To je prepoznala i premijerna publika Žar ptice, koja je glumački ansambl i autorski tim ispratila oduševljenim aplauzom i ovacijama.

Priču o nestašnom djetinjstvu skupine jedanaestogodišnjih dječaka na poznatom zagrebačkom brijegu, koju je Milčec napisao 1975. smjestivši radnju u 1950. godinu, Kovač je kazališno 'ispričao' dinamično i zanimljivo, u predstavi koja dramaturškim pristupom, vizualnom estetikom i glumačkim ostvarenjima zbivanja iz vremena od prije gotovo sedam desetljeća, učinkovito približava modernim gledateljima.

Redatelj je odlučio ostati što vjerniji originalu, zadržati autentičnost izvornika, što taj tekst svojim prepoznatljivim urbanim jezikom i autentičnim zagrebačkim kontekstom apsolutno omogućuje pa je rezultat po svemu vrlo suvremena predstava.

U dramaturškoj prilagodbi, koju potpisuje Ana Prolić, zadržane su sve ključne točke Milčecova romana, a Prolić nije upala u zamku nepotrebnog rezanja ali niti zapadanja u sentimentalnu redundantnost; priča je bešavno stopljena u cjelovit kazališni komad koji će zasigurno postati dijelom suvremene zagrebačke, i šire, urbane kulture.

Onodobni društveni odnosi suptilno su naznačeni, dok je vrijeme radnje označeno raznim nenametljivo prisutnim scenskim rekvizitima, kao što je slika Tita u razredu ili kutija bombona '505 s crtom', no njihova je prisutnost simbolična i na neki način zastrta ritmom same radnje, koja od početka do kraja gotovo uopće ne gubi na tempu.

Prisutni su i drugi elementi onodobne stvarnosti – vrijeme je poslijeratno, obilježeno siromaštvom i nestašicom, što se posebno osjeća na šumovitom brijegu, koji je danas elitna stambena lokacija ali je u ono vrijeme još slabo napučen i to mahom malim kućicama; dječaci meso jedu samo nedjeljom, a slatkiše praktički nikad; vrijeme provode vani, smucajući se po okolici gdje je čak i bicikl rijetkost.

Sve to ne utječe presudno na radnju; Kovač je naglasak stavio na dinamiku zbivanja, koja su izvanvremenska, univerzalna, jednako pripadaju bilo kojemu vremenu i mjestu gdje žive radoznali, normalni dječaci kojima je nogomet glavna briga u životu.

Te dječake igraju Petar Atanasoski (Giza), Domagoj Janković (Bimbo), Bruno Kontrec (Truli), Petar Cvirn (Rolo) i Marko Cindrić (Kanta), a posebno je pamtljivu ulogu ostvario Berislav Tomičić kao Trgovac Špoljarić, kojemu je dobro 'sjela' i uloga Zubatog.

Kao i Milčec u romanu, Kovač je predstavi dodao malo snovitog, pa se tako Gizin omiljeni lik iz stripova Buffalo Bill, njegov junak i uzor, pojavljuje na sceni u paralelnoj stvarnosti dječačkih snova.

Buffalo Billa je utjelovio Nikša Marinović, koji igra i profesora Deščaka, a glumački ansambl još čine Zoran Pribičević (Vjeko/Kondukter), Ante Krstulović (Stari Faget/Zvonar), Vesna Ravenšćak Lozić (Doktorica), Dunja Fajdić (Brankica), Petra Kurtela (Jadranka) i Zrinka Kušević (mama).

One promjene koje će biti zamjetljive svima koji su čitali knjigu potpuno su u službi zaokružene priče: dok knjiga počinje i završava zviždukom – na početku fućka glavni lik Giza, a na kraju dobri profesor Deščak – u predstavi je upravo Gizina frustracija što ne zna zviždati ona tanka nit koja povezuje sva događanja na sceni, da bi na koncu poslužila kao točka na 'i' dobro strukturirane cjeline.

Kovač je sve te elemente prilično vješto isprepleo u predstavu u kojoj čak ni prizor svakodnevne obiteljske večere nije statičan, gdje naglasak na kretnji ne posustaje ni u izmjenama scena i scenskih rekvizita. U tome je ulogu odigrala i odlična glazba, koju potpisuje Tomislav Babić.

Kostimi Ive Matije Bitange vjerni su vremenu radnje, ali istodobno i nekako univerzalni i ne odaju mnogo, dok je scenografsko rješenje Lea Vukelića jednostavno, satkano od dijelova koji se sastavljaju i rastavljaju i dobro vizualno upotpunjuju prizore.

Svi zajedno uspjeli su prvi put dosad na kazališnoj pozornici rekreirati brojne razine značenja prisutne u tome Milčecovome romanu, već više od trideset godina obaveznoj osnovnoškolskoj lektiri, ne izostavljajući ni imanentnu duhovitost toga teksta, ni njegovu urbanu subverzivnu poruku i avanturističku draž, pruživši sjajan kontekst antologijskim likovima toga 'najzagrebačkijeg' pisca da se prikažu pred nama u svoj svojoj punini.