Traume lokomotornog sustava prate čovjeka oduvijek, od nekadašnjih ozljeda u ratnim sukobima do današnjih ozljeda, a najčešće u prometnim nesrećama te padovima s velikih visina. Tada dolazi do prijeloma kostiju i oštećenja okolnog tkiva.
Prijelomi u području ramena, lakta, kuka, potkoljenice i gležnja uža su specijalnost dr. Ane Čizmić, specijalistice opće kirurgije, subspecijalistice traumatologije, specijalistice ortopedije s traumatologijom. Jedna je to od rijetkih žena kirurga u pretežito muškom zanimanju. S kakvim se izazovima susreće u svom pozivu, razgovarali smo s ovom iznimno dragom i posvećenom liječnicom.
vezane vijesti
Koje operacije najčešće izvodite i koje tehnike koristite?
- Od 2004. zaposlena sam u jednoj od krovnih ustanova za liječenje traumatoloških pacijenata. Također kroz godine aktivno sudjelujem na brojnim hrvatskim i međunarodnim kongresima. Kroz sada već skoro dvadesetogodišnje iskustvo rada s visokodiferentnim pacijentima stekla sam iskustvo u zbrinjavanju većine prijeloma, posebice kuka, potkoljenice, gležnja, ramena i lakta koje operiram po principima AO metode. Aktivni sam član AO Foundation koja kao škola postoji više od 80 godina i poseban naglasak stavlja na razvoj novih tehnika i implantata kako bi rješavanje prijeloma bilo što manje invazivno prema pacijentu. Posljednjih desetak godina postoji naglasak u spajanju ortopedije i traumatologije tako da s ortopedske strane svojim pacijentima mogu ponudit ugradnju totalne endoproteze kuka, ramena i koljena.
Koje su Vam operacije veći izazov – ortopedske ili traumatološke?
- Po svojoj vokaciji primarno sam traumatolog. Traumatološke operacije mogu biti veći izazov s obzirom na vrstu ozljede te tip prijeloma. Nikad ne znate s kakvim povredama ćete se kroz dan suočiti. Suočavam se s pacijentima različite životne dobi, s različitim ozljedama i vrstama prijeloma. Često operiram i u sitne noćne sate i mislim da se sasvim uspješno nosim sa svim tim izazovima, uvijek s punom koncentracijom na pacijenta i rezultat liječenja. Pacijenti nam pristižu u bolnicu s različitim traumama koje nisu uvijek samo ortopedske prirode. Sudjelovanje u nesreći i zadobivanje povreda kod pacijenata stvara stres i psihičku traumu. Očekivanja od nas traumatologa kod takvih pacijenata su velika. Svaka operacija ima svoju čar i izazov i mogu samo reći da podjednako uživam u izvođenju svih operacija znajući da na taj način pomažem ljudima i radim na vraćanju njihove maksimalne funkcionalnosti.
Bavite se endoprotetikom ramena i kuka. Koliko su zahtjevni takvi zahvati?
- Radi se o vrlo zahtjevnim operacijskim zahvatima koji moraju biti prilagođeni svakom pacijentu s obzirom na dob, konstituciju te stupanj degenerativnih promjena. Artroplastika zgloba ramena danas predstavlja čitavi niz mogućih endoproteza, od djelomične zamjene ramena kod pacijenata s deficijentnom rotatornom manšetom, preko potpune zamjene ramena kada je rotatornu manšetu moguće rekonstruirati, do inverzne zamjene ramena kod starijih pacijenata koji imaju odgovarajuću koštanu masu glenoida i humerusa koja može podržati implantat. Naravno, uvijek je potrebno naći konsenzus između pacijentovih želja i mogućnosti koje se nude.
Za artroplastiku zgloba kuka dovoljno je reći da je jedna od najznačajnijih operacija 20-tog stoljeća te se u skladu s tim, pacijentima nudi mogućnost povratka svojim svakodnevnim aktivnostima u što kraćem vremenskom roku uz istovremeno smanjenje bola i neugode koju su do tada imali.
Kod operacija prijeloma gornjih i donjih ekstremiteta posebno ste se specijalizirali na unutar zglobne prijelome. Recite nam više o tome.
- Unutarzglobni prijelomi gotovo uvijek su rezultat traume visoke energije i rezultiraju kompleksnim frakturnim uzorcima, gotovo mozaikom, te kao takvi predstavljaju poseban izazov s obzirom da operativni zahvat mora biti napravljen anatomski točno i precizno. Ponekad se radi o operacijama koje traju po više sati, a i nakon što napravite maksimum rezultat je i dalje upitan. Nije samo dovoljno mehanički učiniti maksimum, iznimno je bitno imati adekvatnu komunikaciju s pacijentom i odgovarajuću fizikalnu terapiju kako bi postoperativni rezultat bio zadovoljavajući i za pacijenta i za operatera.
Kako je biti žena kirurg u dominantno muškom području kirurgije?
- Jednom riječju, teško. Radi se o muškom svijetu gdje se kao žena moram svakodnevno dokazivati kako bih od strane kolega ali i pacijenata dobila povjerenje te bila prepoznata. U mom zanimanju jedino što se vrednuje je znanje i sposobnost. To je razlog što uz specijalizaciju iz opće kirurgije imam završenu i subspecijalizaciju iz traumatologije. Isto tako sam završila i dodatnu specijalizaciju iz ortopedije i traumatologije kako bih svoje specijalističko znanje dovela do maksimuma. A što se tiče sposobnosti - nema tu razlike između muškaraca i žena. Moraš voljeti ono što radiš i uz izniman trud i želju, a ponekad i odricanje, svakodnevno napredovati i postajati bolji iz dana u dan.
Usluge Vaših specijalističkih pregleda i ortopedskih operacija dostupne su u Specijalnoj bolnici Arithera. Koji su razlozi zbog kojih ste SB Arithera izabrali kao mjesto rada?
- U Specijalnoj bolnici Arithera od samog osnutka vladaju dobri međuljudski odnosi te iznimna skrb za pacijente i djelatnike. Vlada vrlo poželjna klima za rad za svakog liječnika. Naš posao je često stresan i nosi puno odgovornosti, stoga ugodno i prijateljsko radno okruženje svakako doprinosi ugodi rada. Svakom pacijentu se pristupa individualno i multidisciplinarno, od prvog pregleda pa do izlaska iz bolnice. U Aritheri postoji uigrani tim liječnika i medicinskih djelatnika. Sve faze liječenja, od adekvatne predoperativne pripreme, same operacije, njege bolesnika prema najvišim standardima, do postoperativne napredne fizioterapije, u funkciji su izvrsnog rezultata liječenja i brzog povratka pacijenta svakodnevnim aktivnostima. To se sve reflektira na zadovoljstvo pacijenata korištenjem Aritherine usluge, a zadovoljan pacijent je najveća satisfakcija za rad nas liječnika.
