Leća je izuzetno zdrava i nutritivno bogata biljka iz porodice mahunarki, a potječe s Bliskog istoka, no jeli su je još i naši preci iz razdoblja neolitika. Leća je, nakon soje, povrće s najvećim udjelom bjelančevina, zbog čega predstavlja važnu ulogu u prehrani, naročito u južnoj Aziji.

Iako je kod nas pomalo zapostavljena, koristi se i u domaćoj kuhinji. Odlično se slaže s rajčicom, lukom, češnjakom, mesom, suhomesnatim proizvodima, maslinovim uljem te ovčjim i kozjim sirom. Slaže se i uz širok spektar začina, počevši od mažurana, lovora i majčine dušice pa do kumina, kurkume i raznih mješavina karija.

Najčešće se priprema kao glavno jelo u obliku variva ili juhe, no leća može poslužiti i kao ukusan prilog mesu, u kombinaciji s tjesteninom, palentom, na salatu ili kao namaz, a od nje je moguće napraviti i polpete. Brašno leće može se miješati s brašnom žitarica u pripremi kruha i kolača.

U 100 grama leća sadrži 48 posto proteina i 46 posto vlakana od ukupnih preporučenih dnevnih potreba, zbog čega se preporučuje i u dijetalnoj prehrani, a sadrži i nezasićene masti koje čuvaju srce. Također sadrži značajne količine vitamina i minerala, a odličan je izvor i tiamina, vitamina B6, fosfora, magnezija, željeza i cinka.

'Leća ima veće količine folata, koji je potreban trudnicama, izrazito je dobar izvor proteina za osobe koje primjenjuju neki od oblika vegetarijanske prehrane, sadrži veću količinu ugljikohidrata i proteina povoljnih za prehranu sportaša te omogućuje veći unos vlakana, zaštitnog čimbenika u razvoju srčanožilnih oboljenja te dijabetesa', ističe nutricionistica Ana Ilić, dodajući kako 'ograničenja u konzumaciji leće mogu imati jedino osobe koje pate od sindroma iritabilnog crijeva ili drugih bolesti gastrointestinalnog sustava'.

Osim što je ukusna i lako dostupna, leća je jeftinija alternativa mesu, a puno se lakše i priprema. Kako bi bila lakše probavljiva, uvijek ju stavljajte u kipuću vodu, a vrijeme termičke obrade ovisi o vrsti koju kupite u trgovini.

Razlikujemo pet vrsta leća: zelenu, crnu, smeđu, crvenu i žutu.

'Prema sastavu makro i mikronutrijenata, nema velike razlike između smeđe, zelene, crvene i žute leće, no ponešto se razlikuju u sastavu pojedinih biološki aktivnih komponenata. Međutim, globalno gledajući, sve vrste leće sadrže polifenole, fitosterole te saponine koji imaju pozitivan učinak na sveukupno zdravlje. Stoga, budući da različite vrste leće imaju približno sličan nutritivni sastav, prilikom njene kupnje i pripreme treba voditi računa o tome za što ju planirate upotrijebiti jer se razlikuju s obzirom na teksturu i okus', objašnjava nutricionistica Ana Ilić.

Zelena leća

Riječ je o naizgled blijedoj ili tamnozelenoj leći sa sjajnom ljuskom koja potječe iz francuskog grada Le Puy-en-Velay i originalno nosi naziv francuska zelena leća. Ova vrsta ima snažan, pomalo ljutkast okus, a odlično se slaže s rajčicom, lukom, češnjakom i maslinovim uljem. Možete je poslužiti kao glavno jelo u obliku variva ili juhe, na salatu ili kao namaz. Za razliku od drugih vrsta, zelena leća se najduže kuha, otprilike 45 minuta.

Crna leća

Crna leća prepoznatljive je crne boje, a zbog toga što izgledom podsjeća na kavijar, dobila je nadimak beluga leća. Zbog svoje tamne boje idealna je za garniranje jela, a kuha se otprilike 30 do 40 minuta, uz dodatak kombu alge. Zahvaljujući svom blagom okusu, odlično se slaže s gorkim povrćem, poput šparoga, luka i češnjaka, ili gorkom salatom, kao što su radič i rikola, te trpi ljute sastojke poput čilija. Vrlo je slična zelenoj, no crna leća ipak je kvalitetnija i punije teksture, a može se jesti i u toplim i u hladnim varijantama.

Smeđa leća

Smeđa leća definitivno je najučestalija vrsta leće te boje koja varira ovisno o tome je li riječ o španjolskoj, njemačkoj ili indijskoj smeđoj leći. Kuha se u onoliko vode koliko je dovoljno da je pokrije, najprije na jakoj vatri, a kada voda zavri, smanjite vatru i poklopite posudu. Smeđa leća odlična je kao prilog mesu, u obliku variva ili juhe, no u tom slučaju potrebno ju je duže kuhati kako bi se dobilo na kremoznosti. Po potrebi dodajte vodu i pred kraj posolite. Ova se vrsta leće kuha između 30 i 45 minuta, dok ne omekša i upije svu vodu.

Crvena leća

Crvena leća u nekim dijelovima svijeta zaista je crvenkaste boje, no u našim se krajevima može pronaći u narančastoj, zbog čega ju mnogi zovu i narančasta leća. Riječ je o najslađoj i najsvježijoj leći na tržištu. Crvena leća je lagana i lako probavljiva mahunarka koju ne treba namakati, a dovoljno ju je kuhati otprilike 15 do 20 minuta. Ovisno o količini tekućine koja se doda prilikom kuhanja, crvena leća se vrlo brzo pretvori u pire ili umak. Zato je ljeti idealna za pravljenje pirea, umaka i namaza ili za zgrušnjavanje juha, a zimi se posebno lijepo slaže uz variva ili krem juhu od bundeve.

Žuta leća

Žuta leća je mali, ali moćan član porodice mahunarki. Idealna je kao dodatak žitaricama te jelima od povrća, čiji okus poprima. Žuta leća kratko se kuha i odlično se slaže sa začinima poput karija, kurkume i kajenskog papra, u varivima, namazima i umacima. U 100 grama sadrži 348 kalorija, 53 grama ugljikohidrata, 24,9 grama bjelančevina, 7,4 grama vlakana i 2,4 grama masti, od kojih tek 0,5 grama zasićenih masti. Ovu vrstu leće dovoljno je kuhati između 15 i 20 minuta.