Sve galaksije koje vidite u najnovijoj NASA-inoj objavi imaju jednu zajedničku tajnu - njihovi prsteni prekriveni su zvjezdanim grobljima. Riječ je o prstenastim galaksijama koje, astronomi pretpostavljaju, nastaju kao rezultat masivnih galaktičkih sudara. Za stvaranje prstenaste galaksije manja galaksija se pod vrlo specifičnim kutemmora probiti kroz centar veće galaksije.

Kolizija uzrokuje stvaranje valova koji uzrokuje dramatične promjene - gravitacijski šok koji u većoj galaksiji prema van izbija plin, prašinu i zvijezde. Dok ovaj prsten materijala doslovno ore prema van, plinoviti oblaci se međusobno sudaraju i uzrokuju nastanak novih zvijezda.

Plava područja galaktičkih prstenova promatrana u vidljivom spektru sadrže mlade i vruće zvijezde koje polako rastu. Blago ružičasta područja oko prstena su zvjezdane jaslice gdje i najmlađe zvijezde uzrokuju sjaj plinovitog vodika. Mlade zvijezde dolaze u raznim veličinama, od malenih poput našeg Sunca do ogromnih čija je masa desecima tisuća puta veća od one našeg Sunca.

Dok zvijezde poput našeg Sunca imaju dovoljno goriva za milijarde godina, veće zvijezde gore puno blistavije i brže. Nakon svega par milijuna godina, najveće zvijezde eksplodiraju kao supernove. Nakon što velike zvijezde umiru, iza sebe ostavljaju zvjezdano truplo - neutronsku zvijezdu ili crnu rupu.

Ako prema tim prstenastim galaksijama okrenemo rendgenske teleskope, možemo vidjeti tragove zvjezdanih smrti rasipane uzduž njihovih prstenova.

Ljubičaste točke na snimci snimljenoj rendgenskim teleskopom su neutronske zvijezde ili crne rupe koje poput svemirskog vampira usisavaju plin od susjedne zvijezde i time si daju tračak života u obliku zagrijavanja i izbacivanja opasnih X-zraka. Spiralne galaksije poput našeg Mliječnog puta imaju zakrivljene krakove koji izgledaju kao da metu stvari oko blistavog centra. Prašina i plin u tim spiralnim rukama se potiskuju i stvaraju krugove u kojima nastaje ravnomjerniji raspored novih i mrtvih zvijezda.