Od davnina se na starenje gleda kao na neizbježan, nezaustavljiv i prirodan ciklus. 'Prirodni uzroci' glavni su uzrok smrti starijih osoba, čak i kad umiru zbog raznih patoloških stanja. No ne misle svi tako. David Sinclair, genetičar s Harvarda, tvrdi da starenje ne bismo trebali doživljavati kao prirodnu posljedicu životnog ciklusa već kao stanje. Starost je, kaže on, patologija i kao takva može se i liječiti, piše Technology Review.

'Prepoznavanje molekularnih mehanizama i tretmana starenja trebalo bi dobiti prioritet', apelira Sinclair. Starenje nitko danas ne doživljava kao bolest, ni Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i regulatori poput moćne američke Agencije za hranu i lijekove (FDA). Dok se starenje ne pojavi na njihovim popisima bolesti, kaže genetičar s Harvarda, nitko neće htjeti uložiti svoj novac za istraživanje lijeka. A riječ je o potencijalno najvećem mogućem tržištu!

Potraga za svetim gralom

Znanstvenici strahuju da bi potraga za novim svetim gralom potresla temelje današnjeg društva. A to svaku znanstvenu raspravu pretvara u ekonomsku ili političku, smatra Eline Slagboom, molekularna epidemiologinja koja starenje proučava na Sveučilištu Leiden u Nizozemskoj. Neki pak misle da bi shvaćanje starosti kao bolesti dodatno stigmatiziralo ljude u godinama.

'Ageizam je najveći izam modernog doba', upozorava Nir Barzilai, direktor Instituta za istraživanje starenja na Medicinskom fakultetu Albert Einstein u New Yorku. 'Stariji su vječno na udaru. Ostaju bez posla jer su stari i ne mogu pronaći novi. A na sve to još da im kažemo da su zapravo bolesni? To ne vodi nikamo!'

Bolest ili ne, što bi se dogodilo kad bismo doista pronašli način da i starenje tretiramo i pobijedimo kao bolest? Bismo li doista živjeli stoljećima, možda čak tisućljećima? Ili ipak postoji krajnja granica? Studija objavljena 2016. u časopisu Nature ljudski je život ograničila na približno 115 godina.

'Da se raspravljati o tome gdje je granica', kaže Barzilai. 'No ljudi sad umiru s 80 godina pa je bolje da se pitamo kako će poživjeti tih 35 godina. Za besmrtnost ima vremena.'

Metformin i učinci senolitika

Stručnjaci se slažu da se nešto mora promijeniti u načinu na koji se nosimo sa starenjem. Znanstvenici su u vezi s tim skovali i novi termin: geroinženjering.

Biomarkeri koji mogu identificirati biološku dob popularno su sredstvo u istraživanju starenja, kaže Vadim Gladišev iz Ženske bolnice u Bostonu. On opisuje starenje kao nakupljanje štetnih promjena po tijelu, u rasponu od pomaka u populaciji bakterija koje žive u našim crijevima do razlika u stupnju kemijskih ožiljaka na našoj DNK, poznatih kao metilacija. To su biološke mjere koje se mogu pratiti, pa se mogu koristiti i za praćenje učinkovitosti lijekova protiv starenja.

Neki pak nade polažu u metformin, jedan iz šire skupine lijekova, takozvanih mTOR inhibitora, koji navodno jačaju imunološki sustav starijih ljudi. Ovaj uobičajeni lijek protiv dijabetesa mogao bi nas zaštititi i od krhkosti, Alzheimerove bolesti i raka. Davanje metformina zdravim ljudima moglo bi pomoći u odgađanju starenja, ali bez službenih uputa liječnici ga ne žele samo tako propisivati.

Drugi istraživači proučavaju učinak senolitika koji potiču stare stanice da se selektivno samouništavaju kako bi ih imunološki sustav mogao očistiti. Istraživanja na životinjama pokazala su da stariji miševi na tim lijekovima sporije stare. Ispitivanja na ljudima zasad su usmjerena na učinak kod osteoartritisa i idiopatske plućne fibroze.

Otkriven mehanizam starenja?

Istraživanje ovih lijekova istaknulo je ključno pitanje starenja: postoji li zajednički mehanizam pomoću kojeg se različita tkiva mijenjaju i propadaju? Ako je to slučaj, možemo li pronaći lijekove koji će ciljati taj mehanizam?

David Sinclair vjeruje da taj mehanizam doista postoji i da je otkrio način na koji radi. U još neobjavljenoj knjizi 'Lifespan' (Životni vijek), ovaj znanstvenik s Harvarda tvrdi da je ključ u epigenetici. On sam u svojim je eksperimentima, kaže, pomladio oštećene stanice i vratio vid starijim slijepim životinjama.

U međuvremenu, nastavlja se bitka za klasificiranje starosti kao bolesti. David Gems, profesor biologije starenja na University Collegeu u Londonu, smatra da to ima i svojih dobrih strana jer bi se time suzbilo nekontrolirano tržište proizvoda protiv starenja. Jer svašta se danas prodaje pod tom krinkom, a ljudi nasjedaju jer nitko ne želi biti ni star niti bolestan, a naročito ne oboje istovremeno.