Jedno od popularnih rješenja za smanjenje potrošnje novca za gorivo jest plin. Već se dugo mnogi vozači okreću upravo tom još uvijek najpovoljnijem pogonskom gorivu. Nepovjerenje prema automobilima pokretanim plinom, odnosno u njihovu sigurnost, nakon iscrpnih testiranja i mnogo ugrađenih instalacija u automobile na cestama je nestalo. Danas u Hrvatskoj postoje mnoge tvrtke i servisi koji se bave ugradnjom plinskih uređaja u automobile.

Postoje dvije vrste plina 

Prvi, puno manje zastupljeni je CNG, odnosno zemni plin. Njegova popularnost vrlo sporo raste kod nas, a sve češće ga kao pogonsko gorivo koriste novi automobili koji već iz tvornice izlaze opremljeni sustavom za njegovo korištenje. Jedini problem je kompliciranije punjenje i pohranjivanje što za posljedicu ima malo mjesta na kojima se puni. Ova je vrsta plina popularna u Italiji zbog dobro razgranate mreže punionica izgrađene još pedesetih godina sa svrhom potpore industriji, a Fiat nudi nekoliko modela koji mogu koristiti ovo gorivo.

Druga vrsta plina je propan-butan, odnosno LPG ili liquefied petroleum gas, koji uživa znatno veću popularnost i to je kolokvijalno zvani autoplin. Osim što je mreža punionica dobro razgranata, jeftinija je i ugradnja uređaja u automobil nego kod CNG-a. LPG je znatno jeftiniji od benzina ili dizela, za litru tog goriva potrebno je izdvojiti četiri kune i 28 lipa.

Kako izgleda smještaj plinske instalacije u automobilu?

U stražnjem dijelu vozila, odnosno u prtljažnom prostoru nalazi se spremnik, a priključak za vanjsko punjenje smješten je na odbojniku, ispod njega ili u otvoru u koji se ulijeva benzin.

Postoje dvije vrste plinskih spremnika: klasični cilindrični i toroidalni, koji se ugrađuje u prostor rezervnog kotača. Što se tiče veličine spremnika, one variraju od 45 do 120 litara za cilindrične te od 22 do 70 litara za toroidalne spremnike.

U prednjem dijelu automobila nalazi se ostatak instalacije koja se ugrađuje na motor, a sve zajedno treba provjeriti stručnjacima, što dulje i kvalitetnije neka tvrtka radi na ugradnji plina, idite njoj, ne žalite sitnu razliku u cijeni u odnosu na neke manje poznate radionice za ugradnju. Naime, osim kvalitetnih materijala i provjerene tehnologije potrebno je izvršiti detaljnu provjeru cijelog sustava te precizno podešavanje. Servisna radionica mora posjedovati odobrenje Ministarstva pomorstva, prometa i veza za ugradnju plinskih instalacija.

Cijena ugradnje

Cijene ugradnje kreću se od 3.000 kuna pa sve do 14.000 kuna, ovisno o vozilu i konfiguraciji motora te shodno tome o tipu ugrađenog sistema. Nakon ugradnje potrebno je napraviti atest vozila koji se vrši u stanicama za tehnički pregled, kao što navode na stranicama Centra za vozila Hrvatske. Također, obavlja se tehnički pregled vozila. Procedura i dokumentacija stoje nešto više od 1.300 kuna, a tu je i 550 kuna dodatnih nameta za godišnju registraciju automobila s plinom jer u cijeni plina nema naknade za ceste koja je uračunata u svaku litru benzina ili dizela.

Servisiranje plinske instalacije vrši se svakih 15.000 do 20.000 kilometara ili jednom godišnje, a stoji od 200 do 500 kuna ovisno o vrsti ugrađenog uređaja. Kod nekog prosječnog kompaktnog automobila, s obzirom na sadašnju cijenu plina, instalacija bi se trebala isplatiti nakon 23.500 prijeđenih kilometara, s time da treba znati kako je preporučljivo da se kod vožnje održava nekakav okvirni omjer od vožnje na jedan spremnik benzina nakon vožnje na tri-četiri spremnika plina.

Plin je čisto gorivo

Prometni vještak Goran Husinec drži kako je autoplin gorivo koje je ekološki izuzetno čisto i jeftino pa je zbog toga pogodno za pogonjenje svih motora Otto. Dodao je kako plin ima dvije mane. Prva je da ima slabiju energetsku vrijednost od benzina pa vozila za isti učinak troše oko 10 posto više plina, ovisno o konstrukciji motora i vrsti plinskog uređaja, a druga je visoka temperatura izgaranja na ispušnim ventilima što nekad može uzrokovati njihovo pregaranje.

Po njegovu mišljenju, najefikasnije prerade su se pokazale na njemačkim vozilima koja u pravilu imaju ventile bolje kvalitete ali to ovisi o tipu i kvaliteti motora. Husinec je istaknuo kako se zadnje vrijeme izuzetno dobro pokazao plinski uređaj serijski ugrađen u povoljnu Daciu 0.9 turbo koju za svoje potrebe s plinskim uređajem koriste neki taksisti.

Drži kako su navedena taksi vozila srušila predrasude da se plin ne može ugrađivati u sve, pogotovo male turbo benzinske motore. Troškovi koji prate ugradnju plina nisu mali, no isplate se posebno vozačima koji rade puno kilometara ili na automobilima visoke potrošnje, dok je ostalima bolje držati se dizelaša ili benzinaca.