U Narodnoj galeriji u Ljubljani u ožujku je održana 10. svečana dodjela nagrada International Medis Awards for Medical Research (IMA) u devet kategorija, a u kategoriji 'Intenzivna medicina i anesteziologija' nagrada je dodijeljena dr. Nikoli Bradiću, hrvatskom liječniku i vrhunskom stručnjaku iz zagrebačkog KB-a Dubrava, čije se nagrađeno istraživanje odnosilo na sepsu, najčešći uzročnik smrti u bolnicama
Vrijedno priznanje, tzv. medicinski Oscar, ove godine otišlo je ponovno u Hrvatsku, i to u ruke dr. Nikole Bradića, a on je za tportal rado otkrio zanimljive detalje o svom istraživanju, kao i o svojoj dugogodišnjoj karijeri.
Za liječnički poziv odlučio se, kaže, još u srednjoj školi jer ga je oduvijek intrigirala funkcija ljudskog organizma, način na koji je sve posloženo u njemu te što dovodi do bolesti i disfunkcionalnosti u bolesti.
vezane vijesti
Liječnik nije krio svoj ponos zbog ove vrijedne nagrade koja se dodjeljuje još od 2014., uz sudjelovanje liječnika iz Austrije, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Hrvatske, Mađarske, Crne Gore, Sjeverne Makedonije, Srbije i Slovenije, a osvojio ju je dosad dva puta.
Njegovo istraživanje, objasnio je, bavilo se usporedbom davanja određenih skupina antibiotika pacijentima koji boluju od sepse.
Naime sepsa je najčešći uzročnik smrti u bolnicama, a riječ je o upalnom odgovoru organizma na infekciju koja se može pojaviti nakon operativnog zahvata, uz smrtnost od čak 10 do 50 posto, stoga su jako važni rano otkrivanje i početak liječenja, posebno kod pacijenata u bolničkim ustanovama.
'Postavilo se pitanje bi li lijekovi bili učinkovitiji kad bi se davali kontinuirano s obzirom na to da inače relativno brzo pada njihova koncentracija u krvi. Istraživali smo bi li trajna infuzija bila učinkovitija, odnosno bi li preživljenje oboljelih od sepse bilo bolje u odnosu na davanje lijekova svakih nekoliko sati, s obzirom na to da umre više od 60 posto bolesnika sa sepsom. Dvije godine smo istraživali i na kraju došli do podataka da kontinuirano davanje lijekova nije ništa bolje, odnosno da je izlječenje podjednako. Ovakva saznanja mogu itekako utjecati na pozitivan tijek liječenja pacijenata i zato je istraživački rad u našoj branši iznimno važan', izjavio je prilikom preuzimanje nagrade u Ljubljani dr. Nikola Bradić iz Klinike za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivnu medicinu KB-a Dubrava, a prvu je osvojio 2019. godine također u kategoriji intenzivne medicine i anesteziologije.
Ceremonija dodjele u Ljubljani ostala mu je u lijepom sjećanju.
'Osjećaj je bio neopisiv. Tim više što je ovo drugi put da sam osvojio tu nagradu. Želio bih istaknuti da tijekom godina ove nagrade rastu kvaliteta i broj prijavljenih radova te da sam ulazak u finale International Medis Awardsa predstavlja izuzetan uspjeh. Naći se među 18 kolega u devet kategorija u finalu već je poseban osjećaj. Pobjeda je uvijek nešto posebno i nezaboravno. Volio bih kada bi se u budućnosti natjecalo što više kolega iz Hrvatske i kada bi bio veći broj finalista iz Hrvatske. Ove godine bilo nas je četvoro, za što smatram da je zavidan broj. S druge pak strane, to govori da se u hrvatskom zdravstvu kvalitetno radi i da ne nedostaje entuzijazma u otkrivanju novih mogućnosti dijagnostike i liječenja. To je i jedini način da i dalje budemo u korak sa zemljama visokog zdravstvenog standarda', rekao je dr. Bradić.
Objašnjava konkretno da se istraživao učinak jednog široko primjenjivanog antibiotika u liječenju sepse i/ili septičnog šoka.
'Dug niz godina postavljalo se pitanje bi li taj antibiotik bio učinkovitiji ako bi se primjenjivao kontinuirano, u infuziji tijekom 24 sata, za razliku od primjene tri puta na dan, kako se uobičajeno primjenjuje. Smatralo se, ako bi bio kontinuirano primjenjivan, da bi se postigla trajna koncentracija u organizmu, što bi imalo bolji učinak na bakterije te time vodilo boljem izlječenju. Rezultati studije pokazali su da nema razlike u načinu primjene na konačno izlječenje bolesnika i da je standardna primjena u tri dnevne doze podjednako učinkovita kao i kontinuirana primjena', kaže on.
Bradić smatra da rješenje problema sepse traje jako dugo.
'Već se desetljećima pokušava riješiti problem sepse, a važno je napomenuti da je stopa smrtnosti od nje i septičnog šoka u hrvatskim bolnicama podjednaka stopi smrtnosti u svim svjetskim bolnicama. Razvoj sepse u bolesnika je višestruki i jako puno je negativnih čimbenika koji dovode do toga. U prvom redu otpornost samog organizma bolesnika, njegova bolest, godine života i druge bolesti utječu na razvoj sepse. Uvođenje novih metoda liječenja, lijekova i ranog prepoznavanja početka septičnog stanja doprinijeli su određenom smanjenju smrtnosti, ali i dalje je ona izuzetno teško i po život opasno stanje', kaže liječnik.
Kaže i da je zadovoljan položajem anesteziologa, a osobito intenzivista.
'Kolege s kojima surađujemo, a to su u prvom redu kirurzi različitih profila, svjesni su značenja našeg rada i sigurnosti za bolesnika kojoj pridonosimo. Rani poslijeoperacijski tijek oporavka, sigurnost pacijenta i stabilnost vitalnih parametara isključivo su u rukama anesteziologa, odnosno intenzivista. S druge strane, i bolesnici sve više shvaćaju značajnost uloge anesteziologa u borbi za njihovo zdravlje, odnosno život, i sve češće im je to jedan od važnijih podataka koje žele znati prije operativnog zahvata', rekao je dr. Bradić.
Otkrio je i kako izgleda njegov uobičajeni radni dan.
'Moj radni dan započinje radom u operacijskoj dvorani nakon jutarnje vizite i radnog sastanka Klinike. Obično je to oko 8.15-8.30. Po završetku operacijskog programa, što ovisi o složenosti postupka, ostaje nešto vremena za konzultacije s kolegama. Često radni dan prilagođavam i radu na Sveučilištu Sjever, što zahtijeva putovanje do Varaždina. Kada sam u dežurstvu, znači da sam 24 sata u jedinici intenzivne medicine rješavajući složene bolesnike, otpuštajući bolesnike na odjele te primajući nove bolesnike operirane taj dan', kaže.
Što se tiče pak velikog odlaska školovanih liječnika i zdravstvenih djelatnika iz Hrvatske u inozemstvo, dr. Bradić kaže da je to veliki problem.
'Nedostaje nam u sustavu veliki broj i liječnika i sestara/tehničara. Osobno, nikad nisam razmišljao o odlasku u inozemstvo, ali potpuno razumijem mlade kolege koji žele raditi u inozemstvu zbog financijskih i stručnih razloga', rekao je.
Dodaje i da, usprkos brojnim kritikama koje se mogu čuti u javnosti, naš zdravstveni sustav ide u korak sa svjetskim standardima i tu nema nikakve dvojbe.
'Unutar našeg zdravstvenog sustava primjenjuju se gotovo sve metode dijagnostike i liječenja te znanstvene spoznaje koje su podjednake metodama bilo gdje u zapadnom svijetu. Nekako se uvriježilo mišljenje da je vani sve bolje po onoj narodnoj da je susjedova trava uvijek zelenija. No to nije točno, naš sustav ide u korak sa svjetskim standardima i tu nema nikakve dvojbe. Što se nedostataka tiče, ponovit ću ono od maloprije, najveći problem je odljev kadrova, kako liječničkog, tako i sestara i tehničara. Tu nam uvijek nedostaje poneko, ali koliko čujem, sličan, ako ne i istovjetan problem imaju sve zapadne zemlje. Mislim da je ključna i kontrola učinka pojedinca u sustavu kako bi se utvrdilo koliko je zaista radio tijekom radnog dana. Migracija kadrova u svijetu nešto je uobičajeno, a mislim da ozbiljno kuca i na vrata našeg zdravstvenog sustava', zaključuje dr. Bradić.
