Od lipnja Voyager 1 bilježi nagli porast u količinama kozmičkih zraka, što je jedan od tri kriterija prema kojima se može utvrditi da je napustio heliosferu, vanjski omotač od nabijenih čestica Sunca. Sada je također registrirao smanjenje količina čestica niže energije koje izlaze iz Sunčevog sustava, što je drugi kriterij. Treći i konačni, koji se NASA-ini znanstvenici nadaju uskoro vidjeti, trebao bi biti nagla promjena magnetskih polja iz smjera istok-zapad u pravcu sjever-jug. Znanstvenici trenutno istražuju najnovije pristigle podatke kako bi utvrdili je li moguće da se to već dogodilo.

Zastarjela tehnologija, ali još uvijek živa

Letjelica se nakon dugog putovanja nalazi na samom rubu Sunčeva sustava i uskoro će ga zauvijek napustiti. Sve informacije koje šalje na Zemlju stižu s odgodom od čak 17 sati, koliko svjetlosti treba da prijeđe tu razdaljinu.

Sonda je opremljena za današnje pojmove vrlo primitivnom tehnologijom – računalom s osam traka koje ima 68 kilobajta memorije, što je ukupno oko 100.000 puta manje od iPada. No začudo još uvijek funkcionira i najudaljenije je djelo ljudskih ruku u svemiru.

Voyager 1 i Voyager 2 lansirani su 1997. godine. Voyager 2 je otputovao prema Uranu i Neptunu i jedina je letjelica koja je posjetila te vanjske planete. Voyager 1 je iskoristio gravitacijsku praćku Saturna i katapultirao se prema rubu Sunčeva sustava.

Blizanci, svaki veličine automobila, imaju dovoljno nuklearnog goriva za rad do 2020. godine. Opremljeni su s po pet instrumenata koji istražuju magnetska polja, kozmičke zrake i solarne vjetrove. Svaki ima i zlatnu ploču s ugraviranim višejezičnim pozdravima, glazbom i slikama za slučaj da na njih naiđu neki inteligentni vanzemaljci. Kamere im već dulje ne rade, međutim prije nego što su ugašene, Voyager 1 je 1999. poslao sliku Zemlje s udaljenosti od oko 6 milijardi km (pogledajte gore). U svojem govoru na sveučilištu Cornell slavni popularizator znanosti Carl Sagan istaknuo je da se cijela ljudska povijest dogodila na toj točkici koja s tako goleme udaljenosti izgleda beznačajno, ali je naš dom.

Iako na misiji više nijedan znanstvenik ne radi puno radno vrijeme, šačica inženjera satelitskog kampusa u Pasadeni još uvijek prati signale koje blizanci šalju. U kontrolnoj sobi, koju bi bilo lako zamijeniti za ured osiguravajuće kompanije da nema natpisa 'Kontrolor misije', na računalu stoji upozorenje: 'Ključni hardver misije Voyager. Molimo vas, ne dirajte.'

Daleke 1977. misija je stajala 983 milijuna dolara, što bi danas bilo oko 3,7 milijardi.