GLAS STRUČNJAKA

Policija je smiješna ako traži varana termovizijom

24.05.2011 u 15:00

Bionic
Reading

'Moguće je da su informacije o susretima s velikim gušterom varanom istinite jer se u blizini doline Neretve gdje je navodno viđen nalazi teretna luka, pa je mogao stići u nekom od kontejnera', rekao je za tportal kurator za gmazove zagrebačkog Zoološkog vrta dipl. ing. Ivan Cizelj

'No varana ima 73 vrste. Neki su dugi 30-ak centimetara, dok najveći, tzv. komodski varani narastu i do tri metra. Bez fotografije je teško reći o kojoj je vrsti riječ. U Zagrebačkom zoološkom vrtu nemamo uvjete za komodo varane, no imamo dvije manje vrste – nilskog i indijskog', objasnio je Cizelj.

Komentirajući napise u medijima prema kojima neretvansko čudovište hara noću, urla i devastira groblja, dok stanovnici drhte zamandaljeni u svojim kućama, Cizelj kaže da nema razloga za strah jer je lako moguće da je zapravo riječ o odbjegloj iguani koja je potpuno bezopasni biljojed.

'Istina je da njihov ugriz može biti opasan, čak i onaj iguane. Većina velikih guštera u ustima ima bakterije kojima se ugrizna rana može inficirati, osobito komodski varan. Međutim, njihovi su napadi rijetkost, čak i mesojeda, jer čovjek nije njihov prirodni plijen, pa će životinja u pravilu bježati od ljudi. Priče o nekakvim noćnim šumovima i skrnavljenju groblja samo su priče jer su veliki gušteri isključivo dnevne životinje. Varani se također ne glasaju. Kada se uplaše, sikću ili pušu poput zmija, međutim, nijedan od njih ne klikće niti se javlja krikovima ili urlicima. Nisu to dinosauri', rekao je zoolog.

Cizelj je također uvjeren da od policijske termovizijske potrage neće biti velike koristi jer su gmazovi hladnokrvne životinje.

'Oni se tijekom dana sunčaju kako bi se zagrijali, a potom se, kada dosegnu idealnu temperaturu, povlače u hlad. Osim ujutro, kada su još pothlađeni, njihova se temperatura ne razlikuje bitno od okolne', rekao je ing. Cizelj.

Komodski varani mogu težiti od 80 do 150 kilograma. Mesožderi su, međutim, prvenstveno strvinari. Znaju loviti i živi plijen tako da se prikradaju, a kada su dovoljno blizu, naglo potrče (mogu doseći brzinu od 20 km/h) i zgrabe plijen snažnim ugrizom. Nemaju otrov, ali je njihov ugriz često smrtonosan zbog velikog broja bakterija u slini. Prirodno stanište su im indonezijski otoci.