'Trenutak u kojem živimo, obilježen pandemijom Covida-19 i svim posljedicama, tjera nas na razmišljanje o načinu života kakav smo do sada vodili i, neizbježno, o onome kako ćemo ga voditi kada i kako se tijek pandemije promijeni', kaže Daria Torre, arhitektica koja je u Milanu i Zagrebu radila na nizu projekata interijera i arhitekture, od individualne do komercijalne namjene, a posebno na definiranju, standardizaciji i oblikovanju korporativnih radnih prostora.

Već danas za mnoge je moguće ono što je do jučer bilo teško ili gotovo nemoguće implementirati: rad od kuće, na daljinu, uz korištenje tehnologija koje su nam i ranije bile na raspolaganju. Sasvim je sigurno to da će se iznalaziti nova, još naprednija tehnološka rješenja, ali jednako je sigurno da će i dosadašnji koncepti oblikovanja radnih prostora doživjeti promjene, najavljuje Torre.

Otvoreni plan, takozvani open space, u kojem rade i kreću se veće grupe ljudi, prevalentni je koncept posljednjih desetljeća, dijelom zbog novih procesa rada koji zahtijevaju brze promjene i prilagodbe, a dijelom zbog ograničavanja troškova formiranja, opremanja i održavanja radnih prostora, što svakom poslodavcu predstavlja značajnu stavku.

Od klasičnog otvorenog plana s rasterom radnih mjesta, ograđenih ili neograđenih, koncept je prošao kroz razne metamorfoze sve do najnovijih koncepata smart i agile workinga. I premda oba već po svojoj definiciji predviđaju rad na daljinu i smanjenu prisutnost na radnom mjestu, do danas u većini sredina nije bio u potpunosti primijenjen.

Zaposlenici su i dalje većinom bili na svojim radnim mjestima, uz rijetke iznimke kojima su specifični radni zadaci omogućavali drugačije načine rada.

'No sve to i dalje predviđa osnovni princip: rad u grupama ljudi', podsjeća Torre. 'U što bližem kontaktu, upravo suprotno onome što danas i do tko zna kada moramo izbjegavati.'

'Sadašnji će radni prostori vjerojatno pretrpjeti razne ad hoc preinake: podjele u manje urede, ograđivanje radnih stanica s osiguravanjem većeg razmaka među njima, prenamjene soba za sastanke ili čajnih kuhinja i slično', predviđa Torre. No najveći će problem biti sustavi grijanja, hlađenja i ventilacije takvih radnih prostora.

Problemi nisu vezani samo za radne prostore, kaže Torre i upozorava na neke najvažnije:

'Što će biti s velikim dizalima, u kojima se ljudi nalaze u vrlo bliskom kontaktu? Hoće li se sterilizirati UV svjetlom, recimo? Ako je poslovna zgrada od četiri ili čak pet katova, stube su sasvim prihvatljiva opcija savladavanja visinskih razlika, ali što je s neboderima? Hoće li se zaposlenici penjati pješke na 22. kat? Što je s osobama s poteškoćama u kretanju? Što s korporativnim restoranima, kafićima, dvoranama za vježbanje ili, kod dojučerašnjih sretnika, korporativnim dječjim vrtićima?'

Kako će pandemija utjecati na naše domove, zapitao se ukrajinski arhitekt Sergej Makhno te smatra da će ljudi nakon prisilne samoizolacije na različitim katovima iznad zemlje, često bez balkona ili terase, očajnički željeti imati vlastitu kuću. Može biti mala, ali s dvorištem i terasom na kojoj možete ujutro popiti kavu.

On predviđa i širenje trenda života u bunkerima, dobro utvrđenim zdanjima, nalik onima u kojima su preppersi dočekivali smak svijeta. Pored kuće neće biti samo garaža, već i dobro opremljeno sklonište ili podrum s ostavom za hranu i vodu, smatra Makhno. Zbog toga će, kaže, stradati prostori na otvorenom, s ulazom, dnevnim boravkom, blagovaonicom i kuhinjom. Nakon pandemije ulazni prostor bit će izdvojen pa ćemo cipele, odjeću i stvari ostavljati vani, da ne unosimo prljavštinu u stan.

Zgrade budućnosti bit će neovisne, s vlastitom vodom i grijanjem, smatra Makhno. Lokalni geotermalni izvori bit će sve popularniji, baš kao i različiti izvori grijanja, od peći i kamina, preko bojlera na kruta goriva, do generatora i solarnih panela. Cilj će biti postići neovisnost od vanjskog svijeta i minimiziranje rizika u slučaju potpunog isključivanja.

Makhno predviđa brz razvoj satelitskog interneta, montažu pametnih kućnih sustava, kao i sustava za filtriranje vode i zraka. Oni posebno zabrinuti razmišljat će i o antiseptičkim sobama za raskuživanje ljudi i stvari.

Da će se naša percepcija prostora i arhitekture promijeniti iz temelja, smatra i Adolfo Ramírez Corona iz UX Designa, mislilac, psihoterapeut i stručnjak za ljudsko ponašanje. On smatra da će se ubuduće više cijeniti prostor između ljudi i očekuje donošenje zakona kojima će cilj biti izbjegavanje kontaminacije i infekcije.

'Ta se promjena neće vidjeti odmah jer za to treba vremena', smatra Corona te podsjeća na uvođenje vrlo specifičnih, strogih propisa o gradnji u Mexico Cityju nakon potresa 1985. 'Vrlo je vjerojatno da su ti propisi spasili mnoge živote u nedavnom potresu 2017.'

Nakon ove pandemije u modu će, kaže, ući lobiji, predsoblja, foajei...

'To su idealni prostori za čišćenje ruku i higijenu prilikom ulaska ili izlaska iz zgrade, bez stvaranja gužve', kaže Corona. 'Bilo bi lijepo imati više prostora u liftovima, avionima, vlakovima, autobusima, na stepenicama, u trgovinama brze hrane... ali to će teže ići zbog recesije. No minimalizam će biti glavni stil. Čisto i prostrano, to je naša budućnost.

O uredima budućnosti raspisao se i New York Times. Kako sada stvari stoje, zaposlenike nakon pandemije čeka radikalno drugačije okruženje.

Zaposlenici mogu očekivati ​​pojačane higijenske standarde i mjere socijalne distance. Predvorja bi mogla postati praonice ruku, čistačice će dezinficirati rukohvate, a broj ljudi u liftovima bit će ograničen. Može se očekivati i novi raspored sjedenja te postavljanje prepreka između zaposlenika. Razmišlja se i o uvođenju tehnologija koje će omogućiti pristup prostorijama i liftovima bez dodirivanja ​​kvaka ili pritiskanja gumba.

Američke kompanije najozbiljnije razmišljaju o načinima na koje zaposlenicima dati prostor za disanje.

'Cijeli smisao kinetičkog namještaja bio je okupljanje ljudi', kaže Kelly Griffin, direktorica NBBJ-a. 'Odsad će namještaj imati drugačiju funkciju: razdvajati ljude.'

O razdvajanju, izolaciji od drugih ljudi na radnom mjestu razmišljao je i zagrebački arhitekt Darko Špiljarić iz Dizz Concepta. Kao da je znao što se sprema, ovaj brojnim medaljama nagrađivani inovator osmislio je rješenje koje bi se moglo pokazati kao savršen prijelaz iz open space filozofije u uredski prostor primjereniji trenutku.

Naime njegova tvrtka već je izradila prvi prototip ureda budućnosti, nazvanog Office Shell. Riječ je radnom prostoru koji se otvara i zatvara prema potrebi. Želite li kontaktirati s drugima, otvorite stranice, a želite li mir ili sigurnost, bez kontakta s kolegama, jednostavno se zatvorite, poput bisera u školjci.

Špiljarić je mislio na sve pa bi se u ove školjke, a riječ je o intimnom prostoru veličine 3,5 kvadrata, ugrađivali mikroklima, ovlaživači zraka i niz drugih pomagala i dodataka po želji, poput UV svjetla za uništavanje bakterija.

Biomimikrija bi mogla postati nova velika riječ. Na dobar glas doći će glatke površine koje se lako čiste i brišu, a razni antimikrobni materijali, koji su se dosad uglavnom koristili u bolnicama i laboratorijima, mogu se preseliti u urede. Veliku budućnost proriču i materijalu koji oponaša teksturu kože morskog psa, na koju se mikroskopski organizmi teško hvataju.

Može se očekivati i povratak zapostavljenih materijala kao što su bakar i njegove legure, uključujući mesing i broncu. Studije pokazuju da oni imaju sposobnost samosaniranja i ubijaju bakterije, možda čak i koronavirus.

'Novi radni prostori sasvim će se sigurno projektirati i realizirati prema drugačijim postulatima. Kakvi će ti postulati biti, definirat će karakter bolesti i tijek pandemije, za sada još uvijek prilične nepoznanice', kaže Torre.

Do pronalaska cjepiva i efikasnih načina liječenja nove bolesti očito je da će se fizička udaljenost među ljudima i dalje morati održavati, dezinfekcija i druge mjere zaštite bit će neophodne i česte, a radni procesi prilagođavat će se na razne načine.

'Čak i kad pandemija završi, a hoće, usvojene će promjene većinom ostati, jer jedno je sigurno: sa svakom dosadašnjom pandemijom kroz povijest stigle su i promjene u našem ponašanju, radu i načinu života kao takvom. I svaki put na bolje', smatra Torre.