Priče o post apokalipsi nerijetko padaju u jedan te isti koš. Ako smo išta naučili iz popularne kulture i književnosti, onda je to da smo najveća opasnost na kraju priče mi sami. Situacija nije nimalo drugačija u The Last of Us Part II, nastavku iznimno hvaljene post-apokaliptične sage Naughty Doga – priče o dvoje ljudi koji se, stjecajem okolnosti, pronađu u situaciji u kojoj izravno odlučuju o sudbini cijelog čovječanstva.

Drugi nastavak se nalazi na vrlo nezavidnoj poziciji gdje zaključenu priču nastoji pretvoriti u potpuno novu, usput se noseći s posljedicama postupaka iz prvog dijela.

Ljudi protiv ljudi gljiva...i drugih ljudi

Glavni lik u drugom nastavku je Ellie, štićenica glavnog lika Joela koja stjecajem okolnosti krene na osvetnički pohod. TLOU2 propitkuje tematiku nasilja, odnosno posljedica koje ono donosi. Ovo bi, bez dvojbe, bila jako dobra tematika da The Last of Us 2, kao i njegov prethodnik, nisu videoigre u kojima glavni likovi neprestano nešto ubijaju.

Štoviše, sve videoigre funkcioniraju na sličan način, što ideju Naughty Doga koji, pretpostavljamo, kroz višesatnu borbu za goli život (i osvetu), zabija ravno u zemlju. Likovi koje smo zavoljeli u prošlom nastavku u The Last of Us Part 2 funkcioniraju na drugačiji način, dok oni novi pomažu prepričati, riječima Naughty Doga, veliku poruku o besmislenosti nasilja. Naughty Dog propovjednim tonom želi igračima poručiti poruku o nečemu u čemu izravno sudjeluju dok u isto vrijeme na vrlo očit način sam sebi uskače u usta.

Konačno, karakterizacija likova je u nekoliko slučajeva površna i očekivana, dodajući naglasak na likove koji, bez obzira na tekovinu modernog doba i ere inkluzivnosti, u novom nastavku TLOU izgledaju da postoje samo da bi im se dogodilo nešto loše. Budmo jasni, priče ove igra je i dalje remek djelo u usporedbi s lančanim sudarima poput Days Gone, no i dalje izgleda kao da se previše trudi što je, na koncu, jedan od razloga zbog kojih nije slično onome što smo od nje očekivali.

No srećom, nije sve u priči

Maknemo li slabiju radnju na stranu, zanemarimo li činjenicu da drugog nastavka nije ni trebalo biti, što nam preostaje? Jedna od najljepših i najatmosferičnijih videoigara generacije, eto što.

The Last of Us Part II je apsolutno predivna igra koja uspješno ponavlja naučene lekcije iz Uncharteda i prvog nastavka, pruživši sirovo i nerijetko vrlo izazovno iskustvo za sve ljubitelje žanra.

Mehanički gledano, TLOU2 je definitivna nadogradnja prvog dijela, punokrvna proširena vizija igre koja neke stvari nije mogla napraviti zbog hardverskih ograničenja prošle generacije. Naslov se i dalje bavi skupljanjem oskudnih resursa, šuljanjem te izbjegavanjem ljudi gljiva i agresivnih pljačkaša.

Dalo bi se prigovoriti da ovaj nastavak ne nastoji napraviti ništa radikalno novo, no iskreno, to nam niti u jednoj situaciji nije nedostajalo. Već nakon prve scene gdje Joel izlazi iz kuće i sjeda na konja ostali smo zatečeni ljepotom i atmosferom cijele igre, dok istraživanje Seattlea u čizmama Ellie daje predivan osjećaj slobode i masivnosti svijeta koji, možda, nije velik koliko se čini.

Dodatni bonus predstavlja i hrvatska lokalizacija igre koja je odrađena profesionalno i s velikom dozom takta – svi likovi imaju dobro prevedene dijaloge, izbornici su pitki i jednostavni, a prevođenje ostavljenih poruka sa škrabopisa na čitki hrvatski jezik definitivno predstavlja velik plus – pogotovo za lokalne igrače koji nisu vični stranim jezicima.

TLOU2 nema automatsku regeneraciju zdravlja, ne pomaže pri ciljanju i bez problema igrače osuđuje na propast (ako naprave grešku), no to su očekivane stavke ovakvih igara i drago nam je da su ovdje prisutne. Umjetna inteligencija je i dalje osrednja, oružja i dalje imaju izvrstan osjećaj pri korištenju, dok taktiziranje obično nagrađuje igrača dodatnim resursima, tajnim lokacijama i boljim šansama za kasnije preživljavanje.

Novi nastavak Naughty Dogove vizije post-apokalipse mučno je iskustvo puno nesavršenih likova, sebičnih poteza i okrutnih okolnosti, no sve što radi, radi na štetu prvog nastavka, što postaje evidentno već dva sata nakon početka igre.

Poruka o nasilju vrijedna igranja?

Uzmemo li sve navedeno u obzir, na kraju dana imamo igru koja koristi mehanike izmišljene prije jedne generacije konzola, progresivne tematike gura više za šokiranje gledatelja nego kao konkretni doprinos priči, a sve pakira u poruku o nasilju kojim je napunjena do škrga.

Riječ je o igri koja nije trebala biti napravljena, no koja i dalje postoji. Možda bi nam bilo draže da smo ostali s boljim prvim nastavkom, no uzevši sve u obzir, apsolutno smo uvjereni da će igru zaigrati i gejmeri kojima filozofiranje o užasavajućoj prirodi nasilja pada u drugi plan kratko nakon prvog pažljivo ispaljenog hica.

• Ime: The Last of Us Part II
• Proizvođač: Naughty Dog
• Žanr: Akcijska avantura
• Izdavač: Sony
• Platforme: PS4
• Cijena: oko 500 kn