U vjerskom smislu Uskrs je znatno važniji blagdan od Božića i slavio se od samih početaka kršćanstva, a prvi kršćani nisu ni slavili Božić.

Prema predaji, Isus se utjelovio i umro isti dan u kojem je Bog završio stvaranje svijeta, 25. ožujka, pa je prema tome devet mjeseci kasnije određen dan rođenja Sina Božjega. Iako se dan Isusova rođenja ne spominje u Novom zavjetu, Crkva ga je prema drugoj teoriji smatrala prikladnim i zato što se u to vrijeme noći skraćuju, a dani produljuju, ali ideja o tome nije se rodila u njenim redovima.

Blagdan Božića, kakav danas poznajemo, počeo se slaviti u Rimu u 4. stoljeću, a do danas nije jasno zašto je za to odabran baš 25. prosinca. Prema nekim teorijama, tada se u većinski još poganskom Rimu slavilo rođenje boga Sunca. Crkva je željela potisnuti taj poganski običaj te je započela slaviti rođenje Isusa Krista.

Umanjenica riječi Bog u Hrvatskoj je Božić, a preuzeta je kao naziv blagdana i zapravo označava dan u kojem se rodio mali Bog, odnosno Isus. Na engleskom se kaže Christmas i skraćenica je sintagme Christ' mass, odnosno Kristova misa.

I dok ga većina kršćanskih crkvi slavi 25. prosinca, po julijanskom kalendaru obilježava se 7. siječnja.

Zanimljivo je da je Crkva tek 1691. godine prihvatila 1. siječnja kao praznik, a sve do tada početkom nove godine smatrao se 25. prosinca, dan Isusova rođenja.

I dok je u prošlosti slavlje započinjalo 40 dana prije Božića, 11. studenog, te se taj period zvao 'četrdeset dana svetog Martina', danas to razdoblje traje tek četiri tjedna i naziva se došašćem ili adventom. Tada se izrađuje adventski vijenac, koji se plete od zimzelenih grančica, tako da nema početka ni kraja i predstavlja vječnost. U četiri nedjelje došašća pali se jedna po jedna svijeća, a na sam Božić upale se sve četiri.