Novo istraživanje identificiralo je ostatke ovog davnog događaja. Tsunamiju izazvanom klizištem trebala je velika vodena masa, što dokazuje tezu o postojanju davno nestalog oceana na Marsu.

Ideja o marsovskim tsunamijima nije nova. Godine 2015. istraživači su iznijeli tezu o tome kako su se različiti objekti iz svemira obrušavali u drevni ocean planeta i stvarali divovske valove. Najnovija otkrića mogla bi znanstvenicima pomoći da odrede koliko je taj ocean bio velik, piše magazin Smithsonian.

Mega-valovi na Marsu

Tsunami izazvani klizištem tla uobičajeni su na Zemlji, kaže autor novog istraživanja Fabio Vittorio De Blasio sa Sveučilišta u Milanu. Kako bi pokazao da se isto moglo desiti i na Marsu, De Blasio je proučavao satelitske snimke topografije planeta, točnije ostatke ogromnog klizišta. Dugačko između 600 i 700 kilometara, to je vjerojatno najduže klizište u Sunčevom sustavu.

Kad su se ove stijene srušile niz planine prije milijarda godina, tvrdi de Blasio, stvorile su ogroman val koji je jurio preko krajolika. Kako je tsunami napredovao, stijene su se raspršile po čvrstom tlu.

Pješčani, blatni valovi ostavili su tragove na obali daleko od Olympus Monsa. De Blasio je identificirao te tragove i zatim koristio modele kako bi potvrdio da valovi mogu prijeći nekoliko stotina kilometara.

Vulkan visok 25 kilometra

Olympus Mons uzdiže se nad marsovskim krajolikom, dostižući 25 kilometara u vis. Znanstvenici su na obroncima ovog mega vulkana identificirali najmanje deset ogromnih tobogana, klizišta duža od 300 kilometara.

Proučavajući vanjske rubove klizišta, De Blasio je primijetio da neobična ležišta tvore greben. Koristeći slike NASA-inih satelita Mars Reconnaissance Orbiter i Mars Odyssey proučavao je njegove značajke i zaključio kako se materijal postepeno usporavao i zaustavio kad je naišao na greben poznat kao Acheron Dorsum.

'Kad biste mogli sigurno stajati na vrhu Acherona, vjerojatno biste vidjeli blatni val koji juri brzom od 50 metara u sekundi i uzdiže se blagim padinama desetinama kilometara i potom povlači', objašnjava De Blasio.

Talijanski znanstvenik simulirao je proces kako bi provjerio može li val stvoren klizištem doprijeti tako daleko. Na Zemlji teško, ali na Marsu, gdje je gravitacija slabija, valovi mogu putovati dalje, posebno u kombinaciji s blagim nagibom grebena.

Ako je De Blasio u pravu, onda je to prilog tezi da je ocean na Marsu doista postojao prije otprilike tri milijarde godina, kad je Sunčev sustav bio star tek 1,5 milijardi godina. No, možda nije bila riječ o oceanu nego ogromnom jezeru ili mreži manjih jezera.

Druga je mogućnost da se klizište izazvao led no njega nema oko zapadnog ruba aureole.

'Postojanje oceana na Marsu kontroverzno je pitanje, izuzetno važno za evoluciju Marsa', kaže De Blasio. 'Mogućnost da ocean upravlja hidrologijom Marsa, njegovim jezerima, rijekama i vlažnom atmosferom, to je od velike važnosti za znanost.'