Naš najbliži planetarni susjed privukao je pažnju znanstvene zajednice i javnosti nakon što su astronomi u njegovoj atmosferi pronašli tragove fosfina. To je tvar koju se usko povezuje s tragovima života te koja je, barem što se kamenitih svjetova tiče, otkrivena samo na Zemlji i Veneri. Ovo je nekima stvorilo nadu da u određenim dijelovima Venerine atmosfere postoji organski život, dok je drugima postavilo još sto drugih pitanja.

Venera je krajnje neobičan planet. Toliko da su vodeći znanstvenici koji su objavili studiju zaključili su da se na njoj zbiva 'neobjašnjiva kemija'. Glavna autorica studije, Jane Greaves, profesorica na Fakultetu fizike i astronomije u Cardiffu, u razgovoru za AFP ponovila je da fosfin sam po sebi nije dokaz života na prvoj Zemljinoj susjedi. 'Čak i da planet obiluje fosforom, možda mu nedostaje nešto drugo važno za život, neki drugi element ili su uvjeti prevrući ili presuhi', rekla je.

Alan Duffy, astronom s Kraljevskog australskog instituta i sa sveučilišta Swinburne, u svojoj je reakciji na studiju kazao da je privlačno zaključiti da fosfin na Veneri proizvode oblici života, 'ali ne smije se isključiti nijedan nebiološki način za njegov nastanak'.

Što je zapravo Venera i zbog čega je toliko slična a toliko drukčija od Zemlje?

Venera je drugi planet od Sunca, a za jedan krug treba joj 224,7 zemaljskih dana. Ona ima najduže vrijeme rotacije u Sunčevu sustavu te se okreće u suprotnom smjeru od većine ostalih planeta. Također nema satelite, a ime je dobila po rimskoj božici ljubavi i ljepote.

Razlog zbog kojeg znamo relativno malo o samom planetu leži u uvjetima na površini. Podsjetimo, sonde koje su pokušale sletjeti na tlo uključuju rusku Veneru 13 koja je, nakon relativno uspješnog prizemljenja, izdržala dva sata prije nego što ju je planet rastopio i smoždio. Za sve ovo kriva je Venerina atmosfera.

Nemilosrdan svijet sličan našemu

Venerin plinski omotač jako je gust i prilično opasan za sve nama poznate oblike života. S obzirom na gustoću i njezin sastav, prosječna temperatura na površini dovoljno je visoka da rastopi olovo. Sve ovo rezultira impresivnim vremenskim promjenama koje su, kao i više-manje sve vezano uz planet, iznimno opasne.

Drugi planet od Sunca nekad je bio vrlo sličan Zemlji. Venera je kameniti svijet sa 82 posto mase i 90 posto gravitacije našeg planeta, ima atmosferu te se nalazi u takozvanoj 'naseljivoj zoni' - području u kojem voda može postojati u obliku tekućine. Neki znanstvenici tvrde da je planet nekad imao tople i plitke oceane koji su u jednom trenu isparili zahvaljujući ugljičnom dioksidu koji je prvo zagušio atmosferu i nakon toga metodom globalnog zatopljenja planet je doslovno prokuhao.

Površina planeta

Podaci o stanju na tlu dobiveni tijekom dvadesetak uspješnih misija na Veneru ne polažu previše nade u eventualnu šetnju površinom. Zrak na površini Venere nije 'zrak', već 97-postotni ugljični dioksid koji je toliko zbijen da je sto puta gušći od Zemljine atmosfere. Površina Venere je slična unutrašnjosti lonca na pritisak, uz temperaturu od 462 Celzijeva stupnja. Hodanje površinom bilo bi stoga slično hodanju pod vodom na dubini od 914 metara.

Premda je ugljikov dioksid nevidljiv, oblaci Venere sastavljeni su od sumporne kiseline, što znači da površinu ne možemo promatrati konvencionalnim metodama. Sve što smo do danas saznali o površini Venere sakupile su letjelice opremljene radarskim sustavima za slikanje koji mogu prodrijeti kroz gustu atmosferu i predočiti nam kakve nas stvari čekaju na površini.

Šetnja Venerom

Naći se na površini Venere bilo bi vrlo opasno. Ako pitate znanstvenike iz NASA-e, oni to iskustvo uspoređuju sa stajanjem unutar ekspres lonca. Pored vrlo negostoljubivih uvjeta u obliku ubojite visoke temperature i atmosfere sačinjene od zbijenog ugljičnog dioksida, atmosfera Venere sadrži vodikov fluorid, vodikov klorid i sumpornu kiselinu. Prema najnovijim saznanjima, dijelovi atmosfere sadrže i fosfin, tvar usko vezanu uz znakove života koja možda nastaje kao nuspojava tamo prisutnih i nedovoljno istraženih kemijskih procesa.

Vrijeme na Veneri je, ukratko, vrlo ekstremno. Atmosfera se kreće velikom brzinom - vjetrovi pri samom vrhu oblaka dosežu brzinu od 300 kilometara na sat, tako da im za jedan krug oko planeta trebaju četiri do pet dana. Kako bismo slikovitije usporedili naš planet i Veneru, valja naglasiti da se oblaci na njoj kreću 60 puta brže od brzine rotacije planeta, dok se oni na Zemlji kreću 10 do 20 posto brže. Letjelice opremljene ultraljubičastim senzorima pratile su kretanje oblaka. One su nam otkrile da se oblaci kreću suprotno od smjera rotacije Venere te da su najbrži u blizini polova.

Brzina vjetrova postupno se usporava kako prilazimo bliže površini, na kojoj se strujanje usporava na pet kilometara na sat. Kao što smo već naglasili, atmosfera je zbog tlaka jako gusta - toliko da poput vode može pomicati kamenje razbacano po površini planeta.

Geološka aktivnost

Premda je iznimno bliska Zemlji po masi, Venera nema magnetsko polje ni tragove tektonskih ploča. Unatoč tome, većina površine je vulkanski kamen uz malo tragova zemlje. Na površini su također vidljivi tragovi udara meteorita, no u puno manjem broju u odnosu na druge kamenite planete.

Razlog zbog kojeg malo koji meteorit dolazi do površine leži u Venerinoj atmosferi, kao i u geološkoj aktivnosti koja, prema trenutnim saznanjima, uzrokuje brojne vulkanske erupcije koje se navodno odvijaju i danas. Što se topografije tiče, ima nekoliko uzvisina koje su velikom većinom vulkani ili vulkanskog podrijetla. U ranim danima radarskog promatranja rijetke uzvisine astronomi su povezivali s kontinentima na Zemlji, no suvremena istraživanja pokazuju da usporedba ne može funkcionirati, s obzirom na to da Venera nema ni približan broj tektonskih ploča. Ona ima nekoliko padina i kanjona, no oni su uglavnom rezultat vulkanske aktivnosti.

Znanstvenici su uvjereni da na izgled kamenite površine utječe i kisela atmosfera koja otapa tlo, pogotovo na većim visinama. Radari također nisu mogli prepoznati nijednu formaciju kamenja koja bi indicirala da je nekad tamo bilo leda. Atmosfera pokazuje izotopske dokaze da je u nekom trenutku ostala bez zapaljivih elemenata zbog agresivne erozije solarnim vjetrovima, što implicira da je nekad davno na površini možda bilo vode, no do danas nismo uspjeli pronaći nikakve dokaze za to.

Naš negostoljubivi susjed je zbog neobične atmosfere i geologije definitivno vrijedan pažnje. Dodamo li uz to mogućnost prisutnosti nekog oblika života, misteriji Venere mogu nam samo zagolicati maštu.

Jedna stvar je doduše sigurna, a to je da ćemo se morati još potruditi prije nego što otkrijemo sve njezine tajne.