Sastale smo se u parku Maksimir. Iako nam se tog dana vremenska prognoza nije smiješila, ipak nam se ukazalo sunce te nije obradovalo samo nas, već i njezina psa - veselu mješanku Nolu, koju je udomila iz azila. 'Imam još jednu mješanku, zove se Yodana', kaže nam Lada Borovina Kovjanić, pokazujući nam fotografiju na kojoj pas doista podsjeća na legendarnog Yodu iz 'Ratova zvijezda' (Star Wars).

IT joj nije bio prvi izbor. Nakon završene graditeljsko-tehničke srednje škole željela je nastaviti u tom smjeru i na fakultetu, tim više što ju je, kaže nam, zanimalo projektiranje kuća i zgrada, zbog čega je upisala Građevinski fakultet. Odustala je nakon tri godine jer je tada postala mlada majka i odlučila se u potpunosti posvetiti sinu.

U slobodno vrijeme, kada njezin svijet nisu brojke i aplikacije, voli fotografirati i - slikati. To je, kaže, naslijedila od djeda slikara, s kojim je provela puno vremena tražeći svoj umjetnički izričaj. 'Izrađujem i lampe od recikliranog materijala te kiparim; volim napraviti nešto ni od čega', kaže Borovina Kovjanić, a iako nije završila Građevinski fakultet, ipak na neki način nastavlja graditi i praviti nešto svoje.

Osim što je softverska inženjerka koja uživa u fotografiranju i slikanju, također voli istraživati, planinariti i putovati, a najljepše uspomene, kaže, nosi iz Sahare. Usto povremeno volontira u skloništima za pse i sudjeluje u raznim humanitarnim akcijama za životinje, za koje je, kaže, vezana od malih nogu jer je spašavala ozlijeđene ptice. Zbog toga je i udomila mješanke Nolu i Yodanu, a one unose živost u život i dom njezine obitelji.

'Nema što nisam radila, od prodaje svojih fotografija i slika do rada u skladištu, od pranja suđa do čuvanja djece', kaže nam Borovina Kovjanić te nam iznosi svoju doista živopisnu priču s puno truda, rada, izazova, ali i puno uspjeha koji su proizašli iz toga.

Povratak obrazovanju: Od web dizajna do informatike

Kako je riječ o osobi željnoj novih iskustava i znanja, nije dugo mirovala nakon fakultetskog obrazovanja. Bavila se slikanjem i odlučila je kreirati jednostavniju web stranicu da bi promovirala svoj rad. U to je vrijeme, prisjeća se, završila dopisnu školu u Splitu za web dizajnera i upoznala se sa svijetom programiranja. 'Shvatila sam koliko je to kreativno i koliko mi se sviđa', kaže. Nekoliko godina kasnije zaljubila se, kaže, u informatiku i odlučila upisati Tehničko veleučilište u Zagrebu (TVZ) te je stekla titulu magistre inženjerke informacijske tehnologije.

Ljubav prema programiranju prenijela je i na sina, sada srednjoškolca. 'Bio je još mali kad sam krenula na studij informatike. Imala sam tada puno labosa, doma sam radila neke manje aplikacije, a kako je on stalno bio sa mnom, dala bih mu jednostavne zadatke i to mu se svidjelo. No uglavnom bi radio sa mnom, rijetko sam, što sam htjela promijeniti. Kako je tada volio igrati igrice, kao i njegovi vršnjaci, došla sam na ideju da s njim na platformi Unity razvijem igricu u jeziku u kojem inače programiram. Jako mu se to svidjelo, a danas se bolje snalazi na toj platformi od mene. Programira praktički dugo koliko i ja', ponosno kaže.

'Bilo mi je neobično na fakultetu jer sam bila starija od drugih, no brzo se sve posložilo jer sam bila zrelija i spremnija za fakultet nego prvi put. Bila sam stalno u prvoj klupi, puno ispitivala profesore i imala sasvim drugi pristup od onog na Građevinskom fakultetu. Ozbiljno sam to shvatila i puno učila. Bilo je izazovno vremenski jer sam uz studij morala paralelno zarađivati i brinuti se o sinu. Obitelj mi je tu puno pomogla jer bih ja uglavnom nakon predavanja žurila na posao', prisjetila se naša sugovornica.

Na TVZ-u je njezin talent brzo prepoznat - prijavila se na natjecanje u razvoju mobilnih aplikacija te je osvojila treće mjesto. 'Bila sam sama, ostali su bili po dvoje-troje u timu. Puno sam naučila na tom natjecanju; morala sam sama smisliti neku ideju. Napravila sam aplikaciju Pet Travel za putovanje s ljubimcima. Bilo je to poučno jer na faksu učimo programiranje kroz manje zadatke i teoriju, no kad krenete raditi na sustavu koji obuhvaća sve te dijelove, nailazite na prepreke na kojima najbolje učite. To natjecanje i razvoj aplikacije bili su mi doista korisni', istaknula je.

Na tom je natjecanju upoznala i svog prvog poslodavca u IT sektoru. Radila je kao studentica u dvije IT tvrtke, uglavnom na razvoju mobilnih i web aplikacija, a ubrzo je, kaže, odlučila da je vrijeme da nađe stalan posao. Radila je, između ostalih, za banku te za islandsku tvrtku s podružnicom u Zagrebu. 'Programiranje se može aplicirati na sve industrije - netko je napisao kod za svaku aplikaciju koju koristimo. Čak i jezik koji koristimo za pisanje nekog programa netko je napisao. To je fascinantna mašinerija ljudi', istaknula je naša sugovornica.

Naposljetku se zaposlila u tvrtki mStart plus, u kojoj je provela dvije godine, a prije godinu dana vratila se u nju. Otišla je kao mid softverska inženjerka, a danas je senior u odjelu za aplikativna rješenja te sa svojim timom od petero ljudi radi na projektima za velike hrvatske i strane tvrtke. 'Nije pisanje koda kao u filmu; treba puno promišljanja te upoznati sustav i kako on funkcionira, stoga je dobro to što u našoj tvrtki radimo na jednom projektu, ne na više strana. Puno je više čitanja nego pisanja koda', kaže.

Kolege su odlučili nominirati je za nagradu Inženjerka godine. 'Bila sam iznenađena, uzbuđena i sretna kad su me nazvali i rekli mi da sam među finalisticama, pogotovo sam upoznala i ostale kolegice, kao i ljude koji stoje iza ovog projekta', ističe.

Inspiracija budućim inženjerkama

'Nažalost, i dalje nema puno kolegica u STEM-u, ni na faksu ni u tvrtkama; često sam bila jedina ili bismo bile dvije. Slično je bilo i u graditeljsko-tehničkoj srednjoj školi i na Građevinskom fakultetu. Djevojke su pametne, završavaju teške fakultete, od kemije do matematike, no na informatici ih je puno manje', kaže. Smatra da bi ih se trebalo više poticati i upoznati s tim zanimanjem kako ne bi mislile da je nešto nemoguće ili teško. 'Ne odgovara vizija uvijek stvarnosti', napominje.

'Kao žene iz industrije, koje doista radimo primjenjive stvari, trebale bismo se udružiti i spojiti s mladim djevojkama. Bilo bi dobro da fakulteti i srednje škole organiziraju gostujuća predavanja, da dođu ljudi koji rade u industriji i podijele svoja iskustva. Počinjem tu od sebe i onog što bi me zanimalo u toj dobi, primjerice kako izgleda nečiji radni dan, na čemu sve rade.

Imam želju i volju pokrenuti nešto takvo s kolegicama finalisticama kako bismo približile naše poslove mladima. Pa mi smo žene zapravo sjajne - možemo izgraditi cijeli grad; u timu imamo ženu s naftno-rudarskog fakulteta, robotičarku, inženjerku građevine', tumači naša sugovornica, a pokreće i tehnološki blog na kojem će pisati o onome čime se bavi.

U poslu je, kaže nam, najviše uzbuđuje to što cijelo vrijeme ima osjećaj kao da rješava neku križaljku ili zagonetku. 'Volim dobiti nešto novo, povezivati i osmišljavati i kad mogu biti kreativna', ističe. Radi od doma i kaže da joj to puno više odgovara. 'Tvrtke jako vole open space, ali za IT to nije uvijek najbolje rješenje jer nam često treba mir', dodaje.

Iako iza sebe ima dugogodišnje iskustvo rada u IT tvrtkama, ne boji se, kaže, umjetne inteligencije; smatra, naime, da je ona još u povojima i daleka budućnost te ne misli da bi AI u potpunosti mogao zamijeniti ljude u poslu 'jer će uvijek trebati biti prisutan čovjek koji sve kontrolira'.

'Ne možemo dopustiti stroju da donosi odluke. U budućnosti će se mnoga zanimanja transformirati, koristit ćemo tehnologije koje sada vjerojatno ne možemo ni zamisliti, i to je prirodan tijek. Stvari se mijenjaju postepeno i samo se treba prilagođavati promjenama, no svakako bi iza svake važnije predikcije stroja uvijek trebala biti kontrola i odluka čovjeka', ističe Lada. U poslu, kaže, vrlo malo koristi AI. Jedno je sigurno - današnje tehnologije ubrzano se razvijaju i mijenjaju.

'Tehnologija se jako brzo razvija i čovjek se treba specijalizirati jer je previše programskih jezika. Kad pohvatate pozadinsku logiku jednog programskog jezika, lakše je naučiti druge jezike, ali ćete biti najbolji u onoj tehnologiji koju stalno koristite. Kad završite fakultet, niste spremni za rad. Imate predznanje, no kad krenete raditi, tek kreće proces učenja', naglašava.

Dotaknuli smo se i izazova za juniore u današnjem IT sektoru, jer u zadnje vrijeme često imaju problema s pronalaskom posla. 'To nije pametno jer ako ne kreiramo nove juniore, nećemo sutra imati seniore', upozorava.