Poznato je da plastika predstavlja sve veći problem za okoliš, dijelom i zato što ju je vrlo teško reciklirati, no znanstvenici su nedavno identificirali bakteriju koja bi mogla pridonijeti razgradnji jedne od najotpornijih vrsta plastike, poliuretana.

Riječ je o bakteriji Pseudomonas sp. TDA1. Znanstvenici pretpostavljaju da bi upravo ona mogla 'razbiti' neke kemijske veze koje 'drže' plastiku na bazi poliuretana, vrstu koja se koristi za izradu raznih predmeta, od hladnjaka do obuće, piše portal Science Alert.

Poliuretan se pri visokim temperaturama ne otapa pa ga je vrlo teško uništiti, no čini se da Pseudomonas sp. TDA1 može izmijeniti neke kemijske sastavnice od kojih se sastoji ova vrsta plastike.

Znanstvenici su ustanovili da rečena bakterija ne samo da razgrađuje plastiku nego je koristi i kao hranu za pokretanje procesa.

U laboratorijskim su je istraživanjima hranili ključnim kemijskim komponentama poliuretana.

'Ustanovili smo da bakterije mogu koristiti ove spojeve kao jedini izvor ugljika, dušika i energije', kaže mikrobiolog Hermann Heipieper iz Centra Helmholtz za istraživanje okoliša u Leipzigu. 'Ovo otkriće važan je korak u istraživanju mogućnosti ponovnog korištenja teško reciklirajućih proizvoda od poliuretana.'

Heipieper je rekao da je sljedeći korak identifikacija gena koji kodiraju enzime što ih bakterija proizvodi za razgradnju poliuretana.

Bakterija pronađena na odlagalištu plastičnog otpada prva je za koju se zna da 'napada' poliuretan.

Milijuni tona plastike proizvode se svake godine za izradu predmeta poput sportske obuće, pelena, kuhinjskih spužvi, ali i za izolaciju od pjene, ali se takva plastika uglavnom šalje na odlagališta jer ju je preteško reciklirati.

Pošto se razgradi može otpuštati toksične i kancerogene kemikalije koje bi ubile većinu bakterija, ali novootkriveni soj uspijeva preživjeti. Premda su istraživanjem identificirane bakterija i neke njezine ključne karakteristike, ostaje još puno posla prije nego što se ona bude mogla koristiti za obradu velikih količina plastičnog otpada.

Članovi istraživačkog tima pojasnili su da Pseudomonas sp. TDA1 potječe iz grupe bakterija koje uspijevaju razgraditi toksične organske spojeve i dio su porodice ekstremofilnih mikroorganizama koji mogu preživjeti i u najtežem okruženju.

'Kad u okolišu imate ogromne količine plastike, to znači da ondje ima puno ugljika i on će se moći iskoristiti kao hrana. Tu je i golem broj bakterija, a njihov je razvoj vrlo brz. No to ne znači da će rad mikrobiologa rezultirati potpunim rješenjem problema', rekao je Heipieper.

Ističe da bi moglo proći i 10 godina prije nego što se bakterija bude mogla naveliko koristiti te da je u međuvremenu presudno smanjiti razinu korištenja plastike koju je teško reciklirati, kao i količinu plastike u okolišu. 'Naša glavna poruka je: izbjegavajte odlaganje plastike u okolišu', kazao je.

Ranija istraživanja pokazala su da i neke gljivice mogu razgraditi PET plastiku, a ličinke voskovih moljaca, koje se obično uzgajaju kao mamac za ribe, mogu 'pojesti' polietilenske vrećice.

Istraživanje je objavljeno u časopisu Frontiers in Microbiology.