Svemirski teleskop James Webb svoju će pažnju usmjeriti prema djeliću poznate Orionove maglice, masivne formacije zvijezda najbliže Zemlji ne bi li nas naučio više o načinima na koje masivne mlade zvijezde oblikuju svoju okolicu.

Orionova maglica smještena je oko 1350 svjetlosnih godina od Zemlje te je najpoznatija po velikom broju mladih zvijezda. Gusti oblaci prašine koji prevladavaju regijom urušavaju se u stelarne embrije koji polako rastu sve dok se njihova vrućina i pritisak ne podignu dovoljno da uzrokuju nuklearnu fuziju.

Srca tih kozmičkih jaslica su zbog vrlo velike količine prašine skrivena od pogleda optičkih teleskopa, no tu u igru ulazi infracrveno svjetlo - područje za koje je specijaliziran teleskop James Webb jer njegov pogled može prodrijeti kroz oblake i prikazati nam tajne nastanka zvijezda. Webb će, piše Space, proučavati mali dio Orionove maglice - ozračeni oblak pod imenom Orionova poluga - kako bi nam otkrio na koje načine masivne mlade zvijezde oblikuju prostor u kojem se nalaze. U najboljem ćemo slučaju, kažu astronomi, dobiti više informacija o nastanku našeg Sunčevog sustava.

Teleskop će pratiti vjetar i radijaciju koji dolaze iz mladih zvijezda tijekom najranijih dijelova njihovih života te pratiti na koji način oni utječu na okolno područje. Riječ je o relativno novom znanstvenom području koje dolazi nakon desetaka godina promatranja starih zvijezda i njihovih supernova, odnosno njihovog utjecaja na okolni svemir, objašnjava službena objava tima teleskopa James Webb.

Orionova poluga izgleda kao procjep unutar većeg oblaka prašine i plina više poznatog kao Orionova maglica. Orionova maglica smještena je u zviježđu Orion, području koje će biti u dosegu Webbovih optičkih sustava, odnosno odmah nakon što znanstveni timovi na Zemlji odluče tko će prvi koristiti njegov kapacitet.

Istražitelji su polugu nazvali fotodisocijacijskom regijom (PDR) koja prikazuje koliko ultraljubičasto svjetlo mladih zvijezda stvara neutralno područje ispunjeno toplim plinom i prašinom. Zona je smještena u regiji između ioniziranog (električno nabijenog) plina koji okružuje zvijezde i oblaka u kojima nastaju zvijezde.

Znanstveni tim koji stoji iza teleskopa James Webb naglašava da 'ova ultraljubičasta radijacija intenzivno utječe na kemijski sastav plina te djeluje kao najveći izvor njegove topline'. Zvijezde utječu na Orionovu polugu te samim time pružaju uvide o raznim kemijskim i fizičkim procesima koji utječu na evoluciju i nastanak zvijezda.

'Orionova poluga vjerojatno je prototip PDR-a', rekao je Els Peeters, jedan od glavnih istraživača u timu i profesor na Sveučilištu Zapadni Ontario.