Izgleda poput rock zvijezde, ima nokte nalakirane u crnu boju te divlju kosu boje soli i papra. Ali kad otvori usta, riječi koje izlaze zvuče kao da ih govori filozof. Umjetnički direktor Valentina, Pierpaolo Piccioli, broji više od dvadeset godina u toj modnoj kući.

Isprva je, od 1999., radio u odjelu za modne dodatke, zatim kao umjetnički suvoditelj s Marijom Grazijom Chiuri, a mjesto kreativnog direktora preuzeo je 2016.

Otkako je talijanska kuća u njegovim rukama (od kojih jednu krasi tetovirana riječ Love), kultna modna institucija, poznata po kitnjastoj crvenoj boji i skulpturalnim haljinama, postala je jedna od onih o kojima se stalno priča i čeka početak svake revije, ne samo zbog iznimne ljepote silueta, već zbog otkrivanja suštinske poruke koju je Piccioli odlučio prenijeti. Nema sumnje, baš svaka Valentinova revija istinski je događaj.

Otkako radi sam kao umjetnički direktor, priznaje da zbog toga osjeća više samopouzdanja i veću snagu. 'Kada radimo zajedno, to je oblik misije koju se mora ispuniti. Kada ste sami, ako vam je udobno u vlastitim cipelama, koristite svu svoju intuiciju i emocije. Sada je sve to vrlo osobno, kao da se izlažem, govorim bez filtara', kaže.

Picciolijeva revolucionarna revitalizacija Valentina

Nije potrebno puno da biste odgonetnuli da je Piccioli romantičar u srcu. Svoje revije za Valentino začinio je poezijom – u smislu superlativa i metafora koji se često koriste za opisivanje njegove odjeće, ali i u doslovnom smislu, ističući riječi izvana i čak ih skrivajući na unutarnjoj strani odjeće.

Picciolijeva ljubav prema poslu je velika, ali je još značajnija ona prema njegovoj djeci i ženi – ima tetovirana i sva njihova imena. Također će u razgovoru istaknuti da je Roma - sjedište Valentina - samo riječ 'amor' unatrag. To na prvu sigurno ne biste primijetili. No Piccioli zna s riječima: prvobitno je studirao književnost na Sapienza Università di Roma, prije nego što je svoju strast prema poeziji Alighierija i D’Annunzija zamijenio trajnom i intenzivnom ljubavnom vezom s modom. U dobru i u zlu.

Njegovu odjeću lako se može dodati popisu rimskih čuda. Ti su komadi snažni, moćni i često prekrasni. U manje od pet godina na poziciji kreativnog direktora Valentina, Piccioli je kultnu modnu kuću transformirao od ekskluzivne do inkluzivne, prihvaćajući niz identiteta koji, prema njemu, predstavljaju čovječanstvo. Već neko vrijeme suptilno mijenja Valentino i od 2016. predvodi ga sam nakon osmogodišnje suradnje s Chiuri, sada umjetničkom direktoricom ženske odjeće u Dioru.

Odjeća mu je oduvijek bila izvrsna, ali u posljednjih sedam godina postala je iznimna - dizajner to djelomično pripisuje svom djelovanju, koje se bazira isključivo na instinktu, a ne na diskurzivnoj suradnji koja je neophodna za partnerstvo. Njegova haute couture kolekcija za proljeće 2019., nadahnuta ljepotom crnih žena, osobito se istaknula: bilo je to ponovno osmišljavanje, kako je rekao, slavnog grupnog portreta Cecila Beatona iz 1948., na kojem su bile manekenke u balskim haljinama Charlesa Jamesa, ali sa ženama tamne puti.

To je indikativno za Picciolijev širi pristup, i konfekciji i visokoj modi: ideološki egalitaran i sveobuhvatan, uz estetske slalome kroz modnu povijest – malo Balenciage, detalj iz Diora, čak i dašak Christiana Lacroixa (kojeg obožava) – te miješanje rezultata sa suvremenim referencama. Sve je to moguće zahvaljujući dizajnerovom izvanrednom osjećaju za boju: on je, vjerojatno, rame uz rame s velikim Yvesom Saint Laurentom kada je riječ o nelogično prekrasnim kombinacijama, recimo, mokke i fuksije, mente i duhana, lila šala od kašmira uz rub hlača boje mandarine ili tamnozelenog ogrtača od šifona sa šljokicama preko blijedožute, zlatne i tamne boje šljive. Slobodno posuđuje iz drugih kultura, različitih mjesta i razdoblja - opisao je jednu od svojih revija za američki Vogue kao 'renesansu koja se susreće s Versaillesom i 60-ima, kako god' i bio je potpuno u pravu.

Piccioli je rođen u Rimu 1967., kada je prikazan film 'Oedipus Rex' njegovog imenjaka Pasolinija. Prvo se zaljubio u kino, a ne u modu. Želio je snimati filmove – a možda više i nalikuje filmskom redatelju nego modnom dizajneru. Također govori kao redatelj. Piccioli voli pričati priče i prenositi emocije – posebno kroz haute couture, u srpnju 2020. prikazan putem filma snimljenog u studijima Cinecittà u predgrađu talijanske prijestolnice. Njegova haute couture revija za proljeće 2021. također je prenesena na film, snimljen u mramornoj Galleriji rimske Palazzo Colonna. 'Bio je to san u svijetu ljepote, bez granica i pravila', napisao je dizajner o toj predstavi. 'Bio je to modni čin.'

Pravilo je prekršio prikazavši pomiješane muške i ženske modele. Uobičajeno je to u današnjoj modi, ali visoka moda je druga stvar. Bilo je to šokantno, ali na dobar način, kada je Valentino posudio prvi look iz modne kolekcije za proljeće 2018. glazbeniku Troyeu Sivanu. Sastojao se od svilenog ogrtača zelene boje pjenušavog likera Chartreuse i šešira s lepršavim perjem, a Sivan ih je nosio u videospotu za svoju pjesmu 'Bloom' - koja govori o analnom seksu. Modne kuće cijene svoj imidž, posebno kada je riječ o modi. A upravo je to bio još jedan primjer Picciolijeva pomicanja granica i njihova testiranja. Govoreći o svom coutureu, potvrdio je da ne želi postavljati prepreke između svojih couture prijedloga za nju i njega. 'Rekao bih da je to couture lišen spola. Jedan za sve.'

Svakako mu pomaže to što je u Valentinu više od 20 godina. On razumije rituale i formalnosti - procese i pravila - te kako se oni mogu iskriviti, čak i prekršiti. Također je radio pod osnivačem, izbirljivim Valentinom Garavanijem, koji je još uvijek itekako prisutan na Picciolijevim revijama, oduševljeno plješćući poput ponosnog oca. Što je, s jedne strane, i očekivano: ono što stvara pod svojim imenom je fenomenalno, s pravom ovjenčano lovorikama. Ali s druge strane, preokreće ono što je Valentino bio, jest i što je mogao biti. Poprilično izazovno, zar ne?

Čini se da je Picciolijev zadatak reformirati: modernizirati, olakšati, osnažiti. Njegova je odjeća uzvišeno popustljiva – prema njemu kao kreativcu, ali i prema nama kao publici, ponajviše prema ženama koje je imaju priliku nositi. On govori o radu s instinktom i spontanošću, a postoji taj neki smisao u sjajnim površinama od tafta, svile ili organze, ekstravagantno izvezenih te prošaranih šljokicama i perjem. Valentinovo konfekcijsko odijelo ima mrvicu te vrtoglavosti, ali odlučno prevedene u stvarnost: Rockstud, lajtmotiv te kuće, preuzet je s detalja na vratima renesansne palače te se koristi za ukrašavanje torbica i cipela.

'Moj posao je isporučiti svoju ideju ljepote, ali povezanu s vremenom u kojem živim. Moram biti svjedok svog vremena – dati drugačiji identitet Valentinovim kodovima, drugačije značenje svijetu koji svi poznaju. Možete vidjeti iste stvari i možete imati različite vrste emocija, različite vrijednosti. Raznolikost je vrijednost, biti različit je vrijednost. Biti romantičan je snaga', kaže Piccioli.

Dok je Donatella Versace zauzela tržište dotjeranom baroknom blagdanskom odjećom, a Miuccia Prada posjeduje neobičan minimalizam, Piccioli je razvio vlastitu marku ultrarazigranog modnog kroja. Njegove muške kolekcije redovito sadrže prekrasno krojena odijela obogaćena završecima koji se češće nalaze u ženskoj odjeći; sakoe prošarane šljokicama, balonere pomno izvezene cvjetovima izrađenim od tkanine. Također je poznat po tome što se ne ispričava kada je u pitanju upotreba boja, što dokazuje njegova potpuno ružičasta kolekcija koja je pokrenula lavinu barbiecore.

'Kada dizajniram, smatram da samo pet centimetara promjene - mala promjena - može imati veći utjecaj od hrabre, šokantne izjave. Jer kada je nešto šokantno, na kraju postane nešto drugo, nešto što se zapravo ne odnosi na obične ljude, što znači da se može ignorirati. Danas svatko može živjeti svoj identitet, možeš biti što god hoćeš, gdje god hoćeš. Stoga za mene ponovno osmišljavanje mode znači miješanje određenih ikoničnih predmeta koje nalazite u tradicionalnim muškim i ženskim ormarima i, zauzvrat, govoriti o ljudima kao pojedincima umjesto da se fokusirate na njihov spol.'

Unatoč zagovaranju krojačke slobode, Piccioli je osobno vjeran formi i nosi svoju monokromatsku uniformu - bijele tenisice, crne hlače i majicu i crne sunčane naočale. 'Moj izgled nije bio izbor', objašnjava. 'To se dogodilo potpuno slučajno. Nisam razmišljao o tome da se oblačim kao taj lik zvan 'Pierpaolo', ali sam shvatio da se moram distancirati od stvari koje sam radio. I sviđa mi se ideja o uniformi. Osjećam se kao modni radnik, pa sam htio radničku uniformu.'

Kada je postao jedini kreativni direktor Valentina, njegov stav prema poslu – i odijevanju za njega – značajno se promijenio. 'Osjećao sam se izloženije', kaže. 'Do tog trenutka, dok sam radio s Marijom Grazijom Chiuri, to je bio posao. Ono što je uslijedilo bilo je sveobuhvatno.' Stilom stvara distancu između svog rada i ostatka života. 'Imam ormar pun košulja na cvjetiće i gotovo uvijek nosim ih u slobodno vrijeme, izvan posla.'

Dizajner koji nikada to nije planirao postati

U svoje gotovo 24 godine u Valentinu bio je ključan u podizanju godišnjih prihoda brenda s nešto više od 200 milijuna eura 2008. godine na 1,36 milijardi eura 2021. godine. Ali nevještom oku, dizajner – u toj svojoj nenaglašenosti - možda je manje nalikovao na čovjeka koji je kreirao odjeću Glenn Close za Met Galu, a više na pripadnika njezina osiguranja. On je nesumnjivo jedna od najvažnijih figura koje danas rade u modnoj industriji, ali tek treba dosegnuti status slavne osobe s jednim imenom koji su postigli njegovi suvremenici iz svijeta mode: Donatella, Giorgio, Miuccia i dr.

Rođen 1967. u obalnom gradiću oko 65 kilometara južno od Rima, Piccioli živi sa suprugom Simonom Caggiom, s kojom ima troje djece. 'Kada sam imao 14 godina i živio u Nettunu, gdje sam rođen i odrastao, gledao sam filmove, a onda sam se zbog filmova počeo baviti fotografijom', kaže, dodajući: 'Korak od fotografije do modne fotografije bio je lak i tada su me počeli zanimati časopisi. Ranih 80-ih odlazio sam ih kupovati u Anzio, gdje je postojao kiosk koji je prodavao međunarodna izdanja.'

'Nisam sanjao o tome da budem dizajner kao dijete', ističe Piccioli. 'Moda mi se nekako dogodila. Htio sam biti filmski redatelj', nastavlja. 'U modu sam došao kroz slike, a ne kroz odjeću. I to je još uvijek ono što me najviše zanima. Shvatio sam da slika govori stvari - fotografija može ispričati priču. Uvijek sam gledao fotografije kao okvir iz većeg filma koji putuje kroz maštu', objašnjava.

Izbjegavanje zamki slave i bogatstva, koje su Valentino Garavani i njegov partner Giancarlo Giammetti objeručke prihvatili, postalo je bitan dio Picciolijeva stila. Nisu za njega glasoviti dvorac u Francuskoj, koliba u Gstaadu, vila na Apijevoj cesti, londonska gradska kuća sa štukaturama, stan na Manhattanu za povremeni boravak, jahta — sve ono predstavljeno u izdanjima glamuroznih časopisa i ispunjeno slavnim licima koja vire s njihovih stranica.

'Valentino je sam bio brend. Sada se sve vrti oko zajednica – oko dijeljenja vrijednosti, a ne površina – i želim da Valentino bude modna kuća koja je relevantna za današnje vrijeme, za mlade ljude. Nikada nisam želio zamijeniti stil života Valentina svojim', odlučno kaže. 'Ako niste u kuli od bjelokosti, mislim da možete sanjati više.'

Piccioli je ostao čovjek koji čuva svoju privatnost: u svoj unutarnji svijet malo koga poziva, a u njemu prakticira ono što propovijeda. Odabrao je, naprimjer, ne živjeti u samom Rimu, već u rodnom provincijskom primorskom mjestu udaljenom sat vremena vožnje prema jugu.

Međutim, odrastajući u Nettunu, surfajući na valovima koji su se razbijali tik uz njegovu obalu, Piccioli se uvijek osjećao kao autsajder. 'Htio sam pobjeći', kaže. 'Nisam mislio da pripadam ovom mjestu ili ovim ljudima. Uvijek sam shvaćao što se nalazi tamo iza mora.'

Iako fasciniran modom, nije imao pojma da bi to mogla biti njegova karijera, pa je studirao književnost u Rimu - na kojem je njegova djevojka Simona Caggia, koju je upoznao u srednjoj školi, studirala pravo.

Kasnije je otkrio da je gradski Istituto Europeo di Design tada započeo s eksperimentalnim modnim programom, pa je i on tamo studirao. Čak se i tada osjećao autsajderom. Stari prijatelji koji su s njim putovali na posao iz Nettuna počeli su ga drugačije promatrati jednostavno zato što je studirao modu. 'Bio sam previše gej za njih!' kaže Piccioli. 'A ja sam bio drugačiji od svih svojih gej prijatelja jer sam imao djevojku. Ali imao sam puno strasti - i naučio sam biti sam, na neki način. Kad si dijete, nije to tako dobro. Ali kad odrasteš, shvatiš da to može biti tvoja snaga - ne biti ni u jednoj od tih kutija.'

Tijekom školovanja ponuđeno mu je stažiranje kod Brunella Cucinellija. Kolege i društvo je iznenadio tražeći da mu se to i plati. 'Bilo mi je važno pokazati da od te strasti mogu napraviti pravi posao', objašnjava.

Prilika je, kako se Piccioli prisjeća, bila 'fantastična – brend je tada bio poprilično malen, pa sam imao priliku vidjeti sve procese, od odlaska u Pariz po tkanine, preko opreme, do reklamne kampanje. Dali su mi široku sliku posla.'

Nakon što je diplomirao, Piccioli se pridružio timu u Fendiju s prijateljicom iz dizajnerske škole Marijom Grazijom Chiuri. Atmosfera u tvrtki - koju je vodila sjajna petorka, sestre Fendi i kći Anne Fendi, Silvia Venturini, uz inspirativno kreativno vodstvo slobodnjaka Karla Lagerfelda – 'bila je vrlo 'obiteljska', prisjeća se Piccioli, a on i Chiuri ondje su ostali osam godina, sve dok ih Valentino nije angažirao da razviju novonastali odjel modnih dodataka.

'Bio sam sretan što sam stigao u Valentino kad sam odrastao', kaže Piccioli. 'Do 30. godine mislio sam da je moda jako lijepo mjesto. U Valentinu sam konačno shvatio sustav mode. Valentino je bio formalan - vrlo, vrlo formalan. Postojao je ritual i to mi se svidjelo.'

Piccioli i Chiuri došli su u siječnju i očekivali su da će raditi na Valentinovoj sljedećoj jesenskoj kolekciji, no dizajner ih je zadužio da umjesto toga rade na proljetnoj. Sa samo dva mjeseca ispred njih da pronađu materijale i proizvodne pogone, pristali su - pod uvjetom da mogu neovisno raditi i pokazati Valentinu samo gotove rezultate. 'Nismo imali vremena ništa podijeliti s njim', objašnjava Piccioli.

Nakon ležernog radnog okruženja koje je poznavao, Piccioli je iznenadio tim kuće tako što je na posao došao u tenisicama i slobodno ponudio svoje mišljenje - i povremene kritike - o Valentinovu radu.

'Valentino je toliko siguran u sebe', kaže Piccioli, 'i u slučaju da je naš prijedlog bio bolji od njegovog, mogao bi ga odabrati. To je nešto što sam stvarno naučio od njega: raditi s ljudima koji doprinose, a ne samo izvršavaju.'

Na kraju je Valentino bio oduševljen onime što su proizveli i započela je njihova suradnja. 'Volio sam raditi s njim', kaže Piccioli. 'Volio sam ga slušati kako govori o svojim snovima, o haljini nacrtanoj jednom linijom.'

Valentino se povukao 2008., a zamijenila ga je Alessandra Facchinetti, no manje od godinu kasnije ona je otišla, a Piccioli i Chiuri imenovani su kreativnim sudirektorima. U tom resetiranju, Piccioli i Chiuri promatrali su Valentinovu glamuroznu prošlost kroz prizmu ikoničkih slika, s ciljem, kako kaže Piccioli, 'ponovnog uspostavljanja kodova prije odlaska'. Njihova vizija zamijenila je jet-set seksepilnost bajkovitim haljinama s dugim rukavima i visokim ovratnicima, a one su izražavale kvalitetu koju Piccioli opisuje kao 'gracioznost'.

Ovaj snažan novi identitet također je bio povezan s poviješću samog Rima, grada koji Piccioli voli, kako objašnjava, zbog njegovih 'slojeva - od poganstva do Pasolinija' (da ne spominjemo nogometnu momčad AS Roma, kojoj su on i njegov sin Pietro strastvena podrška).

Godine 2016. Chiuri je otišla i postala kreativnom direktoricom Diora, a Piccioli je sam preuzeo Valentinov kreativni plašt. 'Bilo je to drugačije', prisjeća se. 'Dobro se sjećam prvog tjedna i pokušaja da shvatim koji je dio naše prošlosti bio više moj.'

Svoju reviju preselio je tada u kneževski Hôtel Salomon de Rothschild, s njegovim duhovima i slojevitim povijesnim nasljeđem; angažirao je prijatelja Alexandrea Desplata - Oscarom nagrađenog skladatelja 'Oblika vode' i 'Grand Budapest Hotela' - da producira originalni soundtrack i počeo istraživati trenutke seizmičkih promjena u povijesti, od iluminiranih rukopisa koji su ustupili mjesto tiskarskom stroju do ponovnog estetskog rođenja Italije nakon razaranja u Drugom svjetskom ratu.

'Počeo sam raditi samo na instinktu', prisjeća se, 'i od prvog trenutka bilo je to drugačije. Kad vas je dvoje, tada moraš dijeliti, objašnjavati. Sada to samo osjećam.'

Kolekcija, iako inspirirana radom što ga je producirao s Chiuri - koja je bila ondje u prvom redu kao podrška - otkrila je neobuzdan romantizam i fantaziju Picciolijeve jedinstvene vizije.

Poput Chiuri, Piccioli je čvrsto utemeljen svojim obiteljskim životom. Nakon studija prava, njegova supruga je sedam godina radila u poslu s nekretninama, ali kada je otkrila da je trudna s njihovom kćeri Benedettom, koja sada ima 25 godina, odlučila se fokusirati na obitelj. Njihov sin Pietro sada ima 23 godine, a njihovoj mlađoj kćeri, Stelli, 15 je godina. Piccioli se vratio u svoj dom iz djetinjstva kako bi podigao obitelj, konačno cijeneći 'čaroliju' mjesta koje je tako dobro poznavao. Par se nastanio u modernističkoj vili iz 1940-ih u srcu grada. U skromnom vrtu nalazi se obiteljski bazen, oko kojeg se mota pas spasilac po imenu Miranda (po Mirandi Priestly), ali njihov dom daleko je od 'trofejne' ustanove u stilu Garavani-Giammetti. Prije koju godinu, međutim, Piccioli je dodao još jednu nekretninu u portfelj svoje obitelji - utočište za odmor udaljeno samo petnaest minuta hoda od kuće.

Još otkako je bio dječak divio se dvorcu Belle Epoque s njegovim zelenim kapcima i blijedoružičastom fasadom te zavidio na gotovo privatnoj plaži dok se borio s valovima. S visine njegovih popločenih vrtova mogu se nazrijeti temelji rimske vile napola zakopane u pijesku. Još dok je vila još bila u fazi renoviranja, Piccioli je dolazio raditi u osvijetljenoj radnoj sobi u prizemlju, okružen svojom knjižnicom punom dekorativne umjetnosti. Na zidovima rani crteži njegove djece potiskuju modne studije Richarda Hainesa o njegovu radu. 'Ovdje dolazim biti sam – razmišljati, skicirati', kaže.

'Stvarno je mirno', kaže. Savršeno je to okruženje, dakle, za čovjeka koji je 2019. osvojio British Fashion Award za dizajnera godine, ali je pritom izbjegao čak i sebi posvećenu stranicu na Wikipediji.

Spajanje couturea i street stylea

Piccioli je izniman dizajner, a njegovi interesi i njihov izraz kroz odjeću s njegovim i Valentinovim potpisom mogu lutati daleko i naširoko ili biti laserski fokusirani samo na jednu dobru ideju. Prošle godine učinio je to kroz svoju kolekciju Valentino Pink PP, inspiriranu monokromnim umjetnicima, gledajući pritom na svijet ružičastim naočalama – i izmišljajući boju. To nije bio mali podvig te je oštro usredotočio njegovu kolekciju. Za jesen/zimu 2023./2024. opet je naglasak bio na fokusu – kolekciju je nazvao Black Tie i pokazao primjere toga u gotovo svakom od prikazana 73 looka.

Black tie je, rekao je Piccioli, kodeks koji se može potkopati i osporiti – njegova kolekcija preuzela je pojam najformalnijeg oblika odijevanja i primijenila ga na cijeli spektar odjeće, za svaki dan. Formalnost je pojam povezan s Valentinovim naslijeđem: možete li se ikada sjetiti da ste vidjeli slavnog Garavanija bez kravate?

Kravata predstavlja puno više od puke formalnosti. Za Picciolija je simbol muške moći i ograničenja – ideja koje želi preokrenuti i uništiti, vrijednosti koje treba zamijeniti. Ali možda se to već dogodilo - prisjetio se kako su njegovu kćer privukle košulja i kravata u njegovu ormaru, uniforma koju nikada nije bila prisiljena nositi. Time je to izgubilo svoju znakovnu vrijednost i postao samo uzbudljiv, novi komad odjeće za isprobavanje.

Primjetno je to da sve mlađi i mlađi kupci kupuju i nose odijela i kravate, uživajući u njihovim prednostima – samopouzdanju koje daje kroj, osjećaju dotjeranosti, važnosti izgleda lišenog kulturne prtljage starije generacije.

'Želim odmaknuti Valentino od ideje couturea kao nečega što pripada prošlosti', kaže. 'Stvarno želim da Valentino bude modna kuća današnjice, da spoji couture i ulicu, te raditi majice i kapute s istom pažnjom. Mislim da kultura kuće – jedinstvenost, ekstravagancija – mora prožimati svaki pojedini proizvod.'

Njegov dizajnerski tim ima 70 članova. 'Želim ljude koji dijele istu strast', kaže Piccioli, 'i umiru za modu!' Imajući na umu Valentinov primjer, 'trudim se da ljudi kažu što misle', dodaje. Piccioli je želio promijeniti logo, naprimjer, jer ga je smatrao previše komercijalnim – 'ali djeca u timovima bila su opsjednuta njime', kaže on, 'i ponovno sam to vidio njihovim očima.' Dobivena skraćenica VLTN sada se pojavljuje na svemu, od majica kratkih rukava do bunde od nerca.

Piccioli i njegova dizajnerska vojska odgovorni su za dvije revije ženske konfekcije odjeće, dvije pretkolekcije, dvije kolekcije visoke mode, dvije muške kolekcije, dvije muške pretkolekcije, četiri kolekcije modnih dodataka godišnje i više poslova za jeftiniju liniju Red Valentino. Posebice pretkolekcijske prezentacije, koje su se potiho pokazivale kupcima, ali rijetko medijima, sada su dobile na važnosti koja odražava njihovu dominantnu komercijalnu stranu.

Valentino, koji je utemeljio trajno preplanuli bog mode Valentino Garavani 1960. godine, u svom početku bio je najpoznatiji po proizvodnji couture haljina za ugledne predstavnice društva plave krvi, kao što je bivša prva dama SAD-a Jackie Kennedy – koju je Garavani odjenuo za vjenčanje s Aristotelom Onassisom 1968. – i legendarna urednica američkog Voguea Diana Vreeland.

Osim što je jednostavno promijenio odjeću koju je modna kuća do tada proizvodila, Piccioli je također shvatio da bi trebao privući nove i mlađe kupce. Da bi to učinio, angažirao je za Valentino neuobičajene slavne osobe – Lewis Hamilton postao je tako zaštitno lice muške odjeće – i postigao to da njegove kampanje odražavaju široku globalnu publiku koju se nadao privući.

Za Picciolija je raznolikost modela jednako važna kao i odjeća. Modeli za njegovu couture kolekciju za proljeće/ljeto 2022. uključivali su Laru Stone (38), Kristen McMenamy (57), Marie Sophie Wilson (73) i Jona Kortajarena (37). U siječnju 2019., na reviji koju je nazvao 'Crna ljepotica', Piccioli je osigurao i to da, od 65 modela s kojima je radio, 42 bude tamne boje kože.

S obzirom na snagu njegovih izjava, ne čudi to da su Valentinov couture prihvatile holivudske zvijezde, od Glenn Close preko Jennifer Lopez do Zendaye. Čak i kad odijeva slavne osobe, Piccioli se nalazi na granici između klasične ljepote i nametljivosti koja privlači pažnju.

'Najteži pomak ovdje, u Valentinu - modnoj kući koja ima povijest u lifestyleu, koja je opskrbljivala život na visokoj razini, jet-set, u kojem su se muškarci i žene ponašali na određeni način - bio je preseliti se u svijet u kojem ljudi dijele neke vrijednosti', kaže dizajner. 'Za mene stvaranje zajednice također znači odabir slavnih osoba koje predstavljaju Valentino, ali su također osobe koje nam se sviđaju.'

U Valentinu radi više od dva desetljeća, a to je neobično dugo razdoblje u modi, u kojoj se dizajneri brzo kreću po šahovskoj ploči kreativnih direktora. Je li očekivao da će ostati tako dugo? 'Očito kada radite uspješne projekte, tvrtke vam daju ponude, a i ja sam dobio neke. Jedna je bila primamljiva, ali sam shvatio da želim biti ovdje. Ovo je moj dom', kaže s ljubavlju. 'Počeo sam drugačije gledati gdje sam i što imam. Nisam želio da ovo bude dio rotacije: odraditi tri godine i onda promijeniti, još tri godine i onda opet promijeniti', zastaje. 'Ovdje osjećam da mogu raditi stvari koje ne bih mogao nigdje drugdje. Mogu napraviti potpuno ružičastu kolekciju koja se čini ludom i protiv svih je marketinških pravila. Mogu govoriti o politici. Mogu izraziti svoje ideje i ljudi se mogu ne složiti s njima, a to mi vrijedi više od svega.'

Što se tiče njegova uspjeha, Piccioli je optimističan i samozatajan. 'Pripadam generaciji dizajnera koji ponekad kažu da njihova kolekcija 'nije shvaćena'. Ali kao umjetnik, morate biti u ovom trenutku. Ako ste previše prije ili previše poslije, ne možete uhvatiti trenutak', kaže i zaključuje: 'Ako te ne razumiju, to znači da se nisi dobro objasnio.'