Od jezivo teških platformera, preko ikoničkih RPG-ova, do akcijskih naslova za najtvrdoglavije, ovi kultni klasici napravljeni su za gejmere koji cijene dobar izazov
Igre su nekad bile puno teže ili tako bar kažu veterani svaki put kad izađe neka nova pucačina ili akcijska avantura, što nerijetko zvuči kao nostalgičan elitizam i kritiziranje aktualnih naslova zbog manjka legendarne težine, no donekle je - istinito.
Uz neminovan rast industrije, veliki naslovi smanjili su težinu kako bi pružili glatko iskustvo najširoj publici. Danas, ako želite pravi izazov, morate birati hard mode, što obično samo znači da neprijatelji imaju više zdravlja zadajući više štete. Težina je, doduše, najbolja kad je utkana u dizajn te tjera igrače da razmisle o igri na drugi način da bi uspjeli. Ovo su naslovi koji slijede to pravilo.
Demon's Sous, Dark Souls, Bloodborne, Elden Ring (Fromsoft)
Kad je Fromsoftov Hidetaka Miyazaki odlučio redizajnirati koncept akcijske avanture, jedna od temeljnih ideja bio mu je ozbiljan izazov. Njegov cilj bio je stvoriti naslov u kojem osjećaj zadovoljstva dolazi od svladavanja ozbiljnog izazova. U svim nabrojenim naslovima najobičniji neprijatelji mogu vas koštati života, a jedina utjeha ostaje u premisi da je smrt lika osnovna mehanika igre. Drugim riječima - dok je u drugim igrama smrt rezultat neuspjeha, ona se ovdje koristi kao prilika za poboljšanje. Ako igrate bilo kojeg predstavnika Fromsoftova asortimana RPG-ova, vrlo brzo naučit ćete da umiranje nije kazna, već dio putovanja.
Ghosts ‘n Goblins (Capcom)
Capcomova legendarna platformska igra koristi sveprisutnu opasnost kako bi stvorila intenzivno i zabavno gejming iskustvo. Jedan udarac i vaš lik vitez ostaje u gaćama s uzorkom srca, a drugi znači gubitak života. Nepredvidljivi neprijatelji stvaraju se svugdje oko vas, svako poboljšanje može biti još jedna zamka, a većina gejmera ne može prijeći ni prvu razinu. Oni koji dođu do kraja saznat će ili da se moraju vratiti dva nivoa unazad kako bi sakupili ključni predmet koji pokreće igru ispočetka, samo na većoj težini. Prekrasno, zar ne?
Ninja Gaiden II (Tecmo Koei)
Izazov se nedvojbeno nalazi u samoj srži serijala Ninja Gaiden, no drugi nastavak iz 2008. predstavlja sam vrhunac igre (ako pod vrhuncem računate na luđačku težinu). Neprijatelji u Ninja Gaidenu II nemilosrdni su i na 'srednjoj' težini, no nakon što krenete igrati kao Master Ninja, napadat će vas svime od brutalnih hvatova do smrtonosnih projektila. Ako nemate ideju o tome dokle su autori rastegnuli ideju težine, recimo da ćete na kasnijim nivoima susresti neprijatelje koji imaju topove umjesto ruku. Ponekad je preživljavanje zapravo pitanje miliseknude, što je neke igrače potaknulo da vještinu igre doguraju do ekstrema. Na internetu, naime, postoje videa u kojima gejmeri završavaju naslov bez ijednog primljenog udarca.
Dwarf Fortress (Bay 12 Games)
Moto zajednice koja uživa u Dwarf Fortressu govori sve o igri: 'gubiti je zabavno'. Dwarf Fortress inspirirao je književne radove o propalim civilizacijama i naseljima koja možda započnu dobro, no uskoro podlegnu tisućama nedaća. Vukovi, urušavanje pećine, glad, paranoja, poplave, iskopavanje uspavanih demona... Gubitak je u Dwarf Fortressu jednostavno neminovan, a likovi koji nastanjuju vašu utvrdu ne samo da s vremenom polude - oni o tome ponekad i napišu knjigu. Postoje teške igre, no malo koja od njih stvara ožiljke na izmišljenim likovima koliko Dwarf Fortress.
Super Meat Boy (Team Meat)
Ako postoji jedan trenutak koji definira iskustvo igranja Super Meat Boya, onda je to mogućnost brzog počinjanja ispočetka. Minimalističke razine pune su smrtonosnih zamki, no potiču igrača da ih prijeđe munjevitom brzinom. Rezultat je igra o neprestanom umiranju i ponovnom pokušavanju. Zahvaljujući jako brzom počinjanju svakog nivoa, kao i beskonačnom broju života, frustracije se vrlo brzo pretvara u 'još jednom i onda sam gotov' iskustvo koje cijene mnogi igrači.
Hotline Miami (Dennaton Games)
Serija Hotline Miami poznata je, ako pitate autore, zbog potpuno pogrešnih razloga. Riječ je o munjevitoj pucačini iz ptičje perspektive koja prati glavni lik kako se probija kroz stotine naoružanih mafijaša. Intenzivna i izvrsna glazba, umiranje od jednog primljenog metka i vrlo intenzivno nasilje zapravo su kritika agresije u medijima i načina na koje nas ona otupljuje. Mehanički gledano, naslov je akcijsko remek-djelo; kombinacija munjevitog izbjegavanja kiše metka, inzistiranja na munjevitim reakcijama i taktiziranju kulminirat će tisućama pokušaja i guglanjem službenog soundtracka koji je, bez dvojbe, jedan od najboljih albuma elektroničke glazbe u svijetu igara.