Međutim, prema najnovijim informacijama, koje su ovih dana procurile iz sjedišta misije, znanstvenici navodno 'mole boga' da Curiosity ne naleti na vodu. Zašto? Zato što su dijelovi njegovog uređaja za bušenje najvjerojatnije kontaminirani bakterijama na Zemlji! A ako dođu u kontakt s vodom, neki od organizama mogli bi preživjeti i naseliti se ondje.

Kontaminacija ili rizik neuspjeha?

Kontaminacija bušilice dogodila se mjesecima prije lansiranja 26. studenog 2011. Njezini su dijelovi bili sterilizirani u spremniku koji se trebao otvoriti tek nakon slijetanja na Mars. Međutim, inženjeri su se potom zabrinuli da bi tvrdo slijetanje moglo oštetiti rover i bušilicu. Stoga su odlučili otvoriti spremnik i postaviti jedan dio koji je trebao osigurati ovaj ključni uređaj roverova laboratorija.

Prema pravilima agencije inženjeri nisu smjeli otvoriti kutiju bez znanja znanstvenika odgovornih za sprečavanje kontaminacije. No ipak su to učinili.

'Nisu to smjeli napraviti, a da mi ne kažu', rekla je Catharine Conley časnica zadužena za zaštitu od zemaljskog zagađenja Marsa i dodala: 'To što nisu slijedili naša pravila je neodgovorno.'

Prema NASA-inim pravilima svaki dio Curiosityja koji će doći u kontakt s površinom planeta treba biti steriliziran, posebno bušilica i kotači.

Opasnost je malena?!

Činjenica je da je rover sletio u dijelu Marsa u kojem postoji mala šansa da naiđe na vodu. Naime, ekvatorijalni krater Gale previše je hladan i suh da bi u njemu danas bilo vode ili leda, kojih ima dosta u drugim dijelovima planeta. Stoga neki znanstvenici smatraju da je odluka o postavljanju osiguranja za bušilicu bila prihvatljiv rizik.

'Mala je vjerojatnost da u krateru Gale ima vode ili leda', rekao je David Lavery direktor istraživanja Sunčevog sustava u NASA-i. 'Usporedili smo to s rizikom da ne postavimo osiguranje te da rover ne može bušiti rupe na Marsu. Naravno, uvijek postoji mogućnost da nas Mars iznenadi', rekao je.

Ako Curiosity naiđe na vodu, još uvijek postoji mogućnost da provede eksperimente laserom s udaljenosti, bez izravnog kontakta.

Život je iznenađujuće otporan

Stručnjaci smatraju da je oko 250.000 bakterija moglo preživjeti slijetanje rovera. Većina je vjerojatno uginula već nekoliko minuta nakon izlaganja nepovoljnim uvjetima koji vladaju u krateru – niskim temperaturama, snažnom ultraljubičastom zračenju i atmosferi koja se uglavnom sastoji od ugljikova dioksida. Međutim, neka su nova istraživanja pokazala da na Zemlji postoje organizmi koji mogu preživjeti u svemiru pa i na Marsu. Europska svemirska agencija otkrila je da su pijavice lansirane na ruskom Soyuzu 2005. preživjele nekoliko dana izložene vakuumu te ultraljubičastom i kozmičkom zračenju. Ove godine botaničar Andrew Schuerger, stručnjak za preživljavanje zemaljskih mikroorganizama na Marsu, otkrio je jednu vrstu bakterije koja se može razvijati u uvjetima koji vladaju na Crvenom planetu, među ostalim i na niskom tlaku od samo sedam milibara (tlak zraka na Zemlji na razini mora je 1.017 milibara).

Zagađivanje drugog planeta zemaljskim organizmima predstavlja i etički i praktičan problem.

'Iz godine u godinu učimo sve više o Marsu, kao i o nevjerojatnoj izdržljivosti života', rekao je Bruce Betts glasnogovornik Planetarnog društva u Pasadeni. 'Ne bi li stoga bila tragedija kada bi neka buduća ekspedicija otkrila život na Marsu i potom utvrdila da je stigao sa Zemlje?'