Motivacija za seksualne maštarije najčešće je samo pojačavanje seksualnog uzbuđenja, a ne nužno stvarna želja da se upustimo u izvanpartnerske odnose
Ovaj tjedan sudjelovala sam na radionici o vinu&seksu. Ideja je bila kušati različita vina, naučiti nešto o njima, zagolicati okusne pupoljke i uživati. Baš kao i ideja o vinima, imale smo ideju otvoriti i proširiti vidike o ženskoj seksualnosti. Tema koju smo odabrali jesu ženske seksualne fantazije. Pogađate, vino je pomoglo da potaknemo priču i lakše se otvorimo o onome što nam sve uzbuđujuće o seksu pada na pamet. Na tom događaju bile su samo žene i dok se pjenušac pjenio i izlijevao, žene su se smiješile jer ih je to asociralo na neke muške seksualne funkcije (ejakulaciju).
U jednom trenutku navodila sam kako je vrlo često i sasvim normalno da u našim uzbudljivim razmišljanjima o seksu zamišljamo druge partnere ili partnerice ili više njih, bilo da je riječ o nama poznatim, bilo nepoznatim osobama. Upravo je ta tema bila okidač za raspravu i nesuglasje. Jedna je žena glasno progovorila rekavši kako njoj nije u redu to da se u seksu zamišlja netko drugi osim trenutnog partnera. Glavno obrazloženje koje je iznijela jest da takvo maštanje ukazuje na to da s našim odnosom nešto nije u redu, da to kvari energiju i seksualnu bliskost među partnerima i zasigurno šteti seksualnom životu.
Komentari slaganja i neslaganja samo su se redali. Netko je odjednom problematizirao znači li, ako seksualno fantaziramo o nekom drugom, to da želimo i da ćemo prevariti partnera/icu. Uslijedili su pogledi prema meni, gotovo kao da su neke htjele čuti kako nije u redu maštati o drugima i time staviti fantazije pod kontrolu, a druge čuti da je potpuno normalno fantazirati o drugim ljudima i time si i dalje čuvati trajan izvor seksualnog uzbuđenja tijekom seksa. Važna tema se otvorila i zasigurno je svaka žena imala svoju ideju o tome što je dobro ili nije, u kojoj mjeri, koliko često i sl.
Nasmijala sam se jer je rasprava bila dobar odraz stava da seksualne fantazije potiču nevjeru (barem seksualnu) i da ih stoga treba držati pod kontrolom i opirati im se. Danas znamo da oni koji češće seksualno maštaju imaju veće zadovoljstvo seksom, ali i više seksa. Drugim riječima, potpuno je zdravo seksualno maštati. No pitanje je i dalje o čemu ili kome, i koliko često?
Istraživanja su do sada pokazala da većina žena (80%) i muškaraca (98%) seksualno fantazira o nekoj drugoj osobi, a ne o onoj s kojom je u trenutnoj vezi. Kod muškaraca je takav sadržaj fantazija 11 puta vjerojatniji nego kod žena. Čini se da je Freud imao pravo kada je rekao da kada dvoje ljudi ima seks, onda ih je u sobi najmanje četvero.
Jedno od objašnjenja toga zašto muškarci imaju više ovakvih maštanja jest snažan osjećaj tabua koje žene imaju prema maštanjima o drugim muškarcima, pa su vjerojatno to u stanju jače kontrolirati ili ne priznati. Dužina odnosa također povećava vjerojatnost da ćemo zamišljati nekog drugog upravo zbog pada uzbuđenja i želje koju osjećamo u dugim vezama. Najčešći sadržaji koji uključuju seksualno maštanje o drugim ljudima su otvorene veze, poliamorija, zamjena partnera (swinganje) te grupni seks u kojem netko gleda partnera/icu kako se seksa s drugom osobom.
Motivacija za ovakve seksualne misli najčešće jest samo pojačavanje seksualnog uzbuđenja, a ne nužno stvarna želja da se upustimo u izvanpartnerske odnose. Sasvim je logično da seksualno fantaziranje o trenutnom partneru/ici može doprinijeti boljim partnerskim odnosima te pojačanoj seksualnoj želji prema partneru/ici. No zanimljivo je to da pojačanu seksualnu želju prema partneru/icu imaju i žene kojima se sviđa netko izvan partnerstva, iako s tom drugom osobom nisu imale nikakav seksualni kontakt. Upravo se na to oslanjaju podaci iz znanstvene studije koja ističe da se žene koje imaju više seksualnih fantazija o seksu s drugima manje upuštaju u izvanpartnerske seksualne odnose.
Čini se da još uvijek puno toga ne znamo o interesu, užitku i motivaciji žena za seks. Možda, umjesto brige o tome imaju li žene seksualne fantazije o drugima, njihove partnere ili partnerice treba znatno više brinuti što ako ih nemaju.
O autorici
Tanja Jurin je psihologinja, docentica na Katedri za zdravstvenu i kliničku psihologiju Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Specijalizirala je kliničku psihologiju i stekla doktorat znanosti iz kliničke psihologije. Područjem seksualnosti bavi se istraživački, edukativno i savjetodavno. Istražuje teme seksualne želje, seksualnog zadovoljstva i dobrobiti te seksualnih smetnji i poremećaja. Osmislila je i predaje kolegij Psihologija seksualnosti. Osim nastavnog i istraživačkog angažmana, educirala se iz područja seksualne terapije te se, osim savjetovanja i terapijskog rada s osobama s psihičkim smetnjama, bavi tretmanom osoba koje traže pomoć zbog seksualnih problema. Članica je Hrvatskog društva za seksualnu terapiju.