Kvasac je zapravo gljivica koja se koristi da bi tijesto fermentiralo, a u prehrambenoj industriji možete ga pronaći u suhom ili svježem obliku. Kada je o samoj proizvodnji riječ, šećer uz prisutnost kisika potiče razvoj te gljivice kvasca, a kao rezultat toga nastaje kvasni kolač koji se potom pretvara u svježi kvasac.

Kako biste dobili suhi kvasac, potreban je dodatni korak, kojim se onaj svježi, dok prolazi kroz komoru za sušenje, pretvara u sitne granule. Upravo u tome je razlika između suhog i svježeg kvasca, ali i u načinu korištenja.

Da biste aktivirali suhi kvasac, ne trebate ništa posebno raditi, već ga jednostavno dodati direktno u tijesto. Kod svježeg kvasca priča je drugačija te se on mora prvo otopiti u malo tople vode ili mlijeka. I kada je riječ o roku trajanja, on ide u prilog suhom kvascu jer se može čuvati na sobnoj temperaturi i ima dulji rok, dok svježi, uz kraći rok, mora biti u hladnjaku.

Koji kvasac koristiti, to ovisi i osobnim preferencijama, ali i tome što u danom trenutku imate kod kuće. Ako recept nalaže korištenje svježeg kvasca, a vi imate samo suhi, ne brinite, i tome se lako doskoči. Matematika je i više nego jednostavna:

Omjer svježeg naspram suhog kvasca je 3:1. To bi značilo da za zamjenu 30 grama svježeg kvasca morate staviti 10 grama suhog. Isto tako, vrećica suhog kvasca u prosjeku iznosi sedam grama, dok je u kocki svježeg kvasca 42 grama, što znači da su vam, da zamijenite jednu kocku, potrebne dvije vrećice suhog kvasca, dok za pola kocke trebate jednu vrećicu.

Oni koji svakodnevno koriste kvasac u kuhinji savjetuju da i onaj suhi i onaj svježi treba aktivirati prije upotrebe, jer tako će se ujedno provjeriti njegova ispravnost. Aktivacija se odnosi na malu količinu mlakog mlijeka ili mlake vode, malo brašna i šećera s kvascem, a treba ih ostaviti pokrivenima na toplom barem 10 minuta.