Priča o nama 'neobičnom' svijetu u kojem živi jedna pametna, ali i sasvim drugačija djevojčica - mnoge će podsjetiti na Malog princa, a neki je svrstavaju među 200 najboljih knjiga na svijetu, stoji u najavi.

Akiko je djevojčica čija koža miriše na stari papir, ima pjegice, kao prijevozno sredstvo služi joj njezino srce na četiri kotača, voli leksikone i oca, ne voli granice, razgovara s ručnicima i stablima, zna slova, ali ne i brojeve. Akiko je, kao i mnoga djeca današnjice, često usamljena, zbog čega razvija bogat doživljajni svijet nastao maštovitim promatranjem svakodnevice', ovako Akiko opisuje dramaturginja predstave je Ana Prolić. Koreografkinja je Kasija Vrbanac Strelkin, scenografkinja Irena Kraljić, kostimografkinja Marita Ćopo i autorica glazbe Nina Bajsić. Igraju: Dora Dimić Rakar, Marko Hergešić, Damian Humski, Vini Jurčić i Matej Đurđević.

Pretpremijernu izvedbu predstave u četvrtak 3. listopada u 19 sati, popratit će tribina Kazalište (ni)je lektira s početkom u 20 sati, na temu postavljanja (ne)lektirnih naslova u dječjim gradskim kazalištima. Tribinom će se pokušati odgovoriti na osnovno pitanje - kakvo kazalište treba današnjoj djeci? Sugovornici su Maša Rimac Jurinović, prof. na Učiteljskom fakultetu Zagreb; Benjamin Zajc, dramaturg LG Ljubljana; književnica Sanja Polak, redateljica Slađana Kilibarda i Drago Utješanović, ravnatelj GK Žar ptica. Moderator je Igor Tretinjak, profesor na AUK u Osijeku. Ovom prilikom, po prvi put u Hrvatskoj, prezentirat ćemo i metodičke pripreme za obradu predstave na satu hrvatskog jezika, koje bi nastavnicima pomogle u odabiru predstave po 'nepoznatom' dramskom tekstu, koje je napravila Slađana Kilibarda.

Ostali termini predstave su 3. listopada u 10 sati; 9. i 10. listopada u 10 i 12 sati i 12. listopada u 11 sati.

O predstavi

Predstava Ja sam Akiko - nastala prema istoimenoj knjizi Stefana Tićmija, po svom izlasku je u jednakoj mjeri osvojila kako dječju i odraslu publiku, tako i struku. Akiko je neobična djevojčica čija koža miriše na stari papir, ima pjegice, kao prijevozno sredstvo služi joj njezino srce na četiri kotača, voli leksikone i oca, ne voli granice, podjele i gospođu Lindu, razgovara s ručnicima i stablima, zna slova, ali ne i brojeve. Akiko je, kao i mnoga djeca današnjice, često usamljena, zbog čega razvija bogat doživljajni svijet, nastao maštovitim promatranjem svakodnevice kroz prizmu poetskog izričaja, te "stvara" bliskog prijatelja Marcela, koji se, na kraju, snagom ljubavi opredmećuje. Ja sam Akiko ne preže od motiva kao što su tjeskoba i usamljenost, kao ni onih vedrijih poput radoznalosti, individualnosti, zajedništva i ljubavi. Akiko oblikuje svoj svijet birajući i odbacujući riječi koje ga određuju, čime se naglašava čudotvorna moć jezika. Ja sam Akiko slojevita je predstava koja, tematizirajući ljubav, svojom zaigranošću, raspjevanošću i filigranskom igrom donosi dašak čarolije svim generacijama.

Dramaturginja Ana Prolić