Daniel Distant, 34-godišnji softverski inženjer, piše The Washington Post, isprva uopće nije registrirao to da tri ili četiri puta dnevno direktor ili nadređeni inženjer izađe, a 'sljedeće što vidite je da nitko nije za svojim stolom'.

Zatim je počeo primjećivati ​​da nije u tijeku s razvojem timskih projekata i da su zadaci i unapređenja išli ljudima koji su nestajali svakih nekoliko sati dok je on ostajao na svom radnom mjestu - i tada mu je sinulo.

'Ljudi bi odlazili na pauzu za pušenje, ali vodili bi razgovore na visokoj razini - o tome u kojim smjerovima idu projekti i tko bi imao pravo na kakvu vrstu posla. Neki su zadaci zabavniji, drugi su pak izazovniji ili bi mogli bolje izgledati u vašem životopisu. Sve sam više uočavao da te pozicije idu ljudima koji su bili na tim pauzama s nadređenima', kaže. On, naravno, govori o dobro poznatom fenomenu u svim poslovnim sredinama, tzv. ulizicama i uvlakačima, kako ih volimo zvati, zaposlenicima koji uspijevaju u poslu, a da stvarno ne rade, no zato se uspijevaju uvući šefu pod kožu.

Važnost uredskih druženja

U pravednom svijetu prelazak na rad na daljinu u posljednje dvije godine nagradio bi produktivnost i razotkrio one koji zabušavaju. No budući da se mnoge korporacije vraćaju na uobičajeni način rada, pogodite tko jedva čeka vratiti se u ured? Ambiciozni uvlakači ili ulizice, odnosno oni kolege koje tako volimo mrziti.

Pandemija je itekako otežala organiziranje svih onih slučajnih ili ne razgovora u hodniku i povezivanja sa šefom na tzv. čik-pauzama, bez obzira pušite li ili ne.

Prije pandemije Distant je čak počeo s vapingom, odnosno nabavio je e-cigaretu samo da bi dobio pristup tom zatvorenom krugu. Istini za volju, pušio je bez duhana - ali njegovi kolege to nisu morali znati. 'Prilično je to neugodno, ali radite ono što morate. Kad je koronavirus natjerao tvrtku da organizira rad na daljinu, puno se više pažnje posvećivalo tome koliko sam ili koliki posao obavljao. Zato što su nestale prilike za ta važna uredska druženja na pauzama', rekao je Distant te je na kraju dobio i promaknuće, no odlučio je prihvatiti novi posao.

Ali za milijune zaposlenika 2022. godina znači povratak putovanja na posao, u urede i - susrete s ulizicama.

Treba istaknuti i to da postoji razlika između 'uspinjača' na uredskoj ljestvici i uvlakača. Postoje ljudi s urođenim osjećajem za uredsku politiku te brzo shvate kako biti korisni svom šefu i šefovom šefu, osim što rade svoj posao. Zatim, tu su ljudi koji nisu toliko zainteresirani za sam posao koliko za penjanje na korporativnoj ljestvici.

Ulizice su se uspješno snašli i u svijetu platformi za rad na daljinu

Kako im sve to zapravo prolazi? Tessa West, izvanredna profesorica psihologije na Sveučilištu New York, kaže da će uspješni uvlakači proučavati šefove stvarajući dojam da su jako orijentirani na detalje i stoga vrlo dobri u svom poslu. Oni su također vrlo vješti u povezivanju s timskim projektima ili pokretanju inicijativa ili radnih skupina s puno sastanaka - ali s malo pravog posla.

Iako ih je pandemija poprilično omela, ipak nije bilo sve izgubljeno za ovaj tip ambicioznih kolega. Oni su se uspješno snašli i u svijetu Zooma i drugih platformi za rad na daljinu. Rano bi se npr. prijavili na online sastanke u nadi da će dobiti nekoliko minuta sa šefom prije nego što se prijave svi drugi. Dok su bili online, bili su i dalje angažirani. I naravno, bili su u velikoj prednosti u odnosu na kolege koji su bili na rubu burnouta, rastreseni ili su obavljali više zadataka. 'Ostavljali su i dalje dojam da su mnogo bolji od svih ostalih. I znali su to', kaže West.

Ali Zoom nije zamjena za boravak u uredu, ne samo za interakciju jedan na jedan sa šefovima, već i za promatranje toga kako neverbalno komuniciraju jedni s drugima i podređenima da bi vidjeli tko je 'unutra', a tko izvan kruga.

Taj princip djelovanja ambicioznih kolega pojavljuje se svuda, a vrhunac javnog 'uvlačenja' bio je bez sumnje 12. lipnja 2017. na prvom sastanku vlade Donalda Trumpa, kad je predsjednik zamolio dužnosnike da se predstave. Dok su kamere radile i novinari bilježili izjave, svaka osoba za stolom hvalila je njegovu viziju i vodstvo. No nitko nije nadmašio šefa kabineta Reincea Priebusa: 'Zahvaljujemo vam na prilici i blagoslovu koji ste nam dali da služimo vašem planu.' Izjavio je on i - ostao živ! Glenn Thrush iz New York Timesa nazvao je ovaj 11-minutni spektakl 'jednim od najneugodnijih javnih događaja koje je ikada vidio'.

Bio je to kao da je oživio skeč iz 'Saturday Night Livea', ali nažalost, ne samo Trump, već i najrazboritiji šefovi vole pohvale i uvažavanje. Uvlačenje, sudeći po svemu, daje rezultate.

Sjajna emocionalna inteligencija ili ulizivanje

Tomas Chamorro-Premuzic, profesor poslovne psihologije na Sveučilištu Columbia, kaže da postoji specifičan tip osobnosti koji je uvijek više uspješan u karijeri u odnosu na svoj stvaran doprinos.

'Kada to nazivate emocionalnom inteligencijom, to ima dobro značenje. Kada to nazovete ulizivanjem ili manipuliranjem, ima loše značenje, ali to je zapravo ista stvar', objašnjava.

Postoje zaposlenici koji vjeruju da bi njihova postignuća trebala govoriti sama za sebe. 'Sretno s time jer će vas u većini slučajeva zaobići promaknuće. Ili imate one ljude koji ne govore na sastanku osim ako nemaju reći nešto korisno. Lijepo od vas, ali to olakšava drugima da uhvate svjetla reflektora', kaže on.

Ulizice su patili bez pića nakon posla, pauza za kavu ili uredskih druženja. 'Željeli su se vratiti u urede u koje su mogli doći rano, otići kasno i provesti puno vremena izgledajući zauzeto', kaže.

Na početku pandemije Chamorro-Premuzic mislio je da bi rad na daljinu bio izvrsna prilika da se menadžeri usredotoče na učinak, a ne na uredske odnose. Sada je zabrinut i pita se hoće li tzv. hibridni rad stvoriti dvoslojni sustav.

'Iako kažete da npr. nije važno gdje se nalazite, još uvijek postoji nagrada za to što ste na pravom mjestu u pravo vrijeme, govoreći prave stvari pravoj osobi. I tko će onda biti u uredu? Vjerojatnije muškarci nego žene, manje vjerojatnije pripadnici manjina, najvjerojatnije oni imućniji, vjerojatnije ekstroverti nego introverti i vjerojatnije ljudi koji su nemilosrdno usredotočeni na napredak svoje karijere', kaže on, dodajući da se ulizice ponašaju tako jer se u konačnici takvo ponašanje najčešće nagrađuje.

Drugim riječima: ne mrzite igrače, mrzite igru.