Ovo stvorenje, nazvano Gaiasia jennyae, živjelo je tijekom perma i bilo je dugačko najmanje 2,5 metra, a možda i do četiri, tvrde znanstvenici koji su i objavili otkriće fosiliziranih ostataka ovog bića. Njegova velika okrugla ravna lubanja bila je duga više od 60 cm, s očnjacima na gornjoj i donjoj čeljusti na prednjem dijelu usta koji u zagrizu padaju jedni kraj drugih.

'Široke plosnate glave modernih životinja obično su stvorene kako bi uhvatile plijen iz zasjede iznenadnim usisavanjem u usta. Gaiasia to kombinira s ogromnim očnjacima za hvatanje i ubijanje velikog plijena', objašnjava je Jason Pardo, postdoktorand paleontologije u prirodoslovnom muzeju Field Museum u Chicagu i jedan od voditelja istraživanja objavljenog ovaj tjedan u časopisu Nature.

Fosili su iskopani u Namibiji, zemlji u jugozapadnoj Africi. Zbog postupnog pomicanja ploča kore koje tvore vanjski sloj Zemlje, ovo je mjesto bilo još južnije kada je Gaiasia živjela, gotovo čak oko trenutačne najsjevernije točke Antarktika. Vodene površine u kojima je nastanjivala možda su se nalazile uz ledene otočiće i ledenjake.

'Na krajnjem jugu, gdje je živjela Gaiasia, završavalo je ledeno doba, i još uvijek je bilo prilično hladno, s velikim ledenjacima čak i na malim visinama', priča Pardo.

Otprilike 100 milijuna godina prije postojanja Gaiasie, prvi kopneni kralješnjaci evoluirali su od riba s mesnatim perajama. Oni se nazivaju tetrapodi. Živjeli su vodozemnim načinom života iako nisu bili pravi vodozemci. Izraz tetrapod, što znači 'četveronožac', odnosi se na sve kopnene kralježnjake. Najraniji tetrapodi iznjedrili su evolucijske loze koje su dovele do pravih vodozemaca, gmazova i sisavaca.

Dok se to događalo, neki su tetrapodi opstali, posebno u udaljenim mjestima poput Namibije u to vrijeme. Gaiasia je bila jedna od njih.