Kao i svakoga proljeća u tijeku su upisi u prvi razred školske godine 2024./2025. koji će trajati do 31. ožujka, a ove se godine prvi put provode online, putem sustava e-Građani, osim u Zagrebu

No stručnjaci upozoravaju kako je i kod nas primijetno kako djeca u sve već postotku ne kreću sa svojim vršnjacima u prvi razred već im se upis odgađa za sljedeću školsku godinu.

Tako je primjerice, prošle godine čak 4000 mališana nije moglo upisati prvi razred u Hrvatskoj, dok su u nekim našim županijama oboreni i neslavni rekordi.

Prošle je godine čak 4042 djece dobilo odgodu upisa u prvi razred osnovne škole, a velik broj njih upisan je po prilagođenom i individualiziranom programu. U Splitsko-dalmatinskoj županiji je u prošle dvije godine broj djece kojima je odgođen upis u školu porastao s 289 na rekordnih 514, a u Zagrebu se posljednjih godina ta brojka kreće oko 900. Najčešći je razlog psihofizička nezrelost, a velik broj je i onih upisanih po prilagođenom i individualiziranom programu.

Osim psihofizičke nespremnosti, stručnjaci ukazuju i na druge probleme poput npr. nerazvijene grafomotorike ili izostanka jezičnih predvještina.

O čemu se tu radi i jesu li doista jedini razlog sveprisutni ekrani kojima su djeca izložena od najranije dobi, zatražili smo mišljenje našeg poznatog psihologa Krešimira Prijatelja, s Odjela za psihologiju Sveučilišta u Zadru.

Polazak djeteta u osnovnu školu, kaže psiholog, veliki je miljokaz tijekom njegovog odrastanja, ali istovremeno predstavlja i značajan događaj za cijelu obitelj.

U školu ne kreće samo dijete, već i njegovi roditelji koji ga postepeno pripremaju sve većoj samostalnosti u izvršavanju obaveza i preuzimanju odgovornosti, dodaje on.

Važnost samoregulacije emocija

Ipak, kronološka dob ne smije se smatrati jedinim pokazateljem spremnosti za uspješnu prilagodbu na školu.

'Postoji niz čimbenika koji mogu biti povezani sa odgodom upisa djece u prvi razred osnovne škole. Porast u odgodama upisa neki stručnjaci povezuju s manjkom tjelesnog kretanja i sve veće količine vremena provedene pred malim ekranima u sjedilačkom načinu života. Manja količina fizičke aktivnosti pokazala se povezana sa slabijim kognitivnim sposobnostima. Osim toga, podaci iz prakse ukazuju i na porast govorno-jezične patologije kod djece što može otežati izvršavanje akademskih obaveza', upozorava psiholog.

Česti razlog odgode upisa djeteta u osnovnu školu upravo su aspekti socio-emocionalne zrelosti koji su svojevrsni prediktori same prilagodbe na školu.

'Mnogo roditelja suprotno tome smatra da je prilikom upisa njihovog djeteta u osnovnu školu primarno za dijete da posjeduje što veće opće znanje i ima što razvijenije kognitivne vještine. Iz prakse psihologa, socio-emocionalna zrelost važna za što uspješniju prilagodbu djeteta na polazak u osnovnu školu, između ostalog, uključuje mogućnost odvajanja od roditelja, prihvaćanje autoriteta, primjereno emocionalno reagiranje, poštivanje normi i pravilai adekvatno toleriranje frustracije. Primjerena razina emocionalne samoregulacije djetetu će biti od izrazite važnosti prilikom suočavanja sa vrednovanjem od strane autoriteta, u ovom slučaju učitelja. Osim toga, samoregulacija emocija potrebna je i u nošenju sa izazovima i zahtjevima u školskom okruženju. Prekomjerna izloženost digitalnim uređajima i gledanje nasilnih ili dobi neprimjerenih sadržaja mogu ostaviti učinak i na razvojsocio-emocionalnih vještina kod djece, ponajviše u kontekstu manjka empatije, tolerancije na frustraciju te kapaciteta za suradnju i rješavanje sukoba s vršnjacima', kaže on.

Jesu li sveprisutni 'ekrani' jedini krivac za sve?

Dodaje i kako doista 'ekrani' mogu predstavljati veliki problem kod upisa u osnovnu školu.

'Imamo prilike svjedočiti kako roditelji u današnje vrijeme svakodnevno koriste mobitele za umirivanje djece predškolske dobi, a sve manje posežu za tradicionalnim tehnikama smirivanja. Premda se u trenutku roditeljima to čini kao najefikasnija odluka, kroz određeni vremenski period takvi obrascimogu dovesti do razvijanja nepoželjnih načina reagiranja i ponašanja kod djece poput razvijanja ovisnosti o tehnologiji. Osim toga, djeca koja prekomjerno koriste digitalne uređaje poput mobitela mogu razviti i teškoće pažnje i koncentracije, kao i određene teškoće jezično-govornog razvoja koje se i provjeravaju od strane stručnog povjerenstva', upozorava on.

Što se tiče nerijetke pojave samoinicijativnog odgađanja upisa, osobito ako su djeca rođena na samom kraju 'dobne granice', psiholog Krešimir Prijatelj ističe kako je to najbolje prepustiti procjeni stručnog povjerenstva.

'Odgodu polaska u osnovnu školu najbolje je prepustiti procjeni stručnog povjerenstva. S obzirom da s njime provedu najviše vremena, roditelji najbolje poznaju svoje dijete, tako da u razgovoru sa stručnim povjerenstvom mogu iznijeti svoje zabrinutosti ili informacije koje smatraju relevantnima za donošenje odluke od strane povjerenstva. Ipak, velik dio procjene djeteta odnosi se i na primjenu psihologijskih testova (kognitivna i socio-emocionalna zrelost) te procjenu grafomotorike, predvještina čitanja, pisanja i matematike. U slučaju da svi od ispitivanih područja zrelosti za školu ne pokažu značajna odstupanja, povjerenstvo bi trebalo savjetovati roditelje o pozitivnim aspektima pravovremenog upisa u prvi razred. U svakom slučaju, potrebno je umiriti roditelje, pružiti im adekvatne informacije i poslušati njihove argumente. Ipak, iz prakse se može primijetiti kako unatoč različitim stajalištima roditelja, odgoda upisa djeteta u prvi razred sa sobom nosi manje posljedica, naročito na planu djetetovog socio-emocionalnog razvoja', kaže on.

Određen broj roditelja, dodaje, često smatra odgodu upisa djece u prvi razred nepotrebnom te ju pokušava izbjeći.

'Važno je istaknuti kako stručno povjerenstvo zajednički donosi odluku o odgodi u slučajevima kada procjeni da bi u narednih godinu dana dijete moglo razviti potrebne vještine do razine da uz što veću samostalnost i uspješnost može izvršavati školske obaveze. Odluka o odgodi upisa u prvi razred nije prijeloman trenutak u odgojno-obrazovnom procesu pojedinca te bi ju kod roditelja svakako bilo dobro normalizirati. Neki roditelji se tako trude s djecom 'vježbati' zadatke za koje dobiju informaciju da su slični onima s testiranja. Međutim, vježbati s djetetom zadatke samo zbog pregleda nije najpovoljnija strategija za dijete. Naime, procjena stručnog povjerenstva služi tome da se dobije što točnija informacija o djetetovim kapacitetima i sposobnostima, a ne da se testiraju tjedan dana prije naučene informacije i vještine. Na temelju procjene, roditelji i škola mogu dobiti vrijedne uvide u aspekte koje je potrebno vježbati ili na njima raditi u narednom periodu', mišljenja je psiholog.

Obrazovni proces je poput izgradnje kuće

Obrazovni proces možemo usporediti s izgradnjom kuće, dodaje on, pri čemu polazak u prvi razred predstavlja njezin temelj.

'Kuća nije čvrsta ako je izgrađena na nestabilnim temeljima. Upravo zbog toga, prije polaska u prvi razred, potrebno je dobro procijeniti djetetove kapacitete za usvajanjem i ovladavanjem sadržaja u budućem školskom okruženju. Roditelji često iz nepouzdanih izvora čuju neprovjerene i netočne informacije o nepovoljnim aspektima odgode polaska u školu te kao argument često koriste činjenicu da dijete neće pohađati razred sa skupinom vršnjaka iz vrtićke skupine. Međutim, polazak u školu prije nego što bude spremno, kod djeteta može dugoročno otežati prilagodbu, sniziti samopouzdanje te zahtijevati veći angažman roditelja prilikom ispunjavanja školskih obaveza', savjetuje.

Djetetova kronološka dob, kaže on, nije dovoljan prediktor spremnosti za uspješnim ispunjavanjem školskih obaveza.

'Posebno se ističe socio-emocionalno učenje koje se kod djece odvija spontano, poglavito u interakciji s vršnjacima u skupini. Predškolski programi priprema djecu za školu u smjeru razvijanja kognitivnih kapaciteta, upoznavanja sa čitanjem i pisanjem, učenjem slijeđenju pravila i odgovornosti. Ipak, istraživanja su suglasna oko toga kako su jezična znanja djece predškolskog uzrasta ključni prediktor uspješnosti u svim drugim područjima i vještinama. One su takoreći temelj i alat za razvijanje mehanizama kvalitetnog učenja. S obzirom na užurban način života i sve veću prisutnost 'ekrana' u životima obitelji, roditeljima se savjetuje da što više komuniciraju sa svojom djecom, čitaju i prepričavaju razne priče, analiziraju sadržaje raznih bajki i pripovijetka i slično', zaključuje psiholog.