Fina prašina u oblaku može se rastopiti i ukrutiti unutar motora, uzrokovati ozbiljnu štetu na vjetrobranu te poremetiti brojne elektroničke sustave zrakoplova
Ako ste ikad putovali prema ili od lokacija koje su poznate po vulkanskoj aktivnosti, vrlo ste vjerojatno čuli da se zrakoplovni letovi moraju prilagoditi geološkim aktivnostima. Vulkanski pepeo predstavlja vrlo veliku opasnost za avione, smanjujući vidljivost, nanoseći štetu kontrolama leta i konačno - potencijalnim kvarovima samih motora.
Susret između prosječnog zrakoplova i oblaka vulkanskog pepela može se dogoditi zato jer se, unatoč hrpi primjera iz moderne pop kulture - vulkanski i obični oblaci jako teško razlikuju (čak i na radaru), kažu iz Američkog geološkog zavoda.
Oblaci pepela također mogu letjeti daleko od izvora. U 2010. erupcija vulkana na Islandu poslala je ogromnu količinu pepela preko Atlantika te je uzrokovala prometne poteškoće u Zapadnoj Europi. Nakon krize su međunarodni regulatori zrakoplovstva uveli nove navode za menadžment rizika pri letovima koje ugrožava vulkanski pepeo.
Što se dogodi kad zrakoplov dođe do oblaka pepela?
Europski proizvođač Airbus je uoči islandske erupcije naveo da se letenje kroz pepeo treba izbjegavati po svaku cijenu. Šteta koju pepeo može uzrokovati obuhvaća površine na zrakoplovu, vjetrobrane i napajanje, dok se sustavi za ventilaciju, hidrauliku, elektroniku i sustave za zrak također mogu kontaminirati.
Uvlačenje vulkanskog pepela u motore može uzrokovati ozbiljno smanjenje učinkovitosti motora zbog erozije pomičnih dijelova ili kompletne blokade mlaznice za gorivo. Vulkanski pepeo sadrži čestice čija se točka otapanja nalazi ispod interne temperature motora, što znači da se te čestice otope prije nego što prolete kroz motor. Putujući kroz turbinu, ovi se materijali brzo ohlade, zalijepe za lopatice i smetaju prolazu zapaljivih plinova pod visokim pritiskom.
Najgore što se može desiti je da prekid može doslovno uzrokovati zastoj motora.
Možemo li prepoznati ove oblake?
Milijuni putnika svake godine lete iznad vulkanski aktivnih regija poput Islanda i Sjevernog Pacifika. Geološki zavod SAD-a procjenjuje da na svijetu trenutno postoji 1.350 potencijalno aktivnih vulkana, dok je 161 njih na teritoriju SAD-a. Vremenski radar nije učinkovit za otkrivanje oblaka vulkanskog pepela, što znači da se piloti moraju oslanjati na precizne prognoze vulkanskih erupcija na području zrakoplovnih ruta.
Zbog toga na svijetu postoji devet specijaliziranih VAAC centara (centri za savjetovanje oko vulkanskog pepela, Volcanic Ash Advisory Center).
Je li vulkan ikad uzrokovao zrakoplovnu nesreću?
Na sreću - nije. Najveći problem je materijalna šteta koju uzrokuje prolet kroz oblak pepela, što je u na nekoliko navrata skoro završilo smrtnim stradanjima. Primjerice, let 009 British Airwaysa u travnju je 1982. letio iz Aucklanda u London te je prošao kroz vulkanski oblak kojeg je izbacio Mount Galunggung na Javi i pretrpio prestanak rada sva četiri zrakoplovna motora.
Piloti su, srećom, odjedrili Boeingom 747-200 dovoljno daleko da izađu iz oblaka i ponovno upale motore, potom skrenuli s rute i sletjeti u zračnu luku u Jakarti. Radilo se o najduljem jedrenju zrakoplova koji za to nije namjenjen.
Događaj je također zabilježen zbog objave koju kapetana Erica Moodyja. 'Dame i gospodo' rekao je, ' ovdje vaš kapetan. Imamo mali problem. Sva četiri naša motora su stali i radimo najviše što možemo da ih vratimo pod kontrolu. Nadam se da niste previše uznemireni?'.
KLM-ov let 867 iz prosinca 1989. letio je prema Anchorageu u Aljasci iz Amsterdama te je proletio kroz naoko normalan oblak koji je, bez znanja pilota, bio vulkanski koji je došao od Mount Redoubta. Piloti su pojačali pritisak motora kako bi se uspeli iznad oblaka, no sva četiri motora Boeinga 747-400 su se ugasila, a sustav za elektroniku prestao je raditi. Posada je, na sreću, uspjela upaliti dva po dva motora, omogućivši sigurno slijetanje u Anchorage unatoč masivnoj šteti na vjetrobranu, unutrašnjim sustavima zrakoplova i elektronici, piše CNN.