Super Pressure Balloon Imaging Telescope (SuperBIT) je 16. travnja podignut visoko iznad Zemljine atmosfere helijskim balonom američke svemirske agencije NASA-e veličine nogometnog igrališta.

Prve slike snimljene tijekom leta uključuju područje Velikog Magellanovog oblaka, satelitske galaksije Mliječne staze, nazvane maglica Tarantula.

Galaksija je udaljena oko 160 tisuća svjetlosnih godina od Zemlje. Ovaj masivni oblak plina i prašine širok 931 svjetlosnu godinu područje je intenzivnog stvaranja zvijezda.

SuperBIT je također uhvatio slike galaksija Antene, NGC 4038 i NGC 4039, udaljenih oko 60 milijuna svjetlosnih godina prema južnom zviježđu Corvus.

Ove galaksije se vide kako prolaze kroz sudar i spajanje za koje astronomi sumnjaju kako je počelo prije nekoliko stotina milijuna godina. Galaksije Antene su stoga najbliži i najmlađi primjeri para galaksija koje se sudaraju.

Glavni cilj SuperBIT-a bit će snimanje slika galaksija u spektru vidljivog do skoro ultraljubičastog svjetla. Iako mogućnosti svemirskog teleskopa Hubble pokrivaju taj pojas, SuperBIT ima šire vidno polje od svemirskog teleskopa lansiranog 1990. godine.

Kako će SuperBIT istraživati ​​tamnu tvar

SuperBIT za mapiranje tamne tvari koristi prirodnu pojavu nazvanu gravitacijska leća. Prvi put ju je predvidio Albert Einstein u svojoj općoj teoriji relativnosti.

Do nje dolazi zbog toga to objekti ogromne mase poput galaksija iskrivljuju tkivo prostorvremena. Kada svjetlost prolazi duž ove zakrivljenosti, njen put je zakrivljen.

To zakrivljenje svjetlosti može povećati objekte, a također može reći astronomima puno o masivnom objektu zbog kojeg je leća nastala, posebno o tome kako je masa objekta raspoređena.

Tamna tvar ne stupa u interakciju s elektromagnetskim zračenjem ili svjetlom kao obična materija koja nas okružuje iz dana u dan. To ju čini praktički nevidljivom.

Ali, zahvaljujući njenoj interakciji s gravitacijom astronomi ipak mogu donijeti određene zaključke o njoj.

SuperBIT bi mogao pomoći znanstvenicima da utvrde mogu li se čestice tamne tvari odbijati jedna od druge kada se sudare susjedni galaktički klasteri, a možda i otkriti koje čestice čine tamnu tvar.

Prednosti balonskog teleskopa SuperBIT - koji je nastao u suradnji NASA-e, Sveučilišta Durham u Velikoj Britaniji, kanadskog Sveučilišta u Torontu i Sveučilišta Princeton u SAD-u - poletio je iz Wānake na Novom Zelandu.

Teleskop i njegov balon pod supertlakom mogu obići zemaljsku kuglu na visini od oko 34 kilometra iznad više od 99,5 posto Zemljine atmosfere tijekom 100 dana.

Prikuplja znanstvene podatke i snima slike visoke rezolucije. Pogled balona s velike visine pruža jasniji pogled na svjetlost koja je putovala milijardama godina iz galaksija u dalekom i ranom svemiru, neometana efektom zamućenja atmosfere.

SuperBIT se može sigurno vratiti na Zemlju padobranom. Tim SuperBIT-a već je osigurao sredstva za nadogradnju teleskopa s otvorom blende od 0,5 metara na 1,6 metara, uz dodatak širokokutnu leće i više megapiksela za kameru. Tako će povećati moć prikupljanja svjetla za 10 puta.

SuperBIT je koštao oko pet milijuna američkih dolara, što je gotovo 1.000 puta manje od ekvivalentne satelitske misije, piše Space.