U povijesti fotografije u Hrvatskoj postoji još mnogo neistraženih tema, a i sam razvoj medija čeka svoju sintezu, navodi kustosica izložbe Sandra Križić Roban.

'Kada govorimo o poslijeratnoj fotografiji u Hrvatskoj, ona je pak u velikoj mjeri obilježena skučenim prilikama za obrazovanje, nerazvijenom izložbenom politikom i nepostojanjem kritike. Važnu ulogu za njezin razvoj, pogotovo kasnih četrdesetih i u prvoj polovini pedesetih godina, ostvarili su fotoklubovi, kojima je jedan od glavnih zadataka bilo upravo obrazovanje fotoamatera. Spomenimo, da je Fotoklub Zagreb bio jedan od najsnažnijih u bivšoj Jugoslaviji te je ostvario važnu ulogu u općem tehničkom obrazovanju stanovništva, postavivši temelj umjetničkog rada svojih članova. Nakon kratkotrajne ideološke dominacije, od početka 50-ih zapaža se otvaranje prostora slobode te prevlast klupske amaterske fotografije, a što će pokazati ključnim za razvoj ženske fotografije.

Iako fotografkinje stvaraju i sudjeluju u klupskim aktivnostima u cijelom poslijeratnom periodu, njihov prvi zajednički nastup uslijedit će tek 1973. godine, kada se na inicijativu predsjednika zagrebačkog kluba Đure Griesbacha osniva Ženska sekcija. Prva izložba organizirana je iste godine u Galeriji umjetničke fotografije (GUF) u Zagrebu, dok su se kasnija izdanja godišnje održavala u Muzeju grada Zagreba, tradicionalno povezana s obilježavanjem Osmog marta', navodi Križić Roban.

Izložba ''Meko' okidanje?', napominje, nije zamišljena kao retrospektiva svega što je Ženska sekcija uspjela postići na nacionalom fotografskom planu.

'Njome prvenstveno želimo potaknuti raspravu o načinima i putovima kako su žene djelovale fotografski, polazeći od činjenice da, kada govorimo o području bivše Jugoslavije, žene u fotografiju ulaze kasno i ne bez prepreka. Tiskani mediji bili su važno mjesto prodora fotografije u različite slojeve društva. Unatoč razvoju specijaliziranih fotografskih časopisa, koji se na području bivše Jugoslavije počinju objavljivati od 1911., većina njih uglavnom je posvećena tehničkim pitanjima, savjetima fotoamaterima i reklamiranju novih proizvoda. Takvo će stanje dugo potrajati, dok će se tema ženske fotografije početi razmatrati tek nakon Drugog svjetskog rata, a i tada tek sporadično i nesustavno', kaže Križić Roban te dodaje i kako je, osim ovoga, nekoliko žena djelovalo i u sklopu privatnih fotografskih studija.

'Atelijerska aktivnost smatrala se primjerenom ženama, ponajviše zbog mišljenja da je u takvoj vrsti izolacije moguće ostvariti intenzivniji odnos sa subjektima, u čemu su žene uspješnije od muškaraca. Fotografiju nisu prigrlile isključivo autorice koje su djelovale samo u tom polju, nego i umjetnice koje ju upoznaju školovanjem na umjetničkim školama i akademijama u zemlji i inozemstvu. No ipak, upravo su fotoklubovi generatori promjena koje su obilježile razdoblje između 1950-ih i 1980-ih godina', kaže.

Izborom radova Slavke Pavić, Erike Šmider, Danijele Lušin, Ivančice Privora-Kurtela i Jadranke Fatur ukazat će se na teme kojima su se bavile i na načine stjecanja znanja i upoznavanja s klupskim zbivanjima koja su barem djelomično ostavila trag u njihovim opusima.

'Zapitat ćemo se postoje li kritički prikazi društva, što su o ženama s kamerom u rukama govorili drugi i postoji li uopće nešto što možemo okarakterizirati kao 'ženski pogled'. Je li način kako su okidale snimke uistinu 'mekan' ili iza objektiva ne postoje rodne razlike', navodi kustosica

Izložba je dio Arhiva umjetnica na mreži (Not Yet Written Stories – Women Artists’ Archives Online), međunarodnog istraživačkog projekta financiranog sredstvima Kreativne Europe, u kojem Ured za fotografiju surađuje s Fundacijom Arton iz Varšave, SCCA – Centrom za suvremenu umjetnost iz Ljubljane i Latvijskim centrom za suvremenu umjetnost, baze podataka umjetnika i arhive iz Rige. Cilj projekta je uključiti djela umjetnica u javni diskurs o vizualnim umjetnostima, kako bi se izbjegla daljnja diskriminacija umjetnica, većinom eliminiranih iz europske povijesti umjetnosti.

Otvorenje izložbe održat će se 15. lipnja, pri čemu će izložbeni prostor za posjetitelje biti otvoren od 16.00 do 20.00 sati, bez uobičajenog razgovora s umjetnicama prilikom otvorenja. Izložba će trajati do 4. rujna uz ljetnu stanku od 24. srpnja do 17. kolovoza. Osim same izložbe, Ured za fotografiju priredit će i dodatni program otvoren za posjetitelje te prirediti i broj časopisa Fototxt posvećen upravo fotografkinjama.