Nedavno je tako po uzoru na akciju 'Suspended coffee' koja je pokrenuta u Napulju, a društvenim se mrežama proširila po svijetu, i u Hrvatskoj otvorena slična facebook stranica 'Kava za kasnije - Uvjetna kava'. Na njoj se, među ostalim, može naći popis kafića u kojima možete unaprijed platiti kavu za nekoga manje sretnog, tko nema novaca za nju. U Zagrebu se prvi u akciju 2. travnja službeno uključio caffe bar 'Kofein'.

Nedugo nakon toga na internetu je pokrenuta i druga akcija nazvana 'Građanska akcija - Čista hrana'. Ona je osobito odjeknula u medijima nakon što je jedna Osječanka, dirnuta sve većim brojem ljudi u neimaštini odlučila i sama pomoći. Čula je za inicijativu pa je akciju pokrenula u svom gradu.

'Jednostavno sam odlučila napraviti to, kupiti par stvari te uredno spakirati u vrećicu. Vezala sam vrećicu za kontejner gdje inače običavam vidjeti neke osobe kako traže hranu', rekla je za sib.hr Osječanka koja je željela ostati anonimna jer joj, kaže, cilj nije samopromocija već isključivo pomoć ljudima. Na vrećicu, u koju je stavila lijepo upakirane proizvode kupljene u trgovini, istaknula je natpis 'Čista hrana' sa znakom ruke unutar koje je srce.

Slične akcije nedavno su pokrenute i u Splitu.

Altruizam nam je urođen

Evolucijski psiholog dr. sc. Igor Mikloušić s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar kaže da su on i njegovi kolege već analizirali spomenute akcije te da je za očekivati da se ljudi sami mobiliziraju zbog fantastičnog potencijala ljudske suradnje koji se, čini se, aktivira kada ljudi osjete da ih sustav ne štiti dovoljno. Ističe da je ljudima kao društvenim stvorenjima empatija urođena; smatra se da se razvila kroz evoluciju jer su grupe zahvaljujući altruizmu lakše preživljavale.

'Ova empatija posebno je izražena kod ljudi koji osjećaju određenu povezanost jer su zajedno prošli ili prolaze kroz probleme i traumatična iskustva. Primjere iznimne predanosti i požrtvovnosti možemo, među ostalim, naći kod branitelja', rekao je Mikloušić.

Naglašava da bi bilo logično očekivati da će ljudi u neimaštini postati sebični jer ni sami nemaju dovoljno.

'No činjenica da dijele nevolje s drugima ili su svjesni da i njih u bilo kojem trenutku može zadesiti slična sudbina, ljude tijesno povezuje i homogenizira. U vrijeme opće krize to postaje masovna pojava jer je veliki broj ljudi u sličnim poteškoćama pa se mogu poistovjetiti s drugima. Štoviše, najčešće su upravo oni koji su i sami u problemima najskloniji davati.

Neke radikalne slučajeve ovih pojava u kojima se zbiva tzv. fuzija identiteta opisao je psiholog William B. Swann s University of Texas u Austinu. Kada ljudi osjećaju da je ugrožen njihov društveni identitet, kao što je to slučaj u ratu ili kada država prolazi kroz tešku gospodarsku krizu, mnogi ljudi bit će spremni na velike žrtve pa čak i žrtvovanje vlastitog života. To je čin ekstremnog altruizma. Naravno, ovo se ne može generalizirati. Osjećaji altruizma biti će najsnažniji kod ljudi koji su po prirodi najempatičniji', objasnio je.

Mikloušić smatra da su ovakve akcije dobrodošle, ali i da na njima treba poraditi kako bi preboljele neke moguće 'dječje bolesti' i izrasle u vrlo pozitivnu društvenu akciju širih razmjera.

'Ideja suspended coffe-a je fantastična, i pokazuje ono najbolje kod ljudi. Ipak, sada je izazov kako to pretvoriti u globalnu pojavu ili pokret zbog toga što postoji mogućnost ispoljavanja još jedne, ne tako svijetle ljudske osobine, a to je izrabljivanje ili prijevara radi osobne koristi. Za sada suspended coffe može funkcionirati na razini 'kvartovskih' kafića sa stalnim gostima. Takvi objekti funkcioniraju kao male zajednice u kojima se može pratiti koliko je tko dao, a koliko tko primio. Tada i vlasnik bara riskira izgubiti svoje mušterije ako se pokaže da je varao ili 'izradio' njihovo povjerenje. To je jedna od prednosti malih zajednica koje same sebi služe kao korektiv gdje se kroz samonadziranje kontrolira status i reputacija članova. Mislim da je ovo fantastična ideja i da smo sada svi pred izazovom stvaranja modela da se ovo pretvori u raširenu i prihvaćenu pojavu, ili čak model poslovanja', rekao je Mikloušić.

Nezaposlenost, socijala, siromaštvo; vrijeme za akciju

Da se u Hrvatskoj situacija već duže vrijeme može smatrati traumatičnom uopće ne treba dvojiti. U našoj zemlji danas ima više od 1.000 beskućnika, a utočišta nema ni za 50 posto njih, mizernu socijalnu pomoć prima oko 106.000 ljudi, a nezaposleno je oko 310.000. Čak 21,1 posto Hrvata živi ispod granice siromaštva (za prelazak praga u 2011. samcu je mjesečno trebalo 2.020 kuna). Istovremeno sustav državne skrbi za siromašne ne funkcionira dovoljno uvjerljivo i doima se prilično nevidljivim.

U takvim okolnostima mnogi će osjetiti da stvar moraju uzeti u svoje ruke bilo kroz neku od gore spomenutih akcija ili na neki sličan način; možda kroz 'Voćku za poslije' na tržnici ili 'Kruh za poslije' u pekari... Istina je da je teško znati tko će sve profitirati od takvih akcija, one nisu transparentne i računaju na poštenje sudionika. No vlasnici kafića koji su se uključili tvrde da ni u kom slučaju neće zloupotrijebiti naš altruizam za osobno bogaćenje.