Imunitet, metabolizam i raspoloženje samo su neki od njih, a premda studije sugeriraju da određeni probiotici mogu doista pomoći u određenom kontekstu te liječnici i znanstvenici polažu velike nade u njih, ne treba ih olako uzimati i gutati sve što nađete na policama.

Pregled znanstvene literature o probioticima, objavljen u siječnju 2019. godine, donosi zaključak znanstvenika da su 'blagodati i prikladnost konzumiranja probiotika kod zdravih odraslih osoba i dalje neizvjesni', što je potaknulo istraživanja o tome koliko je provjerena sigurnost njihova korištenja.

Koriste li ičemu probiotici?

Neke kliničke studije sugeriraju da određeni probiotici mogu pomoći u određenim situacijama, pa probiotik Bifidobacterium infantis 35624 može pomoći u liječenju sindroma iritabilnog crijeva (I.B.S.) dok Saccharomyces boulardii, kvasac i Lactobacillus rhamnosus GG mogu smanjiti rizik od proljeva kod odraslih koji su na terapiji antibioticima.

Korisnim su se pokazali i specifični probiotici u liječenju pouchitisa, ulceroznog kolitisa, kolika i zaraznih proljeva, a smanjuju i razvoj infekcije bakterijom Clostridium difficile nakon uzimanja antibiotika.

Bez obzira na stav znanosti, probiotici koji se prodaju kao dodaci prehrani nisu lijekovi za liječenje bolesti, stoga ih tako ne treba ni doživljavati. Da bi to bili, tvrtke koje ih proizvode morale bi ih registrirati kao žive bioterapijske proizvode, a do sada nijedan probiotik nije dobio ovu oznaku.

Jesu li probiotici prevara?

Prilikom izbora probiotika važno je usmjeriti pažnju na detalje. Besmisleno je pokupiti s polica trgovine ili ljekarne nešto na čemu piše probiotik i vjerovati da će vam donijeti samo dobro. Preporuči li vam liječnik određeni soj koji se u kliničkim studijama pokazao korisnim za vaše stanje ili je soj koji ste sami pronašli potkrijepljen solidnim kliničkim istraživanjima, možete pokušati. Međutim posavjetujte se o tome sa svojim liječnikom i ne očekujte čuda.

Što je problematično kod probiotika?

U jednoj studiji iz 2018. godine deset zdravih ljudi konzumiralo je četiri tjedna mješavinu 11 bakterijskih sojeva komercijalno dostupnih u Izraelu. Znanstvenici su utvrdili da su kroz njih četvero probiotici samo proletjeli.

To sugerira da kod nekih ljudi probiotici nemaju nikakav učinak, a znanstvenici još nemaju odgovor i na pitanje zadržavaju li se oni u tijelu dovoljno dugo da učine bilo što.

Drugi je problem vezan uz već spomenuto označavanje probiotika kao dodatka prehrani, što znači da su standardi proizvodnje i kontrole kvalitete daleko blaži nego kod standarda za lijekove na recept i bez recepta.

Pojednostavljeno, proizvođači na etiketama mogu navoditi sojeve kako im se svidi, što je dokazala studija iz 2016. godine. Od 16 komercijalno dostupnih probiotika samo je jedan sadržavao sojeve navedene na etiketi dok su neki imali potpuno druge bakterijske vrste.

Problem kontrole kvalitete možda najbolje oslikava slučaj iz 2014., kad je smrt novorođenčadi pripisana onečišćenju u obliku plijesni u probiotičkom dodatku prehrani.

Štoviše, neki proizvođači ne navode koje sojeve njihovi proizvodi navodno sadrže, a zahtjevi Agencije za hranu i lijekove, s obzirom na to da je riječ o dodatku prehrani, ne tjeraju ih da navedu ni koliko jedinica za stvaranje kolonija ima u svakoj dozi.

Što je s probioticima u hrani?

U vodiču koji je sastavio dr. Gregor Reid, mikrobiolog i imunolog s kanadskog Sveučilišta Western u Ontariju i bivši predsjednik Međunarodnog zdravstvenog udruženja za probiotike i prebiotike (ISAPP), nalazi se dosta hrane za koju se pokazalo da pruža korist.

Uglavnom je riječ o mliječnim prerađevinama s bakterijama, ali treba imati na umu to da neki jogurti i fermentirana hrana ne sadrže žive mikroorganizme te čak i kad ih sadrže, te bakterije možda neće učiniti ništa korisno.

U izjavi ISAPP-a iz 2014. navodi se i kako je 'nažalost veliki problem postala zlouporaba izraza probiotik, jer mnogi proizvodi iskorištavaju taj pojam ne zadovoljavajući potrebne kriterije'.

Ima li koristi od uzimanja probiotika nakon terapije antibioticima?

Neki liječnici savjetuju upotrebu probiotika nakon terapije antibioticima kako bi se pokrenulo ponovno razmnožavanje mikroba u crijevima, ali jedna je studija dovela u pitanje tu praksu.

Istraživači su skupini zdravih ljudi, koji su uzimali antibiotike, dali probiotik Bio-25. Pokazalo se da je ova probiotička smjesa kolonizirala crijeva kod malog broja ispitanika. Međutim pokazalo se i da se normalne crijevne bakterije sporije razmnožavaju kod onih koji su uzimali ovaj probiotik, nego kod onih koji ga nisu uzimali.

Problem ove studije je u tome što je provedena na malom uzorku i samo s jednom vrstom probiotika pa se ne zna imaju li i drugi sojevi slične učinke. No pokazalo je to da je svaki probiotski soj različit te da učinci jednog soja nemaju utjecaj na druge. Drugim riječima, citira New York Times dr. Reida, 'probiotici se ne mogu generalizirati'.

Zašto liječnici nisu uvjereni u blagodati probiotika?

Da bi se sakupili dokazi potrebni za preporuke nekog proizvoda velikom broju stanovništva, potrebno je dosta vremena i puno novca, što je i razlog za to da se liječnici još uvijek prepiru oko toga trebaju li zdravi ljudi uzimati multivitamine.

Mnoga klinička istraživanja probiotika do sada su bila mala, loše osmišljena i teška za tumačenje. Mnoga su usredotočena na kratkoročne ishode jer su dugotrajna ispitivanja jako skupa.

Sustavni pregled iz 2018. pokazao je da ispitivanja probiotika često ne govore o odgovarajućim sigurnosnim podacima, osobito o potencijalnim nuspojavama, što ostavlja pitanje koliko su uopće sigurni za upotrebu.

Iako srećom do sada nije dokazano da se to dogodilo kod ljudi, probiotici bi potencijalno mogli, jer su živi organizmi, širiti među crijevnim bakterijama opasne gene otporne na antibiotike.

Jedino u što možete biti sigurni kad su u pitanju probiotici – potrebno nam je više visokokvalitetnih istraživanja kako bi se utvrdilo koliko su proizvodi na policama trgovina i ljekarni sigurni i učinkoviti.