BLOG PEDALIRANJE

Nema vožnje bez okretanja pedala, a električnim bajkom i najzahtjevnije avanture postaju dostižne

03.12.2017 u 07:49

Bionic
Reading

Ebajk, da ili ne? Upitao se i bloger tportala nakon što je vozio više modela električnih bicikala. Odgovor je jednostavan - DA! Osim što je to budućnost i realnost, električni bicikl nas vodi u potpuno drugačiji i novi svijet biciklizma

Elektrobicikl s podrškom iliti pedelec, kako je od milja nazvan, namijenjen je svima. Ne samo starijim osobama, kako se uvriježeno misli. Uostalom, danas se postavlja pitanje - ako je čovjek imalo aktivan, tko je i kada zapravo star. Osim zbog tehnološkog napretka, električni bicikli nastali su kada se jedan njemački proizvođač bicikala susreo sa zanimljivom situacijom. Muška populacija naime prva je aktivnije i masovnije krenula u avanture, duge vožnje, osvajanje vrhova i planina. I uopće se počela aktivnije voziti i kretati u prirodi. Kada su htjeli na te doživljaje, u lijepu prirodu, povesti svoje supruge ili djevojke, ispostavilo se da ih one ne mogu pratiti.

Točnije, da biste došli u takvu kondiciju, trebalo bi određeno vrijeme. Ovako je uz pomoć ebajkova svatko mogao sa svakim na turu. Neovisno o vlastitoj snazi, krenuti i na zahtjevniju vožnju ili putovanje. Pedeleci imaju još jednu vrlo dobru stranu - pokreću se samo na pedaliranje odnosno nožni pogon. Nema vožnje bez okretanja pedala. Zadnje dvije godine mnogo su unaprijeđeni i elektromotori, a dizajneri su se potrudili kako bi bateriju i elektromotor što bolje integrirali u bicikl pa već modeli za iduću godinu mame i svojim impozantnim izgledom. Lifestyle električnih bicikala tako se stasom približio onim klasičnim. Procjena je da ćemo za pet do sedam godina svi voziti ebajkove, samo je pitanje hoćemo li i koristiti dodanu snagu.

Inače, već sada se na monitoru na volanu prati i upravlja elektromotorom. Kod većine proizvođača prva opcija je eko vožnja ili, kako ju ja volim nazvati, vožnja u leru. Nastojim u toj opciji voziti što dulje. Električni bicikl je teži od uobičajenih bicikala, pa je ta prva brzina, možemo ju i tako nazvati, taman neka kompenzacija. Uz nešto dodane snage. Da je početak vožnje stimulativan, ovisno o terenu, koriste se i druge opcije koje mogu pomoći pri bržoj vožnji ili onoj zahtjevnijoj, poput uspona i sl. Zapravo su najveća podrška pri penjanju. S obzirom na to da je po direktivi EU-a električna potpora dozvoljena samo do 25 km/h, po ravnom se ta potpora toliko i ne osjeti. Može se voziti i brže, ali samo uz vlastitu snagu, ne više na esnagu.

Moja iskustva su baš takva. Koristim veće opcije kada trebam. Želim li se popeti brže, dam si veću potporu. Ljeti sam to koristio vozeći se po Braču kako bih što prije stigao zbog vrućina do Vidove gore. Poslije manje jer sam se spuštao ili vozio po manje brdovitim dijelovima otoka. Kako sam prešao i više od sto kilometara, da me ne uhvati mrak, pojačao sam dodanu snagu da bih što prije stigao do odredišta. I naravno, iz bilo kojeg razloga, poput nedostatka snage, uključi se jača verzija poput sport ili turbo vožnje. Tada će električna potpora biti veća od vlastitog pedaliranja. No kako sama riječ turbo kaže - ipak je namijenjena za neki intenzivniji oblik vožnje.

Električni bicikli
  • Električni bicikli
  • Električni bicikli
  • Električni bicikli
  • Električni bicikli
  • Električni bicikli
    +5
Električni bicikli Izvor: tportal.hr / Autor: tportal

S pojavom ebicikala s full suspenzijom, tj. stražnjim amortizerima brdska vožnja, ona po šumi ili na ravnoj podlozi, može biti itekako puna adrenalina. Tako da su pedeleci našli svoje mjesto na biciklističkoj pozornici. Naravno, tih bicikala ima i u city verziji, trekking i sl. Mene je iznenadila i fascinirala smisao i korist električnih bicikala u gradskoj vožnji. Naime stalno zaustavljanje i kretanje ponekad užasno nervira vozača i usporava vožnju. To pokretanje i vješto vrludanje po gradskim prometnicama užitak je koji sam skužio tek kada sam išao na Sljeme. Ispalo je da je ono što je bilo najdosadnije, proći kroz grad, postalo fora.

Vozio sam se na biciklima s elektromotorom Bosch i Yamahe. Ovaj potonji još je življi jer odmah kreće čim se dodirne pedala. Čak je malo prerevan, pa ga treba i obuzdavati. Novi modeli bicikala već imaju mogućnost punjenja baterija priključkom na sam bicikl. Bez skidanja baterija. No za punjenje treba još uvijek tri sata. Tako da treba dobro planirati putovanje i reguliranje esnage kako biste završili vožnju s baterijom koja još daje potporu jer će u protivnom pedaliranje biti značajno teže. Ljeti se može računati na vožnju s jednim punjenjem do sto kilometara. Zimi ipak manje, no vožnje u hladnim danima ionako traju kraće.

Sve se više na bike rutama postavljaju epunionice za bicikle. Ako ponesete adapter, možete ga napuniti pri bilo kojoj pauzi. Dok popijete kavu i odmorite, baterija će se prilično napuniti. Zanimljivo je to da u Austriji već gotovo pedeset posto bike friendly smještajnih i ugostiteljskih objekata ima punionice. Tako da je realno očekivati i u Hrvatskoj zbog snažnog razvoja cikloturizma sve više objekata koji će pružati razne usluge biciklistima, pa i onima koji se voze ebiciklima. Oni koji su probali vožnju električnim biciklom slažu se da su oni odličan izbor za sve bicikliste, ali i za one koji to tek žele postati. Električni bicikli su inače snage do 0,25 kW, kojima je elektromotor ugrađen kao pomoć vozaču i prema postojećem zakonu ubraja se u kategoriju bicikala, pa za njihovo prometovanje nije potrebna registracija. Kao ni za običan bicikl.

Vodeći bike brendovi trenutno najviše ulažu u razvoj električnih bicikala. Tako da novi modeli Giant, Cube i Haibike, koje sam vozio, daju potpuno novu dimenziju vožnje. Svaki bajk i proizvođač imaju svoju notu i na biciklu i na tom odnosu motora i snage vozača. Onaj koji pogodi taj omjer ima sigurno dobar bajk na tržištu. Možda je to subjektivna ocjena, ali čini mi se da je Giant najdalje otišao u prilagodbi šumskim i brdskim rutama. Cube fascinira modelima koje pušta na tržište kao na traci i drži vješto svoje city i trekking područje. Haibike mi je bilo jako ugodno voziti u svim elementima vožnje. I svakako najbolje izgleda. 

Zaključak o električnim biciklima bi mogao otprilike ovako glasiti - oni koji već voze bicikl i imaju iskustva i snage s ebajkom mogu se uputiti u udaljenije vožnje i tako upravo sa svojom kondicijom krenuti u neku novu avanturu. Za koju im više nije potrebna logistička potpora ili višednevna vožnja. Svoj cilj mogu ostvariti u jednom danu ili čak prijepodnevu. Drugima, koji tek počinju, ovaj bicikl će biti dobra potpora i podrška u prvim biciklističkim koracima. Neki se ne vole umoriti ili ispustiti jezik da bi prošli rutu pa će doći na svoje. Meni električni bic uvijek daje motiv više. Izaziva me. Na kraju se uvijek oznojim i osjećaj dobre vožnje ne izostane.