Danas, 40 godina od lansiranja Apolla 13 i 41 godinu od hoda prvih ljudi po Mjesecu, Vucelic se još uvijek s neskrivenim uzbuđenjem prisjeća brojnih sudionika i priča povezanih s najvećim znanstveno - tehnološkim postignućem 20. stoljeća.

'Radio sam s Geneom Kranzom u Houstonu na svim misijama Apolla jer je on bio glavni kontrolor svih letova i odobravao je sve akcije koje nisu bile suglasne s planovima. Bio sam direktor u kalifornijskoj firmi koja je radila sve kontrolne module za sve letove Apolla. Imao sam odjel u kojem je radilo oko 300 inženjera', priča Vucelic u prikladnom ambijentu Aerokluba Zagreb koji ove godine obilježava 100. obljetnicu zrakoplovstva u Hrvatskoj, a svojim ugođajem donjegradskog stana i zastrajelim inventarom još uvijek snažno podsjeća na te davne dane.

'Na svakoj misiji događali su se razni mali, a ponekad i veliki problemi. Za slijetanja na Mjesec moja je zadaća bila da budem spreman organizirati neki od manevara spašavanja i da zapovjedni modul spustimo do najniže visine od oko 15 kilometara na kojoj smo mogli pokupiti Edwina Buzza Aldrina i Neila Armstronga koji su lunarnim modulom sletjeli na Mjesec. Ispod te visine nismo mogli ništa za njih napraviti. U normalnom letu zapovjedni modul, u kojem je ostao Michael Collins, kružio je na 160 km od Mjesečeve površine. Imali smo pet – šest scenarija za spašavanje za slučaj da je došlo do problema', priča Vucelic.

Collins se uplašio da će se morati sam vraćati na Zemlju

Apollo 11 lansiran je 16. srpnja 1969, a njegov modul Eagle (Orao) na Mjesec je sletio četiri dana kasnije. Tijekom misije iskrsnula su dva ozbiljnija problema.

'Kod spuštanja Apolla 11 na Mjesec Aldrin je aktivirao i drugi radarski sustav u matičnom brodu i preopteretio malo računalo koje je Orla navodilo na mjesto za slijetanje. Bili smo spremni spustiti se i pokupiti modul u slučaju da ne uspije sletjeti na Mjesec. Ja sam upravljao operacijom komandnog modula. Zanimljivo je da je Collinsu u jednom trenutku palo na pamet da će, ako se Aldrin i Armstrong ne vrate, ostati sam na misiji. Pogledao je komandnu ploču i pomislio: 'Ajme koliko instrumenata.' Naime, astronauti su imali podijeljene uloge, nisu svi znali svime upravljati, pa se Collins zabrinuo hoće li sve to raditi. No ubrzo je osjetio takvo povjerenje u brod da je nama inženjerima na jednom mjestu pored uređaja napisao poruku: 'Svemirski brod broj 107 pod nazivom Apollo 11 i pod kraticom Columbia je najbolji svemirski brod koji je sagrađen i neka ga Bog blagoslovi.' Ja sam si tu poruku uokvirio i objesio na zid.'

'Drugi problem iskrsnuo je kada je Aldrin izlazio na Mjesec. Vrata su bila malena pa je jedna boca kisika u ruksaku na njegovim leđima udarila u jedan prekidač i polomila ga. To je bio jedan od najvažnijih prekidača na letjelici koji je uključivao električni vod za paljenje motora za podizanje. Na sreću, uspio ga je uključiti penkalom. Aldrin i danas čuva tu penkalu kao uspomenu, jer da njome nije uspio uključiti prekidač, ne bi se mogli vratiti s površine Mjeseca', priča prvi čuvar astronauta.

Aldrina još uvijek muči što nije prvi zakoračio na Mjesec

'Aldrin i danas govori da je on trebao prvi sići na Mjesec. Kada je kasnije izdana spomen marka koja je prikazivala hod po Mjesecu na njoj je u jednini pisalo čovjek na Mjesecu, a ne ljudi. Aldrin kaže da je to bila tiskarska greška, da je trebalo pisati ljudi u množini jer je i on bio na Mjesecu. Kad sam bio na proslavi 40. obljetnice Apolla 11 prošle godine, Armstrong je rekao da on uopće ne vidi problem u tome tko je bio prvi. 'Aldrin i ja smo zajedno bili na Mjesecu i istovremeno smo sletjeli na njega', objasnio je Armstrong. No Aldrin je i dalje neutješan. Naravno, Armstrong je bio zapovjednik broda pa je odlučio da će on sići prvi', objašnjava sa smiješkom Vucelic.

Navijali smo da Apollo 11 promaši Mjesec

Naš inženjer kaže da Armstrong nije bio previše prisan s tehničkim osobljem NASA-e jer je uvijek bio vrlo rezerviran i povučen.

'Mi inženjeri i tehničari koji smo radili na Apollu 11 nismo vjerovali da ćemo iz prvog pokušaja uspjeti sletjeti na Mjesec. Osim toga, Armstrong je uvijek bio jako rezerviran čovjek, tako da s njim nismo imali prisan odnos. Sljedeća posada koja se u to vrijeme već uvježbavala za misiju Apollo 12 imala je zapovjednika Petea Conrada s kojim smo imali odličan odnos. Mi smo se stoga svi nadali da će Apollo 11 promašiti Mjesec i da će naš veliki prijatelj Conrad prvi hodati po njemu. Na sreću, Armstrong je ipak sletio i izgovorio one povijesne riječi: 'Ovo je mali korak za čovjeka, ali veliki za čovječanstvo.' Da je Conrad prvi sletio, on bi vjerojatno izvalio neku šalu pa bi šala ušla u povijest', ispričao nam je Vucelic kroz smijeh.

Iako je trenutak u kojem je Orao dodirnuo površinu Mjeseca bio najznačajniji za povijest, naš sugovornik kaže da mu je najsretniji trenutak bio izlazak astronauta iz helikoptera na brod na Zemlji.

'Moja odgovornost je bila da vratim astronaute nazad, ne samo na vodu, nego žive na nosač aviona. Stoga je meni osobno najsretniji trenutak bio kada sam ih svu trojicu vidio kako izlaze iz helikoptera na nosač aviona. Tada je moja dužnost bila završena. Naravno da je samo slijetanje bilo veliko uzbuđenje, međutim, meni je najveće bilo kada smo ih vratili nazad. Tako je, primjerice, zapovjednik misije Apollo 13 Fred Haise, kojeg smo kasnije pozvali da dođe na večeru za Božić, rekao za novine da mu je bilo veliko zadovoljstvo ponovno se naći sa mnom jer sam ja bio zadužen ne samo da ga lansiram, nego i da ga vratim nazad na Zemlju. Čovjeku ne treba nikakvo odlikovanje za zasluge, te riječi su dovoljne', objasnio je prvi čuvar astronauta.

Poruka onima koji ne vjeruju da je čovjek bio na Mjesecu

Pitali smo Vucelica što bi poručio ljudima koji tvrde da je tehnologija 1969. godine bila previše primitivna za takav pothvat i koji stoga misle da je NASA cijelu operaciju u suradnji s Hollywoodom snimila u nekoj američkoj pustinji.

'Naravno, računalna tehnologija u to je vrijeme bila vrlo primitivna pa smo se više oslanjali na tehnička rješenja. Mi zapravo nismo vjerovali u te male kutije. Ja za vrijeme letova Apollo uopće nisam koristio kalkulator, nego logaritamsko računalo tzv. šiber koje sam još kao student koristio na fakultetu tehnike u Zagrebu. Ljude koji ne vjeruju da smo bili na Mjesecu ne možete uvjeriti. Ili vjerujete ili ne vjerujete. Neki kažu da su to bile simulacije. Ja sam cijelo vrijeme radio na kontroli leta i znam da je takve stvari nemoguće simulirati. Kada takve ljude sretnem, kažem im samo: 'Vi vjerujte da je sve bila simulacija. Ja znam da smo to napravili i da je to bila stvarnost.' Osim toga, Rusi bi prvi reagirali. Oni su nam bili za petama. Leonov je trebao biti prvi Rus koji je u studenom 1968. trebao ići na Mjesec. Međutim, eksplodirala im je raketa i uništila rampu. Budući da smo mi dva mjeseca kasnije obišli oko Mjeseca, više im nije bilo zanimljivo nastaviti s projektom. Meni je osobno zapravo važniji uspjeh bio onaj koji je ostvario Apollo 8. On je već obišao Mjesec, a ostalo je bilo nadogradnja. Zamislite samo da Mjesec leti na putanji brzinom od 60 milja u sekundi, a vi ga morate presresti. Greška od jedne sekunde može biti fatalna. To je bilo ostvarenje Apolla 8.'

Tito je tražio da mu razvijem jugoslavenski svemirski program

'Kada je zapovjednik Apolla 8 Frank Borman nakon uspjeha misije na svojim putovanjima oko svijeta susreo jugoslavenskog predsjednika Josipa Broza, Tito ga je pitao zar se nije bojao kružiti oko Mjeseca. Borman je bio moj dobar prijatelj pa mu je rekao: 'Ma kakvi. Jedan Jugoslaven Mike Vucelic bio je odgovoran za našu sigurnost.' Tito me je nakon toga pozvao da ga posjetim. Tako smo supruga i ja završili na večeri s njim i Jovankom. Kako je Tito uvijek htio biti prvi u svijetu u svemu, pozvao me je da dođem u Jugoslaviju napraviti jugoslavenski svemirski program. Ja sam ga pitao: 'Druže Tito, zar želite da Jugoslavija bankrotira? Svemirski letovi su tako skupi da ih si čak ni Amerika ne može priuštiti.' Zato su i otkazane tri posljednje misije - Apollo 18, 19 i 20.'

Spašavanje Apolla 13

Vucinic je vodio i tim koji je spašavao posadu misije Apollo 13 koja je zamalo završila tragedijom. Sa svojom je ekipom, među ostalim, konstruirao filtar, prikazan u poznatom filmu s Tomom Hanksom u glavnoj ulozi (dan prije intervjua prikazan je na HTV-u), koji je u posljednji trenutak snizio opasno narasle razine ugljikova dioksida u kabini letjelice.

'U matičnom svemirskom brodu koji je bio konstruiran da leti 14 dana imali smo velike litijske kanistre za upijanje CO2 iz zraka koji su izdisala tri astronauta. Mjesečev modul imao je daleko manje kanistre i bio je konstruiran za apsorbiranje CO2 dvojice ljudi tijekom samo tri dana. Osim toga, inženjeri su na Mjesečevom vozilu konstruirali okrugli kanistar, a mi četvrtasti, tako da nisu bili kompatibilni. Tada nismo razmišljali da bi ih možda morali izmjenjivati. Kada je došlo do eksplozije i kvara na sustavu, morali smo smisliti način za izradu svojevrsnog sučelja. Mi smo na Zemlji razmišljali što oni sve imaju na raspolaganju u letjelici – kartone, ljepljive trake, najlone, cijevi... Na temelju toga konstruirali smo sučelje i predstavili ga Geneu Kranzu. Posada ga je napravila prema našim uputama. Razina ugljikova dioksida već je bila na gornjoj granici, oko 15. Da to nije uspjelo, ugušili bi se', objasnio je vitalni 81-godišnjak koji je za spašavanje Apolla 13 od američkog predsjednika Richarda Nixona dobio najveće priznanje Medal of Freedom. Vucelic s ponosom pokazuje i maleni privjesak s brojem 181 koji potvrđuje da je član Hrvatskog plemićkog zbora. Naime, car Franjo Josip njegovom je pradjedu Rafaelu, časniku slunjske pukovnije, dodijelio plemićku titulu.