Pingvini su morske ptice koje žive ispod ekvatora te obično nastanjuju otoke i udaljena kopnena područja relativno slobodna od kopnenih grabežljivaca. Znamo za njihovih osamnaest vrsta, od kojih se neke mogu naći u toplijim krajevima Galapagosa uz obalu Ekvadora, ali većina njih smjestila se na južnoj ledenoj Antarktici.

Fizičke karakteristike

Debeli sloj sala i zbijeno masno perje idealni su im za niže temperature. Pingvini se razlikuju po obliku i veličini, a svi imaju crno perje s vanjske i bijelo s unutarnje strane, što im omogućuje da se, dok plivaju, sakriju od grabežljivaca, među ostalim morskih leoparda i orki.

Imaju gušće perje od većine drugih vrsta ptica. Ono je vrlo malo razmaknuto i prekriveno paperjem na dršci kako bi se zagrijali. Umjesto za letenje, pingvini svoja krila koriste kao peraje za plivanje.

Kako love i čime se hrane

Iako ne mogu letjeti, njihove krute peraje, mrežasta stopala i elegantan oblik čine ih vrhunskim plivačima. Zapravo većinu svog života provode u oceanu i gotovo uvijek love hranu pod vodom. Mogu plivati oko 24 kilometra na sat, a kada žele ići brže, često 'pliskaju' ili iskaču iz vode.

Neke vrste provode gotovo 75 posto života u moru, a na obalu izlaze samo radi razmnožavanja i linjanja. Obično se hrane ribom, lignjama i rakovima.

Život na kopnu (razmnožavanje)

Na kopnu se gegaju u uspravnom položaju, mogu i skakutati ili trčkarati s tijelima nagnutim naprijed, a polarni pingvini mogu brzo prijeći velike udaljenosti 'sanjkajući se', tj. kližući se po ledu na trbuhu i gurajući se naprijed nogama. Kada je na kopnu jako hladno, skupljaju se u velike kolonije koje ih štite od predatora i griju, a one se sastoje od tisuća, pa čak i milijuna pingvina.

Kako bi položili jaja i održali mladunčad na životu, izlaze na obalu, a većina pingvina polaže samo jedno ili dva jaja. Razmnožavanje se obično odvija tijekom antarktičkog ljeta, od listopada do veljače, iako se neke vrste pare i zimi. Mužjaci prvi stižu u koloniju i biraju mjesto na kojem će čekati buduće partnerice. Kad ženke stignu, ponekad nekoliko tjedana kasnije, odmah se vrate svojim partnerima iz prethodne godine i provjeravaju kvalitetu gnijezda koje su mužjaci do njihovog dolaska marljivo uljepšavali kamenjem, grančicama i ostalim predmetima što su ih pronašli kako bi ga učinili što privlačnijim. Ako joj se ne svidi gnijezdo koje joj je pripremio partner, ženka će ispitati dom drugog mužjaka, a čak može otjerati drugu ženku iz gnijezda mužjaka čiji joj se stil uređenja interijera više svidio.

Za vrste koje ne grade gnijezda kvaliteta glasanja je vrlo važna. Istraživanja sugeriraju da ženke mogu ocijeniti koliko su mužjaci ugodno popunjeni na temelju njihova glasanja, što je bitno jer i oni čuvaju jaja, a onaj koji može biti uz njih bez potrebe da ih napušta zbog potrage za hranom - za ženku je ključan.

Ritual udvaranja

Nakon što ženka odabere partnera, par će proći kroz važan ritual udvaranja, u kojem se pingvini klanjaju, češljaju i dozivaju jedan drugoga. Taj ritual pomaže im da se upoznaju i nauče glasove kako bi uvijek mogli pronaći jedni druge. Nakon udvaranja započinje proces parenja. Ženka će leći na tlo, a mužjak će joj se popeti na leđa i hodati unatrag dok ne dođe do njezina repa. Ona će zatim podići rep i par će voditi ljubav svega desetak sekundi.

Kad ženka snese jedno ili dva jaja, mužjak će uzeti prvu smjenu njegova čuvanja, dok kod vrsta koje ne grade gnijezda odrasle jedinke drže jaja na nogama. Roditelji se izmjenjuju u grijanju jaja, a to ne rade samo carski pingvini - mužjak se brine o jajima dva mjeseca bez prekida, oslanjajući se na toplinu svojih kolega kako bi preživio hladnoću dok se njegove rezerve masti jako smanjuju.

Svake godine nekoliko tjedana tisuće ptića čekaju dok njihovi roditelji traže hranu, a kada se majka i otac vrate, slušaju jedinstvenu frekvenciju njihovih poziva, što im omogućuje da se ponovno okupe u velikoj i bučnoj gomili.

U slučaju da par nije u mogućnosti začeti, pingvini će se upustiti u otmicu tuđih mladih, što je operacija u kojoj mladunci bježe od otmičara, a majke se bore za svoje ptiće najčešće s drugim ženkama. Ponekad uspiju spasiti dječicu, a ponekad nisu te sreće.

Za razliku od ptica koje svako malo odbacuju nekoliko komada perja, pingvini linjanjem gube svoje perje odjednom, a to počinje odmah nakon donošenja mladunca na svijet. Proces linjanja traje nekoliko tjedana jer tijekom tog perioda moraju postiti s obzirom na to da ne mogu loviti bez svog vodootpornog perja.

Pingvini su nastrani manijaci

Međutim pingvini nisu tako nevina, slatka i bezopasna stvorenja kakvima se čine. Oni su, naime, seksualni manijaci. Njihove bizarne i izopačene sklonosti šokirale su mnoge znanstvenike, a prvi koji je posvetio skoro godinu dana istraživanju njihova ponašanja je biolog George Murray Levick, prenosi Reader's Digest.

Istraživanje se odvilo davne 1910. godine na rtu Adare na Antarktici, gdje se nalazi najveća kolonija adelijskih pingvina na svijetu, a mnoga od tih zapažanja, doduše ne sva, objavljena su u njegovoj knjizi 'Antarctic Penguins: A Study of Their Social Habits'.

Gotovo stoljeće kasnije otkriveno je da su Levickova najšokantnija zapažanja o ponašanju pingvina pri parenju izostavljena iz njegova objavljenog rada, a u svojim bilješkama opisuje homoseksualne odnose dva mužjaka adelijskih pingvina, pri čemu se jedan penje na drugoga, zatim zamijene mjesta i ponavljaju izvedbu.

Poznato je to da su pingvini monogamni, ali Levickova zapažanja o adelijskim pingvinima govore drugačije. Njegove bilješke opisuju nekoliko slučajeva seksualnih odnosa s više partnera tijekom sezone parenja. Tek 1980-ih, dok su pozorno promatrali pingvine, primjećuje nagrađivani znanstvenik Lloyd Spencer Davis, autor knjige 'A Polar Affair', i drugi znanstvenici shvatili su da je mijenjanje partnera česta pojava tijekom njihova razdoblja udvaranja.

Davis ističe ironiju da je film 'March of the Penguins', snimljen o carskim pingvinima, predstavljen kao prikaz života životinja koje predstavljaju dobre vrijednosti, no oni su još manje skloni parenju za cijeli život od adelijskog pingvina, a otprilike 85 posto njih 'razvodi se' iz sezone u sezonu. Ipak, druge vrste pingvina neke su od 11 životinja koje imaju jednog partnera cijeli život.

Uznemirujuća otkrića

Levickova najšokantnija otkrića tiču se seksualnih odnosa bez pristanka. Njegovo najekstremnije zapažanje je ono o ozlijeđenoj ženki koja trpi uzastopnu penetraciju tri mužjaka dok pokušava pobjeći. Davis kaže da nije svjedočio ovakvom ponašanju u svojih 40 godina proučavanja pingvina. Međutim vjeruje Levickovim opažanjima jer je opazio da ovakvo ponašanje odgovara muškim jedinkama koje se, bez ikakve diskriminacije, upuštaju u odnose sa svime što mogu tijekom razdoblja parenja.

U svojim bilješkama Levick je zabilježio nekoliko primjera mužjaka koji su se parili i s leševima mrtvih pingvina. Davis je također primijetio ovo ponašanje.

On i njegov tim su, promatrajući pingvine, otkrili da se ženke ponekad iskradu da bi se parile s drugim mužjakom, a zatim se vrate partneru. Mužjak i ženka moraju dijeliti brigu o jajima i ptićima, no do osam posto pingvina je neplodno, tako da možda nije dovoljno imati mužjaka koji dobro obavlja svoje očinske dužnosti. Tajnim parenjem s drugim mužjakom ženke osiguraju oplodnju barem jednog jajašca, a test očinstva mogao bi pokazati da njihovi partneri nisu nužno očevi njihove djece.

Davis i njegov tim otkrili su da pingvini prakticiraju i prostituciju. U nekim slučajevima ženke su imale odnos s neuparenim mužjakom u zamjenu za kamen. Ženka bi ga zatim odnijela svom partneru i gnijezdila se.

Pingvinima je kamenje bitno jer ga osim za uređenje koriste da oblože gnijezda na tlu, održavajući ih dobro dreniranim, a jaja čistim od vode nastale topljenjem snijega. U koloniji pingvina postoji veliko natjecanje za odgovarajuće kamenje i ono se može smatrati valutom.

Ekologija i prijetnje

Antarktički ugovor zakonski štiti sve tamošnje pingvine jer su osjetljivi na uništavanje staništa, pretjerani izlov primarnih izvora hrane, ekološke katastrofe poput izlijevanja nafte i ljudsko zadiranje u njihova područja gniježđenja. Parkovi SeaWorld održali su devet vrsta pingvina, od kojih su se sve uspješno razmnožile.

U SeaWorldu u San Diegu izleglo ih se preko 500. Ovo je jedino mjesto izvan Antarktike na kojem su se carski pingvini uspješno razmnožili. Osim toga, Humboldtovi pingvini u SeaWorldu dio su programa preživljavanja vrsta pod nazivom Species Survival Plan Highlight, udruge zooloških vrtova i akvarija u pokušaju da se osigura preživljavanje ove ugrožene vrste.

Otprilike dvije trećine vrsta pingvina navedene su kao ugrožene na Crvenom popisu IUCN-a, što ih čini jednima od najugroženijih morskih ptica. Gubitak staništa i zarazne bolesti koje šire turisti najveće su im prijetnje. Komercijalni ribolov u Južnom oceanu također predstavlja značajan problem jer je smanjio ponudu ribe za otprilike polovicu na Antarktičkom poluotoku.

To prisiljava mnoge od njih da se natječu za hranu i dovodi ih u opasnost da ih zarobe ribarske mreže. Među najvećim prijetnjama populaciji pingvina su klimatske promjene.

Zagrijavanje u polarnim područjima otopilo je morski led o kojem ovise kako bi pronašli hranu i izgradili gnijezda. Uvjeti koji se brzo mijenjaju znače da bi Antarktika mogla izgubiti većinu svojih pingvina zbog klimatskih promjena do kraja stoljeća. Da bi preživjeli, možda će se morati preseliti u nova staništa.