Kralj Charles III, kojem je 75 godina, pati od vrlo česte tegobe karakteristične za muškarce zrelije dobi - povećane prostate.

'U biti je to mjesto na kojem se prostata počinje povećavati s godinama - ova žlijezda, koja je u početku veličine oraha i nalazi se ispod mokraćnog mjehura, obavija uretru, cijev koja izvodi urin iz mokraćnog mjehura izvan tijela', objašnjava dr. Robert Calvert s liverpulskog Sveučilišta.

Glavna funkcija prostate je proizvodnja tekućine koja, sa spermijima, čini sjeme. Otprilike polovica muškaraca u dobi od 50 godina - i 90 posto onih starijih od 80 godina - ima povećanu prostatu, poznatu kao benigna hiperplazija prostate (BPH).

Koji su simptomi?

'Kako se povećava, prostata može stisnuti mjehur i suziti mokraćnu cijev, što rezultira simptomima kao što su poteškoće s početkom mokrenja, sporiji mlaz urina te poteškoće s potpunim pražnjenjem mjehura, što se događa češće tijekom noći', objašnjava dr. Calvert.

Da se radi o čestoj tegobi, pokazuje i sljedeći podatak: do tri milijuna muškaraca u Ujedinjenom Kraljevstvu ima simptome povezane s ovim stanjem, a oni mogu utjecati na kvalitetu života, ne samo njih, već i njihovih partnerica.

Što uzrokuje uvećanje prostate i može li se to spriječiti?

Iako točan uzrok nije poznat, dva glavna faktora rizika su dob i razina hormona - konkretno, ravnoteža estrogena i testosterona u tijelu koja se mijenja kako muškarci stare. Muškarci također proizvode 'ženski' spolni hormon estrogen, iako u daleko manjim količinama.

Neka istraživanja pokazuju da kod pretilih muškaraca i onih koji imaju dijabetes postoji veća vjerojatnost da će razviti povećanu prostatu. 'Višak tjelesne masnoće dodatno podiže razinu testosterona, potičući rast stanica prostate', objašnjava profesor Christopher Eden, urološki kirurg iz Londona. Rizik je također veći ako netko od muškaraca u obitelji - otac ili brat - imaju BPH, iako su potrebna daljnja istraživanja da bi se to potvrdilo.

'Iako ne postoji zajamčeni način za prevenciju tog stanja, zdrava prehrana i održavanje zdrave težine mogu pomoći. Iako je ponekad to jednostavno jedna od onih stvari', kaže dr. Calvert.

Kako se dijagnosticira?

Postoji nekoliko testova koji se koriste za dijagnosticiranje tog stanja, ali i za isključivanje drugih problema, kao što su infekcija urinarnog trakta, prostatitis - upala uzrokovana infekcijom - ili rak prostate, kaže profesor Eden.

'Vaš liječnik opće prakse može vam savjetovati test urina, kao i obavljanje fizičkog pregleda, što može uključivati ​​opip prostate putem rektalnog pregleda', dodaje dr. Nicholas Faure Walker iz bolnice King's College i Centra za prostatu u Londonu. Ako liječnici sumnjaju na nešto, možda će vam ponuditi krvni test za provjeru razine specifičnog antigena prostate (PSA). To je protein koji proizvodi prostata, a razine se mogu povisiti kao posljedica raka prostate, kao i zbog infekcije i benignog povećanja. Ako imate 50 ili više godina, a posebno ako imate obiteljsku povijest raka prostate, trebali biste napraviti PSA test kako bi se on isključio.

'Iako BPH može dijagnosticirati i početno liječiti liječnik opće prakse', kaže prof. Eden, u nekim okolnostima mogli biste biti upućeni urologu, naprimjer ako vam je PSA povišen, ako imate urinarnu infekciju ili sumnjate na prostatitis.

'Kad vas pregleda urolog, možda ćete morati obaviti test protoka urina kako bi procijenio je li sve u redu s pražnjenjem pri uriniranju', kaže dr. Faure Walker.

Kako se liječi?

'Liječenje BHP-a počinje promjenom životnog stila, kao što je smanjenje unosa tekućine - osobito kofeina u čaju, kavi i gaziranim pićima, te alkohola, koji mogu iritirati mjehur i pogoršati urinarne simptome', upozorava dr. Calvert.

Ako pak to ne pomogne, uvodi se terapija lijekovima. 'Ako to nije dovoljno i ako je prostata veća od 40 ml, lijekovi koji se nazivaju inhibitori 5-alfa reduktaze (uključujući finasterid i dutasterid) mogu se koristiti za njeno smanjenje. Drugi lijekovi uključuju dezmopresin, koji djeluje tako što smanjuje proizvodnju urina noću', dodaje.

Ali 30 posto muškaraca s BHP-om trebat će neki oblik operacije. Zlatni standard je transuretralna resekcija prostate (TURP) - pomoću teleskopa, koji uključuje svjetlo, kameru i petlju od žice (koja se može zagrijati), prolazi se kroz uretru i prostatu te se uklanja višak tkiva koje uzrokuje simptome.

Jedna od potencijalnih mogućnosti liječenja je postupak koji se zove ablacija vodom. Nacionalni institut za zdravlje i izvrsnost skrbi (NICE) nedavno je preporučio liječnicima u Engleskoj da ga ponude kao prvu liniju liječenja za povećanu prostatu, iako NHS upozorava da je njegova dostupnost ograničena jer mnogi kirurzi još nisu obučeni za tu tehniku.

Iako je učinkovit, TURP može imati nuspojave, uključujući krvarenje i infekcije neposredno nakon toga.

'Dugotrajna inkontinencija prilično je rijetka. Još jedan uobičajeni rizik je retrogradna ejakulacija - gdje se sjeme vraća u mjehur. Mokrenje noću također može biti posljedica hormonalnih promjena u starosti i ponekad se ne popravlja nakon TURP-a', dodao je. Novija opcija je sustav UroLift, gdje se dva do četiri para, što su u biti riznice, koriste za otvaranje proširenog tkiva, poboljšavajući protok. Postupak je jednako učinkovit kao TURP, ali nije jasno koliko dugo bi učinci mogli trajati.

U studenom prošle godine Nacionalni institut za zdravlje i njegu (NICE) odobrio je već spomenutu ablaciju vodenim mlazom, gdje se voda pod visokim pritiskom koristi za precizno uništavanje viška tkiva prostate, kao prvu liniju liječenja.

Druga tehnologija, poznata kao Rezum, koristi paru za uklanjanje uvećanog tkiva prostate. Muškarcima s posebno velikom prostatom (preko 80 ml) većina bi urologa sada preporučila enukleaciju holmijevim laserom (HoLEP), kaže Faure Walker. Ovo je laserski tretman koji uklanja više opstrukcijskog tkiva nego tradicionalni TURP, dodaje.

Prof. Eden kaže da je prednost ovih novijih tretmana to što su manje invazivni u usporedbi s TURP-om, pa imaju manje nuspojava, ali možda neće proizvesti tako dugotrajnu korist.

Pomažu li biljni lijekovi?

Kralj Charles III ranije je pozitivno govorio o alternativnim lijekovima, iako nije poznato je li ih isprobao. Dr. Martin Scurr kaže da je 'malo dokaza' koji podupiru korištenje npr. pile palme (ekstrakta iz ploda palme), popularnog biljnog lijeka za povećanu prostatu.

Koristi se i pripravak cernilton, dobiven iz peludi trave, a ispitivanja su pokazala poboljšanje simptoma kao što je potreba za pojačanim noćnim mokrenjem (nokturija), no protok izmjeren prilikom pražnjenja mjehura ostao je nepromijenjen, kaže dr. Scurr, upozoravajući da biljni lijekovi mogu interferirati sa standardnim liječenjem.

Koliko je potrebno za oporavak od operacije?

Oporavak ovisi o vrsti operacije ili zahvata. Mnogi minimalno invazivni zahvati omogućuju muškarcima da odu kući isti dan, a možda će trebati tjedan dana ili više piti lijekove protiv bolova.

Za TURP - najčešći kirurški tretman - obično se mora ostati u bolnici jedan do dva dana nakon operacije, iako u nekim bolnicama možete otići kući istog dana. Kateter koji se koristi tijekom operacije obično se izvadi prije nego što se pacijent otpusti kući. Nakon TURP-a se većina muškaraca vrati svojim aktivnostima za dva do tri tjedna.

Može li prostata nakon tretmana 'ponovno izrasti'?

Da, može, kaže profesor Eden. Rizik od toga iznosi jedan do dva posto godišnje nakon liječenja.

Zašto onda ne ukloniti cijelu prostatu?

Ovo je mnogo veća operacija i radi se samo u slučaju raka prostate jer postoji veći rizik od narušavanja funkcije mjehura i spolne funkcije, objašnjava profesor Eden.

Je li uvećana prostata povezana s rakom prostate?

Ne, povećanje prostate ne povećava rizik od raka prostate, dodaje profesor Eden. Ova dva problema obično počinju u različitim dijelovima prostate. Međutim, budući da ova stanja pogađaju muškarce kako stare, testovi, kao što su PSA, digitalni rektalni pregled i ponekad MRI skeniranje, obično će biti prvi korak prije razmatranja operacije.