju srednjovjekovni mačevi ili perfektno očuvani mozaici iz antičke ere. Požurite, jer tko zna koliko će još dugo, nakon više od 120 godina postojanja i tri preživljena rata, vrata Zemaljskog muzeja ostati otvorena za javnost. U državi u kojoj je previše stvari nepovratno izgubljeno, kraj Zemaljskog muzeja bio bi neoprostiv.