Prema podacima organizacije National Snow and Ice Data Center, tijekom rujna ove godine površina Arktičkog oceana pod ledom pala je na 566,5 tisuća hektara.

Nižu razinu zabilježila je jedino 2012. godine, kada je bila na 526 tisuća hektara. Još tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća ledena površina pokrivala je blizu pola milijuna ha više nego danas. Prema podacima američke svemirske agencije NASA-e, u 1980. godini nije bila manja od 6,9 milijuna kvadratnih kilometara.

Situacija nije bolja ni kad je riječ o ledu koji pokriva tlo. Greenland bi mogao tijekom ovog stoljeća izgubiti više ledenog pokrivača nego u bilo kojem od zadnjeg ledenog doba prije 12 tisuća godina, navedeno je u rezultatima istraživanja objavljenim u časopisu Nature.

U povećanju i smanjenju površine pod ledom ulogu igraju vremenski obrasci poput sezonskih promjena u atmosferskom tlaku. Ali, njihov utjecaj značajno je manji od klimatskih promjena koje su dovele do dramatičnog topljenja leda u zadnjih 40 godina.

Manje leda - više olujnog nevremena

Topljenje ledenjaka u moru ne utječe na podizanje razine mora, ali je povezano sa sve češćim olujama i promjenama obrazaca strujanja zraka nastalih uslijed niskih temperatura na Arktiku i viših u južnim područjima.

Kako se ta razlika smanjuje, tako slabi i strujanje zraka, što bi moglo dovesti do, primjerice, duljih razdoblja toplinskih valova nego dosad i poremećaja kao što je El Niño u Pacifiku.

Arktički ocean se toliko zagrijao zadnjih 20 godina da se iznad njegove površine formiraju stupovi toplog zraka, koji potom putuju prema ekvatoru i pojačavaju pasate, a to dovodi do oluja kakve povezujemo s El Niñom, piše Business Insider.

Nestanak leda ugrožava životinje na Arktiku. Istraživanje iz 2018. godine pokazalo je kako polarni medvjedi u tom području gube na težini tijekom kasnog proljeća i ranog ljeta, u vrijeme kad bi se trebali debljati pripremajući se za zimu.

Zbog manjih ledenih površina također moraju potrošiti više vremena i energije u lovu na tuljane, zbog čega su izloženi većem riziku od pothlađivanja.

Ogromni gubici

Dva najveća ledenjaka na Antarktiku i Grenlandu gube oko 427 milijardi metričkih tona leda godišnje. Nastavi li rast emisija stakleničkih plinova Grenland će izgubiti četiri puta više leda tijekom ovog stoljeća nego tijekom bilo kojeg od zadnjeg Ledenog doba. Samo bi taj gubitak mogao podići razinu mora za deset centimetara do kraja ovog stoljeća.

Glečer Muir na Aljasci povukao se od 1941. do 2004. godine za 11 kilometara i izgubio oko 800 metara na debljini. Prije pet godina istraživači su izmjerili kako je izgubio 75 milijardi metričkih tona od 1994. do 2013.

Grenland gubi oko 234 milijardi tona leda godišnje. Ledenjak Spalte odvojio se od matičnog ledenjaka krajem lipnja ove godine. Od tada se razmrvio u više manjih ledenih brijegova.

Moguće je kako je topljenje leda na Grenlandu igralo ulogu u pogibiji klimatologa Konrada Steffena. 68-godišnji švicarski znanstvenik upao je u duboki procjep u kolovozu ove godine nakon što je ledena ploča koju je proučavao kolabirala ispod njega.

Led koji se topi na tlu odlazi u ocean i podiže mu razinu. Glečer Helheim na Grenlandu, recimo, klizi u more brzinom od oko osam kilometara godišnje.

Globalno gledano, razina mora mogla bi porasti za 3,6 metra do 2120. godine ako ne smanjimo emisije stakleničkih plinova. To je dovoljno, prognozira se, za potapanje gradova kao što su Miami, New Orleans i Houston u Sjedinjenim Državama.