Nepoštivanje ciljeva Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama moglo bi globalnu ekonomiju do kraja stoljeća koštati između 150 i čak 792 bilijuna dolara, tvrde međunarodni istraživači
Trebalo bi djelovati čim prije. To dakako ima svoju, ogromnu cijenu, no ona će u konačnici biti manja no da se i dalje ne čini ništa, kažu kineski znanstvenici koji su uz pomoć svojih kolega došli do izračuna po kojem ispada da bi, upumpavajući ogroman novac u ispunjavanje zaključaka Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama, svijet na kraju i financijski prosperirao.
Kako bi ilustrirali tezu da je rano djelovanje za gospodarstvo bolje nego nečinjenje, znanstvenici su razvili globalnu strategiju koja pokazuje da se globalni rast temperatura može zaustaviti i pritom povećati neto prihode zemalja.
Međutim, da bi se to postiglo, potrebna su velika ulaganja. Riječ je o 103,53 bilijuna dolara, a najviše novca trebalo bi uložiti u Australiju i Kanadu.
Ne budu li države svijeta sposobne ispuniti svoje trenutne nacionalne doprinose smanjenju emisija stakleničkih plinova, na globalnoj razini bi se do kraja stoljeća moglo izgubiti između 150 i 792 bilijuna dolara, sugerira dokument objavljen u Nature Communications.
Studija istovremeno predstavlja simuliranu strategiju globalne suradnje namijenjenu postizanju optimalnog smanjenja emisija i sugerira da bi to moglo rezultirati ekonomskom dobiti koja iznosi između 127 i 616 bilijuna dolara.
Pariški sporazum o klimatskim promjenama stupio je na snagu u listopadu 2016. nakon ratifikacije Europske unije. Do kraja godine potpisale su ga 194 države, a njih 118 su ga i ratificirale.
Glavni cilj ovog sporazuma je ograničavanje globalnog zatopljenja na temperature 'znatno ispod' dva Celzijeva stupnja, osiguravanje opskrbe hranom, ali i ojačavanje kapaciteta država da se bore s posljedicama klimatske promjene, razvoj novih zelenih tehnologija i pomaganje slabijim, ekonomski manje razvijenim članicama u ostvarenju svojih nacionalnih planova o smanjenju emisija.
Yi-Ming Wei i Biying Yu, znanstvenici s Pekinškog tehnološkog instituta i njihovi kolege tvorci su globalne strategije suradnje koja ukazuje na to da je moguće postići ciljeve koji ograničavaju temperaturu i istovremeno povećati neto prihode svih država svijeta.
Autori su otkrili da bi sve zemlje i regije svijeta mogle postići pozitivan kumulativni neto dohodak do 2100. godine ako se ostvari cilj, a to je maksimalan rast temperature između 1,5 i dva Celzijeva stupnja.
Međutim, procjenjuju da bi prvo ulaganje za gospodarstva najrazvijenijih zemalja svijeta iz grupacije G20 iznosilo između 16,38 i čak 103,53 bilijuna dolara. Samo Sjedinjene Američke Države u taj bi projekt održivog razvoja trebale uložiti između 5,41 i 33,27 bilijuna dolara.
U ovom trenutku to se doista čini kao nemoguća misija.