Dok se tisuće znanstvenika širom svijeta utrkuju u razvoju cjepiva za COVID-19, kreatori globalnih i lokalnih politika morat će odlučiti tko će se prvi cijepiti, a tko će morati čekati na svoj red, jer početne će zalihe cjepiva biti ograničene. Istraživači sa Sveučilišta Macquarie i australske nacionalne agencije CSIRO nude svoj prijedlog rješenja ovog problema.

Naime oni su razvili teoretski model nove strategije cijepljenja koji bi imao najveći utjecaj, uz najmanje utrošenih sredstava, na suzbijanje širenja koronavirusa. Njihova je namjera locirati mjesta koja posjećuju potencijalni superširitelji virusa i njih cijepiti prve.

600.000 ljudi

Istraživački tim upotrijebio je anonimne podatke o lokaciji za kretanje 600.000 ljudi u Šangaju i Pekingu, korisnika aplikacije za razmjenu poruka Momo. Tim je analizirao nevjerojatnih 56 milijuna posjeta lokacijama u samo 71 dan.

'Fokusiranje na mjesta koja posjećuje potencijalni širitelj virusa i cijepljenje svih izravnih i neizravnih kontakata u klasteru na tim lokacijama najučinkovitija je metoda', uvjeren je profesor Bernard Mans iz Odjela za računarstvo u Macquarieu. 'Otkrili smo da bi ovaj pristup bio jednako dobar kao cijepljenje identificiranih širitelja zaraze na temelju točnog popisa kontakata, ali i znatno bolji od slučajnog cijepljenja.'

Istraživači su izračunali s kime bi sve zaraženi mogli stupiti u izravni i neizravni kontakt, a zatim su ekstrapolirali te trendove kako bi razvili model za ispitivanje teorijske učinkovitosti strategije cjepiva.

Koristeći podatke o lokaciji, svrstali su ljude u šest razreda prema broju mjesta koja su posjetili; što je veći broj, to je više kontakata. Na primjer, 1. razred znači da je osoba bila samo kod kuće, eventualno posjetila lokalne trgovine i bila u kontaktu s najviše pet ljudi. Osoba iz 2. razreda također bi otišla u kafić ili na autobusnu stanicu i bila u izravnom i neizravnom kontaktu s maksimalno 15 ljudi.

Osoba 3. razreda otišla bi na lokalnu željezničku stanicu ili u ured, park ili na bazen i bila bi u neposrednoj blizini do 25 ljudi, dok bi osoba 6. razreda posjetila vrlo napučena javna mjesta poput sveučilišta, zračnih luka ili stadiona i potencijalno bila u izravnom i neizravnom kontaktu s više od stotinu ljudi. Jasno je da je vjerojatnije da će ljudi iz tog razreda potencijalno najbrže širiti zarazu.

'Ne radi se o tome s kime je širitelj bio u kontaktu, već o tome gdje je bio', kaže Mans. Prošla istraživanja pokazala su da ljudi često ne žele otkriti sve svoje kontakte ili zaborave s kime su se sve sreli pa su takvi rezultati nepouzdani.

Fokusiranje na lokaciju

Mans ističe da dosadašnje teoretske strategije cijepljenja nisu bile osmišljene kako bi uhvatile neizravne prijenose i propuštale su brojne neizravne veze, poput ljudi koji nakon njih uđu u lift. Fokusiranje na lokaciju znači da lakše možete otkriti neizravne i izravne kontakte.

Ako se ova strategija cjepiva želi primijeniti u praksi nakon što cjepivo bude spremno, Mans naglašava važnost javnih mjesta poput restorana, kafića, klubova, trgovina, sportskih i zabavnih objekata kako bi se stvorio točan popis onih koje treba što prije pronaći i cijepiti ih kako se ne bi razboljeli i proširili zarazu na velik broj ljudi.