Na video igre se praktički od njihova nastanka pokušava nakačiti određena moralna panika. Bilo da je riječ o tvrdnjama da potiču agresivnost, seksizam ili jednostavno asocijalnost i loše ponašanje, sve vezano uz to još uvijek spada pod najobičniji mit. Jaz između javne percepcije i jasnih istraživanja golem je. Stvari postaju još složenije ubaci li se u računicu - nezaposlenost
Ekonomisti Mark Aguiar, Mark Bils, Kerwin Charles i Erik Hurst odlučili su istraživanjem 'Leisure Luxuries and the Labor Supply of Young Men' ispitati situaciju oko nezaposlenosti i mladih muškaraca koji provode vrijeme igrajući igre. Riječ je o kudikamo ozbiljnijem pokušaju istraživanja od onoga što su nekoć radili Jack Thompson ili u novije doba Anita Sarkeesian.
Dok je cilj ovog spomenutog dvojca primarno stvaranje fikcijske priče o svim 'zlima' koji vladaju u svijetu igara i igranja, spomenuti ekonomisti rade na istraživanju koje bi moglo otkriti novu dimenziju za buduća istraživanja u svijetu zabave i mladih.
vezane vijesti
Mnogi mediji prenijeli su (na krajnje neozbiljan način) njihove preliminarne i nepotpune pronalaske pokušavajući donijeti vlastite zaključke, no autori upozoravaju kako se stvari ne smije uzimati zdravo za gotovo već nakon samog naslova istraživanja (format .pdf). Kako to obično i biva, tvornice klikova to nisu izbjegle pa je mrežom svih mreža moguće naći gomilu tekstova koje svu krivnju na nezaposlenost mladih muškaraca svaljuju - na industriju igara.
Mladi muškarci bez posla
Jedini solidan pogled na situaciju pružio je The Economist, gdje otkriva kako korelacija ne znači nužno i kauzalnost. Uistinu se dogodio pad zaspolenih mladih muškaraca između 2000. i 2015. godine, no stvari na prvom mjestu nisu dramatične (pad stope nezaposlenosti od desetak postotnih bodova).
Tu se sad pokušava dovesti u vezu složenost igara i njihovih priča s društvenim karakterom i dostupnosti na tržištu - pogotovo u odnosu na druge slobodne aktivnosti. Da, dok su igre uznapredovale u tih 15 godina, uistinu se dogodio i pad zaposlenosti mladih muškaraca koji provode sve više vremena igrajući igre. Međutim, veza je mnogo kompleksnija no što se da naslutiti.
The Economist, usprkos činjenici da je riječ o nerecenziranom istraživanju (što je jasno s obzirom da je u pitanju preliminarno), otkriva kako je vjerojatno brzopleto reći kako su video igre uzrok nezaposlenosti.
Atraktivna nezaposlenost
Kudikamo je veća vjerojatnost kako je igranje igara u sve većem obujmu zapravo simptom nezaposlenosti - preslika ekonomskih (ne)prilika u društvu. Jedan od autora istraživanja, Erik Hurst, u jednom intervjuu je otkrio i kako je jedna od stvari koje pored svega utječu na vezu igara i nezaposlenosti svakako to da je danas lakše uživati u slobodnim aktivnostima no ikad prije.
'Igranje video igara na interaktivan način nezaposlenost čini atraktivnijom no prije', izjavio je Hurst još u prvom dijelu 2016. godine. Međutim, do dan-danas ne postoji recenzirano istraživanje koje jasno navodi da igre kao takve uzrokuju (ili pospješuju) - nezaposlenost.
