Tim stručnjaka s King's Collegea u Londonu, u suradnji s Wellcome Trust Sanger Institutom identificirao je skupinu gena starenja koji se uključuju i isključuju prirodnim mehanizmima tzv. epigenetskim čimbenicima te utječu na dugovječnost i zdravlje u starosti.

Studija također pokazuje da se ovi epigenetski procesi, koje mogu uzrokovati vanjski faktori poput prehrane, stila života i okoliša, vjerojatno pokreću još u ranoj dobi i nastavljaju cijeli život. Istraživači smatraju da bi se epigenetske promjene koje su otkrili mogle koristiti kao potencijalni markeri biološkog starenja te da bi u budućnosti mogli biti mete terapija protiv starenja.

U studiji koja je objavljena u časopisu PLoS Genetics sudjelovalo je 172 blizanaca u dobi od 32 do 80 godina. Analiza je otkrila 490 epigenetskih promjena DNA koje su povezane sa starenjem te kako neke od njih djeluju na četiri gena i time na razine kolesterola, funkcije pluća i majčinsku dugovječnost.

Testovi mlađe skupine blizanaca u dobi od 22 do 61 godine pokazali su da mnoge epigenetske promjene povezane sa starenjem počinju već u ranoj dobi.

Voditeljica studije dr. Jordana Bell s King's Collegea u Londonu, kazala je da je njezin tim otkrio da su epigenetske promjene povezane sa značajkama starenja koje su se ranije koristile u utvrđivanju biološke dobi.

'Otkrili smo mnoge epigenetske promjene povezane s dobi, međutim čini se da četiri gena posebno utječu na zdravo starenje i moguću dugovječnost, što znači da ih možemo koristiti kao potencijalne markere starenja. Ovi nam rezultati mogu pomoći da shvatimo biološke mehanizme koji su temelj zdravog starenja i staračkih bolesti, a buduće studije istražit će kako okoliš utječe na epigenetske promjene', objasnila je dr. Bell.

Profesor Tim Spector s King's Collegea kazao je da je ovo istraživanje prvi uvid u mogućnosti koje otvara analiza blizanaca u pronalaženju ključnih gena uključenih u starenje. Ono također otkriva kako se mogu modificirati načinom života te kako bi se mogle početi razvijati terapije protiv starenja. 'Istraživanje starenja ima vrlo uzbudljivu budućnost', dodao je Spector.

Epigenetika istražuje nasljedne promjene u ekspresiji gena koje uzrokuju drugi mehanizmi, a ne sama DNA, odnosno ona analizira funkcionalno relevantne modifikacije genoma koje ne uključuju promjene u nizovima nukleotida (od kojih je izgrađena DNA). Drugim riječima, pod utjecajem različitih faktora, kao što su, hrana, okoliš i stil života, u organizmu dvoje ljudi doći će do ekspresije (uključivanja ili isključivanja) različitih gena unatoč tome što oboje mogu imati istu DNA. Ove ekspresije neće se prenijeti na sljedeću generaciju. No ono za medicinu posebno zanimljivo jest to što se na ekspresiju gena može snažno utjecati.