Pratimo li odakle je život došao sve do same zore biologije na Zemlji, naći ćemo se suočeni s primordijalnom juhom iz koje su se izdigli naši prvi preci.

Ali, osnovna građa od koje je život nastao morala je postojati prije no što je bilo što moglo iz nje izaći i zakoračiti u budućnost. Stoga se postavlja pitanje: kako su se aminokiseline našle na Zemlji?

Prema pretpostavci tima istraživača s Instituta Max Planck i Sveučilišta Friedrich Schiller u Jeni, odgovor na to pitanje treba potražiti u svemiru.

Naime, eksperimentom su pokazali kako kondenzacija atoma ugljika na površini hladnih čvrstih čestica (kozmičkoj prašini) vodi do stvaranja molekula aminoketona. Drugim riječima, dobili su kompleksne aminokiseline u okruženju nalik onome kakvo je prisutno u svemiru.

To je značajno jer se već dugo vjeruje kako je život na Zemlji mogao nastati samo zato što je Zemlja toliko blizu Suncu.

Nova pretpostavka ne znači nužno kako to nije točno. Očito je kako život buja na našem planetu zbog niza pogodnosti kojima ovdje raspolaže. Ali, ako aminokiseline mogu stvarati složene lance u praznini svemira, moguće je i kako svemir obiluje životom.

Zahtjevan eksperiment

Postići stvaranje lanaca aminokiselina pri niskim temperaturama nije bilo jednostavno.

Prvo je trebalo pomaći granice našeg znanja o kemiji dizajniranjem aminokiselina koje mogu biti oblikovane bez vode. Potom je trebalo zanemariti zakone fizike kako bi se savladalo nesavladivu prepreku.

Srž problema je u tome što molekule imaju veću termalnu energiju pri višim temperaturama. Zbog toga motori s unutarnjim sagorjevanjem funkcioniraju.

Temperature na Zemlji dovoljno su visoke kako bi atomi mogli koristiti termalnu energiiju za savladavanje energetskih barijera pri stvaranju aminokiselina. U svemiru je hladno i molekule su inertne jer nemaju dovoljno energije kako bi zaobišle barijeru.

Znanstvenici su to riješili oslanjajući se na prirođenu sklonost svemira varanju. Umjesto što atomima da više energije, svemir ih teleportira mimo barijere i pravi se kao da se to nikad nije dogodilo. Ova neobična pojava naziva se kvantnim tuneliranjem.

Pojedinu česticu je moguće opisati kao oscilirajući val čija amplituda predstavlja vjerojatnost hoćemo li ju naći na određenom mjestu. Kad se nađe pred barijerom taj val ne prestaje naglo, već se nastavlja dalje s druge strane barijere, samo s manjom aplitudom.

Život na Zemlji, čini se, postoji zato što svemir dozvoljava česticama prolazak kroz zidove kao što to čine likovi u računalnim igrama lošije kvalitete.

Znanstvenici pretpostavljaju kako je dio organske tvari nastao u obliku peptida, koji su se našli u prašini kometa i meteorita. Na Zemlju su stigli u ranoj fazi njenog razvoja, dok su ju još takva nebeska tijela nemilosrdno tukla, piše Next Web.