Pandeli Çobanoğlu bio je Grk iz Anatolije, sin grčkog pastira iz grada Niğde, a došao je u Istanbul kako bi radio kao nosač oko Velikog bazara i Bazara začina u starom gradu. Počeo je raditi kao ulični prodavač, a zatim je otvorio mali restoran u kojem je nosačima prodavao mesne okruglice. Njegov lokal, koji je često mijenjao lokacije, ubrzo je počeo privlačiti novinare, pisce i političare, uključujući Mustafu Kemala Atatürka, budućeg utemeljitelja Turske Republike, s kojim je razvio prijateljstvo.

Tijekom godina u Ankari, Atatürku je, kad bi primao goste, često nedostajala Pandelijeva hrana. Zato su njegove delicije bile stavljene na vlak da bi bile isporučene u Ankari još iste večeri. Pandeli nikada nije osjećao potrebu reklamirati svoje usluge jer je njegova slava putovala daleko i naširoko - od usta do usta.

Iako je u to vrijeme bio jedan od rijetkih restorana koji je služio döner kebab (meso pečeno na okomitom ražnju), svoju slavu najviše je imao zahvaliti novim okusima koje je otkrio. Od djetinjstva je Pandeli bio zaljubljen u hranu. Prolazeći pored izloga, 'namigivao' bi joj i 'razgovarao' s njom, pitajući se kako se pripremaju ta tajanstvena jela i smišljajući recepte za njih. On nije bio obični kuhar, već istinski istraživač okusa, 'majstor koji je kuhanje pretvorio u umjetnost'. Bio je strastven prema svemu u životu, uključujući namirnice koje je pomno birao za svoja jela.

Nakon što je preživio nedaće dva svjetska rata, najveći 'problem' s kojim se suočio restoran bio je taj što je navodio ljude da previše jedu, da misle na hranu i da se vrlo brzo požele vratiti u njega. Od sredine 1940-ih Pandeli Lokantası postao je jedan od najpoznatijih restorana u Istanbulu. Njegovo najsnažnije kulinarsko oružje bila su jela poznata kao 'pandeli stil', kao što su povrće i punjena kokoš, brancin en papillote i burek od patlidžana s döner kebabom.

Do 1950-ih ugostio je brojne turske veledostojnike, poput predsjednika Celala Bayara, premijera Adnana Menderesa, guvernera Istanbula Fahrettina Kerima Gökaya i druge turske državnike, kao i međunarodne dostojanstvenike kao što su Aga Khan, bivši njemački kancelar i veleposlanik u Turskoj Franz von Papen, grčki premijer Eleftherios Venizelos te vladari Finske i Španjolske.

Svi su poznavali Pandelijev osebujni stil i voljeli su ga takvog kakav jest. Gazda bi sjedio za pultom, pripremajući predjela i pijući u isto vrijeme. Kada je vlasnik i urednik novina Columbia Evening zatražio da ga fotografira, pozirao je na prozoru drugog kata, nogu obješenih na ulicu.

Nažalost, sve to nije moglo zaštititi restoran Pandeli od pljačke u mračnim danima pogroma nemuslimanskog stanovništva 6. i 7. rujna 1955. Lokal je uništen i činilo se da su godine truda bile uzaludne. Pandeli je to primio k srcu i odlučio je napustiti ugostiteljski posao. Kad se u tisku saznalo da zatvara restoran, guverner Istanbula krenuo je u akciju. Premijer i predsjednik upoznati su sa situacijom, pa je slavni kuhar pod neviđenim pritiskom jedva pristao nastaviti posao. Po nalogu države pronađeno mu je i dodijeljeno novo mjesto - drugi kat iznad ulaza u Egipatski bazar (Tržnica začina), gdje se nalazi i danas. Svojim ograničenim sredstvima, Pandeli i njegov sin obnovili su stari lokal u Yağcılar İskelesi i uredili novi.

Neko vrijeme Pandelijevi su vodili oba restorana. Posjetiteljima Istanbula u to doba savjetovano je da nikako ne propuste njegovu ponudu i da odu u stari restoran na aveniji Arabacılar u Zindankapiju, gdje je kuhar stekao slavu, jer je autentičniji. Do tada su Pandelijevi restorani već bili navedeni u svim turističkim vodičima i spominjani u svim putopisima.

Pandeli Lokantası postao je prvi restoran u Turskoj koji je dobio državni certifikat kao turistički objekt, jer ne samo da je stranim posjetiteljima služio ukusnu tursku hranu, već ih je dočekivao u jedinstvenom slikovitom okruženju. Godine 1958. eksproprijacija i urbana obnova koju je naložila vlada Adnana Menderesa značili su konac restorana u Yağcılar İskelesi. Od tada je restoran na Tržnici začina jedini predstavnik tradicije u Eminönüu.

Na svom je vrhuncu jelovnik Pandelija sadržavao 170 jela. Iako je taj broj smanjen na 70, što je još uvijek vrlo respektabilna brojka, zanimanje za restoran ne prestaje. Među slavnim posjetiteljima, čije ga fotografije još uvijek krase, nalaze se Audrey Hepburn, Robert De Niro, John Malkovich, Peter Ustinov, Roman Polanski, Sarah Jessica Parker, Daniel Day Lewis i Burt Lancaster, a svi su oni uživali u atmosferi i hrani restorana s plavim pločicama.

Nakon što je cijeli život zabavljao ljude, hranio ih i pružao im radost, Pandeli Çobanoğlu umro je 1967. Danas je na čelu restorana treća generacija obitelji. Poslije kratke društvene i gospodarske krize 2016. otvorio je svoja vrata 2018., uz potporu novih investitora, i nastavlja živjeti kao svjedočanstvo tradicionalne kulture hrane u Istanbulu, ugošćujući posjetitelje u prozračnoj muzejskoj blagovaonici, obloženoj nevjerojatno lijepim plavim pločicama.

Kad sljedeći put posjetite živopisnu istanbulsku Tržnicu začina, svakako svratite u Pandeli. Njegov jelovnik još uvijek nudi neke od favorita svih vremena stanovnika Istanbula. Döner kebab je fantastičan jer se, što je rijetkost, još uvijek peče na drvenom ugljenu. Svakako kušajte pitu od patlidžana s listom döner kebaba na vrhu, kastamonu pastrami s gulašom od pšenice keşkek, hünkar beğendi (sultanov užitak, tipično varivo od janjetine, posluženo na pireu od pečenih patlidžana) ili pilav s crnomorskim inćunima.

Izbor deserata također je nezaobilazan s klasicima kao što su kazandibi (karamelizirani mliječni puding od pilećih prsa) i ayva tatlısı (dunja pečena u pećnici u gustom sirupu sa zgrušanim bivoljim vrhnjem).