Prvi susret sa elektroničkim cvijećem imali smo još 2015. nakon objave istraživanja sa sveučilišta Linköping u Švedskoj koje je polučilo prvom elektroničkom biljkom na svijetu koja nije napravljena od silikona! Znanstvenici su, naime, proizveli stntetski polimer koji biljka povuče u svoj vaskularni sustav gdje se on s vremenom složi u sve dulje lance koji u konačnici mogu provoditi električne signale.

Izvorni cvijet-kiborg imao je jedan problem. Polimer koji je bio korišten često se zagrušio, te omogućio provodljivost tek na malim područjima biljke. Konačni cilj je, naime, učiniti čitavu bilijku vodljivom i za to im je trebao bolji polimer kojeg su nazvali oligomer.

Nova tvar ima manu molekularnu veličinu, što znači da se lakše kreće kroz vaskularni sustav biljke - od korijena pa sve do vrha listova gdje se gradi u složenu mrežu provodljivih žica. A sad ide najbolji dio: žice oligomera u cvijetu prožimlju se jedna paralelna s drugom, a razdvajaju ih stanice same biljke koje su, kao što vjerojatno znate, pune elektrolita. Na osnovnoj razini ovo su temeljni sastojci za stvaranje superkondenzatora - baterije koja može sadržavati masivnu količinu energije tijekom relativno kratkoga razdoblja.

The regenerativni sustav kočenja u električnim autima također koristi superkondenzator kako bi privremeno sačuvao električnu energiju prije no što ju vrati u električni motor koji pokreće vozilo. Dostignuća dostignuta na sveučilištu Linköping nisu dosegla tu razinu da u biljku možemo ukopčati USB kabel i napuniti smartfon, no i dalje obećavaju veći potencijal biljaka od korištenja za hranu ili hladovinu. Šume bi se mogle pretvoriti u velike senzore, dok bi se područja puna nagaznih mina mogla otkriti i razmonitrati sadnjom specijalnih biljaka.

Tko zna? Možda ćemo jednog dana ovom metodom korištenje solarnih ploča poslati u ropotarnicu povijesti.

Ars Technica